VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Žestoke borbe i velike žrtve, a pomaka nema. Što su Rusi postigli, postigli su, ofenzivi slijedi nagli zastoj

Otapanje snijega i pojačane kiše nisu se za Ukrajinu pokazale dobrima samo na bojištu, već i u pozadini

Igor Tabak; Moskva noću; ukrajinski vojnik s granatama za haubice; njemački samohodni protuzračni sustav Gepard

 Davor Pongračić/Cropix/Profimedia/

Petak 24. veljače ujedno je i 366. dan intenzivnog ratovanja povodom opće ruske invazije na Ukrajinu, koja je danas ušla u svoju drugu godinu. Iako se ovih dana očekivalo i neke posebno žestoke napade širom Ukrajine – pa je zato u nizu krajeva škola bila prebačena na virtualnu nastavu, a ponegdje i građani pozvani da ostanu u skloništima – do trenutka pisanja ovoga teksta to se nije ostvarilo. Pa ipak, daleko od toga da su posljednji dani u Ukrajini bili mirni.

Iako bez bitnijih uspjeha, ruska strana nastavlja voditi svoju ofenzivu na pet načelnih pravaca. Kao prvo, kod Kupjanska ona kao da zadnjih dana nema nikakvih bitnijih terenskih uspjeha – dapače, ukrajinska strana navodi bitnije gubitke agresorskog ljudstva i opreme kod sela Novoselivske, na cesti P-07 oko 17 km sjeverozapadno od okupiranog grada Svatove.

Slična je situacija izgleda i oko 40 km južnije – gdje se rusko napredovanje zapadno od okupiranog grada Kremina zaglavilo u šumama, uz nove navode o borbama oko sela Dibrova i Kuzmine.

Ponešto je više borbenih pomaka oko grada Bahmuta – konkretno na njegovu sjeveru. Ondje izgleda da su agresori zadnjih dana uz održavanje fronte na cesti M03 (Bahmut-Slovjansk) u prostoru sela Orihovo-Vasilivka i Dubovo-Vasilivka bliže Bahmutu prešli tu cestu te nakon nekoliko dana borbi zauzeli većinu sela Berhivka, na oko 4 km sjeverozapadno od Bahmuta. To ih je dovelo do sela Jagidne i neposrednih sjevernih predgrađa Bahmuta, u kojima se aktualno vode borbe. Iako nije riječ o nekom dodatnom koraku na putu daljnjeg zaokruživanja grada, ipak se radi o jačanju stiska na sjeverna predgrađa uz opet pomak od kilometar ili dva. Ipak, izgleda da je to sve što su agresori posljednjih dana na tom dijelu bojišta uspjeli postići kombinacijom regularne vojske i ostataka privatne kompanije „Wagner“, budući se usprkos žestokim borbama nisu bilježili bitniji pomaci na istoku Bahmuta ili u prostorima južno od grada.

Slična je situacija i oko 50 km jugozapadnije, gdje se oko Donjecka vode žestoke borbe u okolici ukrajinskih uporišta Avdiivka i Marinka. Pri tome nije jasno kakvo je stanje na sjeveroistočnim prilazima mjestu Avdiivka – gdje se posljednjih dana učestalo spominu borbe kod sela Novobahmutivka, oko 10 km sjeverno od Avdiivke.

Oko 50 km jugozapadno od Donjecka, na prostoru mjesta Vugledar, nalazi se i zadnja od posebno spomena vrijednih zona ruskih napada. Kako izgleda, ondje je posljednjih dana nastavljen niz ruskih napada pješaštvom i oklopnim sredstvima – koji je prošao baš kao i prethodni pokušaji takvih napredovanja. Naime, bilježile su se velike žrtve i mnogo uništene vojne tehnike, ali bez pomaka bojišnice ili značajnijeg oštećivanja obrane ovog ukrajinskog uporišta.

Budući da se idućih dana širom Donbasa očekuje bitno zatopljenje praćeno kišom, a time i brzo topljenje ostataka snijega te odmrzavanje tla – izgleda da će time i sva ofenzivna djelovanja imati nagli zastoj. Dakle, što su Rusi posljednjih tjedana postigli – postigli su, a za ubuduće treba opet računati na rani početak proljetne rasputice tek nakon što se prije nekoliko tjedana bilježilo kraj takvog produženog jesenskog perioda. Ipak, svo ovo otapanje snijega i pojačane kiše nisu se za Ukrajinu pokazale dobrima samo na bojištu, već i u pozadini. Naime, takvo je vrijeme osiguralo natprosječan rad hidroelektrana, koje s toplijim vremenom uspjevaju osigurati dovoljno struje za nacionalne potrebe. Manjim uvozom se uravnotežuje sustav, a sve je manje i dugih redukcija – osim ondje gdje to zahtijevaju potrebe radova na popravcima mreže.

Sankcije raznih strana

Dok borbe u Ukrajini traju bez prekida, posljednjih se dana bilježi niz raznih aktivnosti usklađenih s godišnjicom ruske invazije.

Kao prvo, Europska je unija produžila sve svoje postojeće sankcije prema Ruskoj Federaciji za još godinu dana – do 24. veljače 2024. godine.

S druge strane, izgleda da se ni žestokim diplomatskim naporima do današnjih kasnih sati ipak nije uspjelo uskladiti novi, 10. po redu paket sankcija – o kojem se već tjednima priča. Mađarska se izgleda protivila sankcioniranju ruske nuklearne industrije, baš kao i pojednostavnjivanju sustava kojim na crnim listana završe pojedini ruski poduzetnici i političari. Uz već sankcioniranih 1386 osoba i 171 poduzeća, navodno se mađarskom intervencijom skidalo četiri osobe s već usuglašenih novih popisa. Među ostalim, problem je bilo i ograničavanje ruskog izvoza proizvoda od gume, kao i uspostava boljeg sustava za praćenje ruske imovine na prostoru zemalja članica. O svemu tome se pregovaralo jučer popodne i danas – ali vidljivog rezultata nije bilo usprkos učestalim optimističnim najavama raznih dužnosnika.

Stvari su se promijenile tek u kasnim satima petka 24. veljače, samo koji sat prije isteka planiranih rokova – iako je ostalo da se usuglašene detalje objavi u subotu 25. veljače. Kako izgleda, sankcioniralo se dodatnih 120 pojedinaca i poduzeća, te 3 ruske banke. Ograničen je i promet niza industrijeskih roba vrijednih oko 11 milijardi eura, među ostalim i iz zrakoplovnih programa Rusije i Irana (kao proizvođača besposadnih sustava masovno korištenih u ratu zadnjih mjeseci). Uz razne zadrške niza država, navodno se do kraja rješavalo prigovore Poljske – kojima mnoge od predloženih mjera nisu bile ni dovoljno jake, niti dovoljno oštre.

Te probleme nisu imale Sjedinjene Američke Države, koje su od početka ožujka najavile uvođenje radikalnih carina na uvoz aluminija i aluminijskih proizvoda iz Rusije – dok se nije žestoko reagiralo na rusku gestu suspendiranja aktivnosti iz sporazuma o kontroli nuklearnog naoružanja „Novi START“. Riječ je tu o sustavu koji je već neko vrijeme vidljivo u zastoju, da bi ruski predsjednik Vladimir Putin onda 21. veljače i izrijekom potvrdio suspenziju aktivnosti. Pa ipak, treba napomenuti kako su i SAD i Rusija ipak u stanju izdaleka pratiti nuklearne aktivnosti suprotne strane, dok službena Moskva najednom inzistira da se u „američku kvotu“ počenu pribrajati i kapaciteti Velike Britanije i Francuske – koje navodno smatraju „jednom šakom, zajedno sa SAD“. Sve te, pa i neke druge zapadne države održale su danas virtualni sastanak skupine G7, uz gostovanje i ukrajinskog predsjednika Zelenskog. Pri tome, posebno su se pozabavile uspostavom alata za koordinaciju primjene svojih postojećih antiruskih sankcija – ujedno su potvrdile odbijanje priznavanja ruske aneksije pojedinih ukrajinskih oblasti, a povećale su i ekonomsku potporu Ukrajini na 39 milijardi dolara za ovu godinu te pozvale MMF da započne program za tu zemlju do kraja ožujka.

Dok Rusija nije bila pozvana sudjelovati u ovome skupu, ništa im bolje nije prošla ni uživo održana sjednica Parlamentarne skupštine OESS-a u Beču. Nakon što su umjesto 61 vize dobili mogućnost slanja samo 9 predstavnika – nije prošao prijedlog da se bojkotira njihovo sudjelovanje, ali su Rusi ipak otjerani iz dvorane kada ih je „u ono jedno mjesto“ na glas poslao predstavnik Latvije ponovivši dobro poznatu frazu o „ruskom vojnom brodu“ kod Zmijskoga otoka.

Ništa bolje nije po službenu Moskvu prošlo ni jučearšnje glasovanje u Općoj skupštini UN-a, temeljem rezolucije povodom prve godišnjice invazije na Ukrajinu. Dokument kojim se poziva na mir nakon odlaska ruskih trupa s kompletnog prostora Ukrajine podržala je 141 od 193 zemlje članice, protiv je bilo njih 7, a suzdržano 32 države. Tek je to malo drugačiji rezultat od sličnog glasanja u listopadu prošle godine, kada je većina osudila rusku aneksiju niza ukrajinskih oblasti – dok određenu zabrinutost budi tek činjenica da su među suzdržanima i Indija te Kina, Bangladeš i Pakistan, dobar dio Indokine i afričkih zemalja. U tom svjetlu onda treba gledati i desetodnevne pomorske vježbe koje su ovoga tjedna započele Rusija, Kina i Južna Afrika u vodama oko Rta dobre nade. Diplomatski gledano, bio je to i uvod u današnju objavu dokumenta „Kinesko stajalište o političkom rješenju ukrajinske krize“ – kojim je ta formalno neutralna država još jednom izrazila svoje inzistiranje na što skorijem početku pregovora Ukrajine i Ruske Federacije, doduše bez jasnog iskazivanja stava o sada već godinu dana staroj agresiji. Tu se zalaže i za ukidanje „jednostranih sankcija“, kao da su one slučajno uvedene – te odustajanje i od „hladnoratovskog mentaliteta“, pod čime se valjda gleda zapadnu pomoć napadnutoj (te vidljivo slabijoj) demokratskoj Ukrajini. Ujedno, a to izgleda i posebno važno – iz Kine se poziva i na prestanak spominjanja teze „danas Ukrajina, sutra Tajvan“, koja tamošnje službene izvore posebno smeta.

Naravno, takvi pozivi na pregovore - koji bi kao bazu uzeli sadašnje stanje stvari i ostvarena ruska osvajanja – uopće nisu rijetki. Često se tu nadovezuje i stav kako se to pregovaranje zapravo uvelike tiče i samih SAD i Rusije, kojima bi neki možda ipak za stol pridodali i Ukrajinu kao malog i poslušnog šegrta. Dok se i od Elona Muska čulo kako pojedini američki krugovi zapravo eskaliraju taj rat, ovakva gledišta o pregovorima zadnjih se dana čulo od raznih prijatelja Rusije, od bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, preko hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića, pa do mađarskog ministra vanjskih poslova Petera Szijarta. No Mađarska je i opet otišla korak dalje – objašnjavajući kako će obustaviti svoju blokadu rada NATO odbora Ukrajina-NATO, ali samo ako Kijev ukrajinskim Mađarima vrati prava koja su navodno imali „do 2014. godine“. Kako izgleda, prvenstveno je tu riječ o tome da pripadnici te manjine mogu studirati mađarski sve do fakulteta, da diplomiraju na svom materinjem jeziku, i da „predavanja na mađarskom u zakarpatskim kulturnim centrima ne budu pokvarena ukrajinskim sinkronizacijama“. Uz sve to, Mađarska i nadalje ne namjerava transferirati ikakvo oružje u Ukrajinu, jer bi to „sigurno dovelo samo do nastavka i eskalacije rata“ u kojem se Ukrajina jedva brani od premoćnog ruskog agresora.

Do tada treba zaključiti kako i dalje traje sukob u kojem je Ukrajina uz neobjavljen broj vojnih pretrpjela i barem 19 tisuća civilnih žrtava, a širom Europe je završilo raseljeno oko 4,6 milijuna Ukrajinaca. Od toga broja ih se u Hrvatskoj bilježi oko 22.407, od čega je 11.162 žene, 7.443 djece te 3.802 muškarca. Osim brojnih slika razrušenih gradova, koje agresori postupno ravnaju sa zemljom masovnim korištenjem topništva, dobar dojam o ratnim štetama u Ukrajini daju i navodi o tome da je ondje tijekom prošle godine bilo bilježeno preko 707 napada samo na zdravstvene ustanove raznih vrsta – što je više od dva takva napada dnevno između lanjskog 24. veljače i 31. prosinca 2022. godine. Pa ipak, donekle tješe ukrajinski vojni podaci o tome kako se zadnjih dana žestoko rusko koritenje topništva bilježi tek na potezima oko Bahmuta i Kremine (željeni pravac ruskog napredovanja prema Limanu), te oko Vugledara - dok su sve druge borbene zone u „režimu uštede streljiva“.

Strana pomoć – obećanja i izvršenja

Iako se u zapadnim medijima čita kako je Ukrajina stvarno dobila manje od polovice obećanih sredstava civilne pomoći – do prosinca 2022. tek 31 milijardu eura od ukupno obećanih oko 64 milijarde eura, barem se može zaključiti kako vojna pomoć ipak pritječe u ponešto boljem ritmu. Naravno, i tu se bilježe razna oklijevanja – koja onda ipak požuruju krizne situacije na bojištima. Iako nema ni govora o nekim konkretnim obećanjima donacija ikakvih borbenih aviona, već je i sučeljavanje političkih govora američkog predsjednika Bidena i ruskog Putina u utorak 21. veljače jasno pokazalo kako tu stvari zapravo stoje. Paralelno s time, manje su bile zamijećene vijesti o početku obuke ukrajinskih mornaričara u Belgiji – za korištenje doniranih besposadnih ronilica, kao i 6. po redu paketu talijanske pomoći, koji je u Kijevu objavila talijanska premijerka Giorgia Meloni na press-konferenciji s Volodimirom Zelenskim. Posebno se to odnosilo na protuzračne sustave SAMP-T i Aspide, čije se osoblje već obučava, a koji će ozbiljno pomoći obrani Ukrajine.

Kako je već uobičajeno, nastavila se i drama oko međunarodnog doniranja zapadnih tenkova – gdje se Španjolska najednom ipak izjasnila kako tek treba obnoviti njihovih 6 Leoparda 2A4 prije slanja u Ukrajinu, dok ih iz Finske put bojišta možda uskoro krene tri komada. To bi trebalo sačinjavati 13. po redu paket finske vojne pomoći vrijedan oko 160 milijuna eura – dok je Finska do sada ukupno poslala takve pomoći u vrijednosti oko 750 milijuna eura. Pa ipak, prvi tenkovi tipa Leopard u Ukrajini su osvanuli danas tijekom dana, kada su tamošnji dužnosnici na čelu s ukrajinskim premijerom Šmihalom dočekali pošiljku s prva 4 takva borbena vozila iz Poljske. Nakon okončanja svih rata ove isporuke iz Poljske, u Ukrajini se još za prvu silu očekuje i Leoparde 2 iz Njemačke (sada njih 18 umjesto prije najavljenih 14) te valjda i 10 komada iz Švedske – u njihovoj varijanti Stridsvagn 122, koja je zapravo lokalno unaprijeđeni Leopard 2A5. Uz to su se posljednjih dana moglo čuti i poljska obećanja o brzom slanju još oko 60 tenkova PT-90 (lokalno modernizirani T-72), kao i slanje novih paketa pomoći iz Češke. Ta je država do sada u Ukrajinu donirala vojne opreme u vrijednosti oko 455 milijuna USD, među ostalim 89 tenkova, 39 haubica i 226 oklopnih vozila – dok se aktualno u Ukrajinu iz Češke šalje još 14 mostovnih konstrukcija za masivne popravke tamošnje prometne infrastrukture.

Naravno, sve to ipak blijedi u usporedbi s danas objavljenim paketom nove vojne pomoći Sjedinjenih Američkih Država, koje su putem sustava „Ukraine Security Assistance Initiative“ (USAI) od tamošnje vojne industrije za ukrajinske potrebe kupili robe u vrijednosti oko 2 milijarde USD. Iako će isporuka tih sredstava još potrajati, objavljeno je kako se za Ukrajinu kupilo dodatno streljivo za precizne raketne sustave HIMARS, topničke granate 155 mm, razno streljivo za druge precizne raketne sustave, nekoliko vrsta dronova (napadačkih, izvidničkih i kamikaze), kao i oprema za borbu protiv bespilotnih letjelica, oprema za razminiranje, te sigurni komunikacijski sustavi.

Kriza i u susjedstvu

I dok rat bjesni u Ukrajini, a ruski predsjednik Putin objavljuje kako se misli i nadalje boriti za prava Rusa u svim „ruskim zemljama“, nije teško uočiti ni daljnje kompliciranje stanja u Moldovi. Ta siromašna kopnena država između Rumunjske i Ukrajine još od 1992. ima na svom prostoru separatističku tvorevinu Pridnjestrovlje, u kojoj je stacionirano i oko 1.500 ruskih „mirotvoraca“. Dok je posljednjih dana postalo jasno kako snage bliske Ruskoj Federaciji i ondje smjeraju na destabilizaciju prozapadnih vlasti – sve se to ubrzalo problemima koje je Moldova zadnjih mjeseci imala temeljem tehničke povezanosti svog i ukrajinskog elektro-opskrbnog sustava, na kojeg su se direktno prenosile i posljedice ruskih napada na ukrajinsku strujnu infrastrukturu. Naznake da bi vlasti u Moldovi pritisnute krizom mogle ojačati svoj oslonac prema Zapadu – s posebnim naglaskom i na moguće zahtjeve za zapadnim nadzorom zračnoga prostora te države – izazvale su niz reakcija iz Moskve. Osim što se odnose Moskve i Kišinjeva u ovoj fazi karakteriziralo "vrlo napetima", na rasporedu su se našle i optužbe o „antiruskoj poziciji“ moldovskog vodstva. U takvim okolnostima nisu bile začuđujuće ni vijesti o mogućem državnom udaru proruskih snaga u Moldovi, o kojima su tamošnje vlasti obavijestili susjedi iz Ukrajine početkom ovoag mjeseca – koje su odmah ocijenjene ozbiljnima, te se navodno po tome krenulo i raditi ne bi li se takav scenarij ipak onemogućilo. Kako se u zadnje vrijeme učestalo igraju hibridne igre – odmah se s druge strane formirala i uzvratna priča, o tome kako vlasti u Kišinjevu zapravo s Ukrajinom spremaju skupnu agresiju na Pridnjestovlje, uz obavezni spomen i sudjelovanja famozne pukovnije Azov (kao redovitog „Naci“-strašila). Sve je to poslužilo službenoj Moskvi kao razlog za dizanje spremnosti ruskih trupa u Moldovi – na što su lokalne vlasti Moldove danas ipak reagirale smirujući situaciju. Osim poziva za odlazak neželjenih ruskih „mirotvoraca“ iz te države, potvrdili su orijentaciju „isključivo mirnog načina rješavanja pridnjestrovskog problema“ te demantirali glasine iz ruskog Ministarstva obrane o nadolazećoj vojnoj provokaciji protiv Pridnjestrovlja kao uvodu u neku širu agresiju. Sve to ipak ne mijenja na stvari da Ruska Federacija ondje faktično održava još jedan „zamrznuti sukob“, čije se kompliciranje može dogoditi kad god to Vladimiru Putinu bude odgovaralo.


Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na jutarnji.hr objavljuje vojne analize

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
19. svibanj 2024 13:02