Do ove srijede činilo se da problematičnog i neuništivog Roba Forda (45) baš ništa ne može zaustaviti. Ankete su pokazivale da prema broju glasova kotira kao drugi na izborima za gradonačelnika Toronta i da su mu birači voljni ponovno oprostiti sve problme - i crack i rasističke ispade i prostitutke...
Ipak, i on je tek, kako je sam bezbroj puta naglasio upadajući u nevolje pa se kasnije ispričavajući, čovjek od krvi i mesa, jedan od ljudi iz naroda, pun vrlina, ali i mana.
No, ove se srijede pojavilo nešto veće, nešto izvan njegove kontrole što ga je prisililo da na loptu. Rob Ford je, objavljeno je, primljen u bolnicu nakon što je bol koju je već mjesecima osjećao u trbuhu postala neizdrživa. Dijagnoza - rak abdomena. Toronto, naviknut na njegovu glasnu i problematičnu prisutnost, nakratko je utihnuo. A Ford se oglasio iz bolničkog kreveta.
Bila mu je, poručio im je, “čast” biti gradonačelnik.
“Ljudi me poznaju kao čovjeka koji se ne predaje. Sada se možda suočavam s bitkom života i želim da stanovnici Toronta znaju da namjeravam pobijediti”, rekao je Ford.
Nekoliko dana kasnije činio se poljuljan u optimizmu, ali i dalje jednako tvrdoglav.
“Nije dobro”, odgovorio je na pitanje o svojoj dijagnozi. “Pretpostavljam da me Bog želi negdje drugdje”, rekao je novinarima dok mu je glas bio na rubu pucanja. A zatim, novi izboj energije.
“Nemam izbora. Tako to ide. To su karte koje sam dobio. I nisam jedini koji se suočava s bolešću. No, borim se svaki dan. Nikad ne odustajem. Pobijedit ću ovo, to vam obećavam”, poručio je Ford.
Bratova pomoć
Dok se on borio s prihvaćanjem onoga što naziva svojom novom realnošću, Fordova politička mašinerija samo je dodala gas i munjevito se reorganizirala.
Nakon što je objavio da se povlači iz utrke za gradonačelnika na izborima 27. listopada, odmah je objavljeno da će na njegovo mjesto uskočiti njegov politički pouzdanik i brat Doug Ford Jr. Ime Roba Forda je isti dan, za svaki slučaj - kako bi sačuvao svoju prisutnost na gradskoj političkoj sceni - ubačeno na listu za vijećnika u Etobicokeu, četvrti gdje je 2010. godine i počeo svoj politički uspon. Naravno, istog trena čim se njegovo ime pojavilo na izbornoj listi, Rob Ford je preuzeo vodstvo.
U petak se javnosti na konferenciji za novinare obratio njegov brat Doug Ford Jr.
“Trebam mu kako bih preuzeo baklju dok se on fokusira na oporavak. On ne može podnijeti pomisao da se gradske vlasti vrate starim načinima rada”, poručio je Doug. Njegov izborni uspjeh potpuno je neizvjestan. Naime, on mu možda jest brat, ali samo je jedan Rob Ford.
A taj živopisni, poprilično veliki čovjek sklon nevoljama rodio se u svibnju 1969. u Etobicokeu, zapadnom distriktu Toronta. Njegov otac Doug Ford Sr. bio je član provincijskog parlamenta i poslovni čovjek.
Upisao se na sveučilište Carleton, ali nije diplomirao. Umjesto toga, vratio se kući kako bi se brinuo za sestru, ovisnicu o heroinu koja se u to vrijeme pokušavala izvući iz problema, a koju će nekoliko godina kasnije njen bivši dečko upucati u njihovoj roditeljskoj kući.
No, za Forda će se 2000. godina pokazati prijelomnom. Bilo je to njegovo vrijeme. Osim što se vjenčao s dugogodišnjom djevojkom Renatom, s kojom će poslije dobiti dvoje djece i koju će mediji prozvati “nevidljivom suprugom” jer se skoro nikada nije pojavljivala u javnosti (i koju će navodno fizički napasti 2008., no optužbe će poslije biti odbačene), Ford je upao i u Gradsku vijećnicu nakon što se kandidirao na listi u rodnoj četvrti. U tom razdoblju svoje karijere pažnju je plijenio kontroverznim izjavama.
Rasizam i homofobija
Primjerice, izvrijeđao je homoseksualce propitkujući opravdanost odvajanja 1,5 milijuna dolara za program borbe protiv AIDS-a.
“Ako se ne drogiraš ili nisi gay, onda vjerojatno nećeš dobiti AIDS”, rekao je Rob Ford.
Dotaknuo se i Azijaca.
“Ti orijentalni ljudi rade kao psi. Zato su uspješni u životu. Kažem vam, orijentalni ljudi lagano sve preuzimaju”, ustvrdio je.
Ubrzo se prosvjedovalo na ulicama. No, istodobno je pokazivao veliku averziju prema trošenju javnog novca. Strategija je uspjela.
Kao potpuni autsajder koji je imao veliku podršku birača iz rubnih dijelova grada, 2010. godine izabran je za gradonačelnika Toronta. I tada je uskočio njegov brat Doug te ga zamijenio na dotadašnjoj poziciji vijećnika četvrti.
Jedno je vrijeme bio dobar. Osvojio je ljude privatizacijom odvoza smeća, micanjem nepopularnog poreza na vozila i štednjom u proračunu. Moglo ga se vidjeti kako čita papire za posao dok se vozi u javnom prijevozu i daje ljudima svoj broj telefona da ga “zvrcnu” ako imaju probema s gradskim uslugama ili porezima. A onda su počeli problemi. Skandal je u ožujku 2013. postao drugo Fordovo ime.
Toronto Star je objavio da je gradonačelnik zamoljen da se udalji s vojnog bala jer je bio pod utjecajem alkohola.
“Javna je tajna u Gradskom vijeću da se gradonačelnik bori s alkoholizmom”, pisale su novine. Bila je to samo uvertira jer se zatim pojavila videosnimka koja je zauvijek promijenila smjer njegove karijere. Naime, na snimci gradonačelnika se moglo vidjeti kako puši crack.
Ford se prvo pravio glup. Negirao je postojanje snimke. Zatim se pojavio vidno pijan na uličnom festivalu pa malo kasnije priznao da je “pušio dosta marihuane”. Ubrzo je zbog zloupotrebe droge uhićen i njegov bivši vozač, a spornog se videa domogla i policija. Ford je naposljetku popustio i priznao grijeh.
“Pušio sam crack u jednoj od pijanih odumrlosti”, pokajnički je rekao Ford. No, to nije bio ni približno kraj sage.
Ubrzo se pojavila snimka na kojoj je nekoj neidentificiranoj osobi prijetio smrću, odnosno zavrtanjem vrata (i tada je, pravdao se, bio pod utjecajem alkohola), a zatim je priznao da je prošle dvije godine kupovao drogu.
Pojavile su se optužbe da je povezan i s prostitucijom, a nisu mu pomogli ni kontroverzni komentari o oralnom seksu (svoje je usluge po tom pitanju želio pružiti zaposlenici u vijećnici), vožnja u pijanom stanju ni lažno optuživanje jednog novinara da je pedofil. Zaposlenici su mu morali, optuživalo ga se također, kupovati alkohol, a morali su obavljati i određene poslove u njegovu domu - mijenjati žarulje i baterije u igračkama djeci ili, pak, kupovati dijetnu Colu za njegovu ženu.
Odvikavanje i reizbor
No, nikad, ni u jednom trenu između sklandala i ispričavanja nije niti pomislio na ostavku. “Napravio sam pogrešku”, govorio je, “čovjek sam, ispričavam se.”
“Toronto mora ići naprijed. Ja sam izabran za taj posao, i to je upravo ono što ću i dalje raditi”, govorio je svima i na kraju izgubio većinu gradonačelničkih ovlasti. No, s pozicije nije želio otići.
Naposljetku se prijavio u kliniku za odvikavanje, proveo tamo mjesec dana i ustvrdio da je to “iskustvo koje mu je promijenilo život”. U travnju objavio je novu kandidaturu, nadajući se reizboru i prilici za novi mandat koji je Toronto Life svojedobno nazvao “najčudnijim u povijesti”.