Posljednji put kad je došlo do velikog usporavanja moćnih oceanskih struja sjevernog Atlantika, to je gurnulo Europu u veliku hladnoću na više od tisuću godina. Zbilo se to prije otprilike 12.800 godina.
Znanstvenici u Danskoj ovaj su tjedan ustvrdili da bismo novo naglo slabljenje oceanskih struja, ili čak prekid, mogli očekivati najkasnije do kraja ovog stoljeća.
Klimatolozi se općenito slažu da će morske struje u Atlantiku oslabjeti u ovom stoljeću, no nema konsenzusa hoće li do drastičnog usporavanja s nesagledivim posljedicama na klimu doći prije 2100., piše New York Times.
Novo istraživanje, objavljeno u utorak u časopisu Nature Communications, upozorava kako ima sve više znanstvenih dokaza da bi kontinuirano ispuštanje stakleničkih plinova koje proizvodi čovjek moglo dovesti do klimatske "točke preokreta", s brzim i nepopravljivim ekološkim promjenama.
Koautorica tog znanstvenog rada, dr. Susanne Ditlevsen, profesorica statistike na Sveučilištu Kopenhagen, upozorava da su nova otkrića dovoljan argument da se klimatski slom više ne smatra apstraktnom, udaljenom prijetnjom. To se zbiva ovdje i sada, alarmira danska znanstvenica.
Znanstvenici proučavaju promjene u Sjevernoatlantskoj meridijanskoj obrtajućoj struji (Atlantic Meridional Overturning Circulation ili AMOC), glavnoj struji u Atlantskom oceanu. Ona nosi površinsku toplu slanu vodu prema dalekom sjeveru gdje se, nakon što se ohladila, povlači na dno i teče prema jugu. Ovaj sustav oceanskih struja prenosi važan dio toplinske energije iz tropskih područja u sjeverni dio Atlantika odakle toplina odlazi u atmosferu.
Toplu oceansku vodu ta struja prenosi od tropa preko Golfske struje, pa prolazi uz jugoistočnu obalu SAD-a prije nego što zaokrene prema sjeveru Europe. Kad oceanske vode ispuštaju svoju toplinu u zrak na dalekom sjeveru, on postaje hladniji i gušći, pa tonu u dubine oceana vraćajući se prema ekvatoru. Taj efekt uranjanja, ili obrtanja, omogućava oceanskim strujama prijenos goleme količine topline po planetu, zbog čega imaju iznimno velik utjecaj na klimu atlantskog područja i šire, navodi New York Times.
Međutim, budući da zbog utjecaja čovjeka dolazi do zagrijavanja atmosfere, otapa se grenlandski ledeni pokrivač pa u sjeverni Altantik utječe velika količina slatke vode, što bi moglo poremetiti ravnotežu koja održava to strujanje.
Dio Atlantika južno od Grenlanda primjetno je hladniji posljednjih godina, što neki znanstvenici smatraju dokazom da se Sjevernoatlantska struja (AMOC) usporava.