Jadransko podmorje glavni je teren - ili: suteren - žurne energetske strategije talijanske vlade Giorgie Meloni. Oživljavanjem podmorskih crpilišta u Jadranskome, a dijelom i u Jonskome moru, najkasnije u siječnju 2023, vlada kani godišnje crpsti šest milijardi prostornih metara zemnog plina, dok je lani crpla 3,3 milijarde. U sadašnjoj energetskoj krizi to nipošto nije mala razlika. Riječ je o nalazištima ispred Ravenne u Romagni, te pri Siciliji. Talijanska nalazišta u sjevernom Jadranu zasad nisu na rasporedu za reaktiviranje.
Dekret je već spreman. Istini za volju, ne bi još bio da ga nije pripremila prethodna vlada Marija Draghija, nastojanjem njegova nestranačkog ministra ekološke tranzicije Roberta Cingolanija, fizičara i menadžera (svojedobno bliskog suradnika nobelovca Klausa von Klitzinga). Na Draghijev prijedlog Meloni je Cingolanija angažirala kao savjetnika za energiju, pro bono.
U govoru kojim je jučer zahtijevala povjerenje od Zastupničkog doma, a danas od Senata, Meloni je kazala: "U našim morima su ležišta plina koja smo dužni koristiti u potpunosti". Pozvala se i na "baštinu zelene energije, prečesto blokiranu birokracijom i neshvatljivim vetima". Cingolanija su, u prošlome parlamentarnom sazivu, kočili, tada vladini, PoKret 5 zvjezdica te donekle Demokratska stranka, bojeći se da bi povratak crpilištima negativno utjecao na njihove izborne izglede.
Ne može prije proljeća biti aktiviran terminal za ukapljeni plin (LNG) Golar Tundra u Piombinu, koji također ima podršku nove vlade. Unatoč ogorčenim protimbama, prije nekoliko dana odobrio ga je predsjednik oblasti Toscane Eugenio Giani (iz Demokratske stranke), koristeći svoju funkciju komisara. Tvrdi se da bez njega neće biti moguće osigurati strateške rezerve plina u 2023. Stoga je taj regasifikator naznačen, i u papirima prethodne vlade, kao "prioritet energetske sigurnosti, bez alternative". Problem je što se tome opire gradonačelnik Piombina Francesco Ferrari (iz Braće Italije, stranke kojoj je na čelu premijerka Meloni). Općina je najavila tužbe, a one obično zaustavljaju postupak.
Koče postupak i različite teritorijalne vlasti. Jedna zahtijeva opsežna arheološka istraživanja na cijeloj trasi kojom bi prolazio plinovod, druga dvije meteorološke stanice u piombinskoj luci koje bi stalno nadzirale sastav atmosfere, treća poseban zakonski propis o trasama kojima će ploviti FSRU (naime plutajuća jedinica za pretvaranje plina ukapljenoga na temperaturi od -170 °C u plin na temperaturi okoliša, spreman za plinovod) - dakle morski objekt koji ne plovi nego je učvršćen - a kojima tankeri za LNG (koji dakle dovoze ukapljeni plin).
Naravno, ta su pitanja rješiva, jer su riješena za pet inih terminala za LNG u Italiji, i za stotine po svijetu (uključujući i onaj na Krku) - ali je potrebno vrijeme za pravomoćno sudsko utvrđivanje da je u redu ono što je u redu.