U Sinju, koji je prema broju stanovnika tu negdje, možda malo veći od Buzeta, imate, ne znam, 120 kafića koji su po cijele dane puni, a nitko nema kinte u džepu jer ljudi ne rade. U Buzetu imate samo deset kafića koji su preko dana prazni. Ovdje nećete doživjeti, kao u Rijeci, da u podne u kafićima nema mjesta. Ljudi dolaze tek oko 19 sati, kada su odradili svoje i obavili sve za taj dan - priča nam Mišel Sirotić, 30-godišnji poduzetnik iz Buzeta, o razlikama između svojeg rodnog grada i drugih gradova u Hrvatskoj koje je počeo uočavati tijekom studija.
Sirotić bi, u neku ruku, mogao biti “poster boy” buzetskog poduzetničkog mentaliteta i nekoliko desetljeća politike, zahvaljujući kojoj je taj istarski grad hrvatski rekorder sa samo dva nezaposlena na sto stanovnika, odnosno ukupnom zaposlenošću od 67 posto, što ga svrstava iznad europskog prosjeka, koji iznosi 65 posto.
Četiri trgovine
Nakon studija u Ljubljani i Rijeci, Mišel se vratio u Buzet te osnovao tvrtku Aura koja se bavi proizvodnjom ekskluzivnih tradicionalnih rakija, džemova i čajeva od samoniklog bilja ubranog na predjelima Ćićarije i sjeverne Istre. Krajem 2014. otvorili su destileriju u Buzetu, iznimno simpatično mjesto, gdje se rakije i džemovi mogu degustirati, a uz to nešto prigristi i upoznati se s proizvodnim procesom.
Kroz destileriju je, priča Sirotić, lani prošlo preko 4000 ljudi, odnosno 300-injak organiziranih grupa. Tvrtka danas proizvodi 140 tisuća boca godišnje, izvozi u Austriju, Crnu Goru i Sloveniju, imaju četiri trgovine u Istri, godišnji promet im je 7 milijuna kuna, a kako kaže vlasnik, u Beču preko 150 restorana u ponudi ima njihove rakije.
- U ovom poslu sam već deset godina. Studirao sam ekonomiju u Rijeci, ali sam cijelo vrijeme ovdje dolazio. Na prvoj i drugoj godini faksa razmišljao sam čak da ostanem u Rijeci, iznajmio sam već radionicu, jer sam se bavio restauracijom, ali sam odustao. Tata je imao galeriju sa slikama, mama kafić i trgovinu u Humu, a kako posao sa slikama više nije išao, marmelade i rakije, koji su do tada bili hobi, postali su posao. Danas imamo 15 zaposlenika, s time da ćemo ih zapošljavati još, tako da ćemo uskoro imati 22-23 zaposlenih - govori mladi poduzetnik.
Grad Buzet sa svim pripadajućim naseljima (njih 70), rasprostrtih na ogromnom području od 167 četvornih kilometara, ima ukupno 6133 stanovnika, a od toga ih je oko 3 i pol tisuće zaposleno.
Među njima, čak 2880 ljudi zaposleno je u realnom sektoru, gdje je najveći poslodavac automobilska industrija, odnosno slovenska tvrtka Cimos, u kojoj radi čak 950 ljudi, a uz nju idu i vezane kooperantske tvrtke. Istarska pivovara, čiji je plod u Istri kultno pivo Favorit, zapošljava 80-ak ljudi.
Mlade tvrtke
Buzet se također može pohvaliti i mladim i inovativnim tvrtkama kao što je Pab Akrapović koja je pronašla formulu za negoreću plastiku te proizvodi vatrogasne kacige i izvozi ih diljem svijeta, među ostalim i u SAD i Kinu. Uzgred rečeno, zanimljivo je da, osim buzetskih vatrogasaca, kojima ih tvrtka donira čim ih izbaci na tržište, hrvatski vatrogasci njihove kacige ne koriste jer su za Hrvatsku preskupe. Tu je još, naravno, i čitav niz malih obrta i tvrtki koje se bave preradom, tartufa recimo, jer ovo je područje nadaleko poznato po tim aromatičnim gljivama.
Zbog visoke zaposlenosti, kao i cijelog niza poticaja za gospodarstvo, Buzet je već dvije godine na Forbesovoj listi 20 najboljih hrvatskih gradova za život i poslovanje. Uz istarski Novigrad, najmanji je grad na spomenutoj ljestvici.
S 10 kuna po kubičnom metru, Buzet spada u gradove s najnižim komunalnim doprinosima u Hrvatskoj. U poduzetničkim zonama imaju najnižu komunalnu naknadu u regiji, a što se tiče potpora, fokus je, kako kaže gradonačelnik, na malim tvrtkama do pet zaposlenika. To je, prema Žulićevim riječima, faktor stabilnosti gospodarstva, jer ukoliko propadne gospodarski gigant, dolazi do mnogo veće štete za cijeli kraj nego da se to dogodi tvrtki s malim brojem zaposlenika.
Blizina Slovenije je velika prednost i s ulaskom u EU dogodilo se to da naše male tvrtke uspijevaju naći poslove preko granice - govori Žulić.
Još prije HZZZ-a, Grad Buzet krenuo je s mjerama zapošljavanja i samozapošljavanja koje su se pokazale vrlo uspješnima.
Poseban slučaj
Još 2010., uslijed krize, donijeli smo paket mjera pomoći u aktivnom zapošljavanju. Sufinanciramo dio bruto doprinosa ako netko nekoga zaposli na tri mjeseca s 25 posto, na šest mjeseci 50 posto, na devet mjeseci 75 posto, a na godinu dana cijeli iznos. Izračunali smo da se taj iznos, ako čovjek nastavi raditi, kroz tri godine vraća Gradu. Na taj način u pet godina zaposleno je 100-injak ljudi, od toga je njih 30-ak u međuvremenu otvorilo svoje tvrtke, a od toga, svega 2-3 nisu opstale. Imamo i novi program kapitalne potpore za konkurentnost, gdje pomažemo tvrtkama s iznosima do 10 tisuća kuna - priča gradonačelnik.
Prema podacima iz veljače, nezaposlena su u Buzetu svega 153 čovjeka. Radi se o povećanju u odnosu na prošlu godinu, koje je vezano uglavnom uz poteškoće u poslovanju Cimosa, no brojka je i dalje iznimno niska. Kako kaže Žulić, na žalost, među nezaposlenima prednjače žene koje su nekada radile u tekstilnoj industriji, kao i osobe u visokoj zreloj dobi.
U istarskom kontekstu, Buzet je poseban slučaj - ovdje prevladava kajkavsko narječje, a mentalitet je sličniji slovenskom nego mediteranskom ili balkanskom. Jaka je ovdje tradicija poljoprivrede - praktički svi starosjedioci, potomci težaka, imaju nekakva zemljišta koja mnogi i obrađuju. Žulić ističe da ga veseli što Buzet bilježi velik broj poreznih prijava, što znači da ljudi, pored svojeg redovnog posla, i dodatno rade i uredno prijavljuju dodatne prihode. To je ujedno i vrlo pitom kraj koji je i među hrvatskim rekorderima po niskoj stopi kriminaliteta.
Jedna od divnih stvari u Buzetu je to što možete ostaviti automobil otvoren, znajući da vam ga nitko neće ni taknuti - veli gradonačelnik.
Obrazovna struktura nije idealna - prema stupnjevima završene stručne spreme, najveći udio stanovništva u gradu Buzetu otpada na osobe sa srednjom školom, 51,09 posto. Osobe starosti 15 godina i više sa samo završenom osnovnom školom čine čak 23,29 posto ukupne populacije. Udio osoba sa završenim fakultetom, umjetničkom akademijom ili stručnim studijem u ukupnom stanovništvu starosti 15 godina i više, iznosi 14,73 posto i niži je i od prosjeka Istarske županije i državnog prosjeka koji iznosi 16,06 posto. Prema popisu iz 2011. godine, grad Buzet broji svega 4 doktora znanosti.
Grad umirovljenika
Buzet je relativno star grad, imamo jako puno umirovljenika. Visoka zaposlenost rezultat je ukupnog gospodarstva, a tu je, također, i mentalitet ljudi. Ovo je grad skromnih i marljivih ljudi koji su spremni raditi. Dobra je i stvar što je Buzet, nakon socijalističke priče, dosta dobro prošao. Mnogo velikih subjekata nije propalo, a oni koji jesu, našli su adekvatnu zamjenu u malim privatnim tvrtkama. Šezdesetih godina, kada je Buzet bio općina pod posebnom državnom skrbi, imali smo tu sreću da je ovdje bila jedna od prvih zona obrtničke privrede u Jugoslaviji. Tada smo imali možda najveći broj obrtnika na broj stanovnika u zemlji, a zahvaljujući državnim poticajima, mnogi su Slovenci ovdje dolazili otvarati obrte, tako da se taj poduzetnički duh proteže do današnjih dana. Plaće su ovdje nešto niže nego što je državni prosjek, no ljudi nisu razmetljivi. Ovdje nećete vidjeti poduzetnike u luksuznim automobilima. Ta skromnost i umjerenost, to da nikada nismo pokušavali biti iznad onoga što u tom trenutku jesmo, što smo uvijek bili oprezni i nismo išli iznad svojih mogućnosti, danas se pokazuje kao nešto dobro, u vidu visoke zaposlenosti - priča Žulić.
Što se turizma tiče, Buzet je lani imao 40 tisuća noćenja, što je mali broj u odnosu na jaka turistička središta (ipak to nije grad na moru), ali prije 8 godina bilo ih je svega 12 tisuća, tako da se i tu bilježi rast, i to u dvoznamenkastim postocima. Taj broj noćenja ostvaren je prije svega u objektima više klase, kućama za odmor s 4-5 zvjezdica.
U pravilu, ispada da, što su objekti bolji, bolje ide - veli gradonačelnik.
Također, cijeli je kraj omiljena izletnička destinacija, omiljena među biciklistima, penjačima (svaki vikend, kada se ukaže sunce, stijene u okolici osvajaju tisuće slobodnih penjača), paraglajderima, ljubiteljima gastronomije i “običnim” šetačima koji dolaze vidjeti predivne srednjoistarske gradiće kao što su Hum i Roč.
S obzirom na blizinu granice, kraj je oduvijek bio okrenut Sloveniji, tako da danas, procjenjuje se, u Kopru živi oko 11 tisuća Buzećana druge i treće generacije, gotovo dvostruko više nego u samom Buzetu. Pula je daleko, na čak 90 kilometara, a Rijeka je udaljena svega 37 kilometara pa građani u najvećoj mjeri gravitiraju kvarnerskoj prijestolnici, gdje odlaze u srednju školu ili na fakultet te se, na žalost, mnogi nakon toga ne vraćaju.
Politički, Buzet je jaka utvrda IDS-a, koji je već više od dva desetljeća na vlasti. Žulićev prethodnik bio je istarski župan Valter Flego, kojemu je današnji gradonačelnik bio pomoćnik. U gradskom vijeću IDS ima većinu od osam zastupnika, plus jedan koalicijski partner, a oporba, u ovom slučaju HNS - SDP i Istarski demokrati imaju 5 zastupnika, plus jedan nezavisni vijećnik. HDZ u buzetskom gradskom vijeću uopće ne participira. Gradski proračun iznosi 37 milijuna kuna - svojevremeno su bili na 52 milijuna, ali s ukidanjem pomoći brdsko-planinskim područjima, izgubili su čak 15 milijuna.
Žestoki kritičar
Nekadašnji IDS-ovac Damir Kajin, osnivač Istarskih demokrata i jedan od najpoznatijih buzetskih političara, ističe, pak, da je relativno dobra gospodarska slika rezultat ponajprije onoga što je postignuto u vrijeme socijalizma te borbe prvog ešalona IDS-ovaca devedesetih za spas doslovno svakog radnog mjesta. Odmetnut od bivše stranke, Kajin danas u Istri predstavlja ljutu oporbu.
To što danas imamo ovakav Buzet prije svega treba zahvaliti Željku Mavrincu, poratnom gradonačelniku koji je postavio temelje gospodarstva, i ljudima kao što su Danilo Cerovac i Zlatko Prodan Cankić. Moja generacija devedesetih borila se da se ta ostavština sačuva. Današnja generacija buzetskih političara bavi se organizacijom fešta i PR-ovskim pričicama. U posljednjih 15 godina nije izgrađena niti jedna nova proizvodna hala. To je generacija “kantati i tancati”. Buzet je danas, kako se ovdje kaže, “kao na jednoj roboli”. Kao da hodamo na bačvi koja se kotrlja. Statistika je varka. Ako se sa Cimosom, koji je u ozbiljnim problemima, dogodi ono što bi se moglo dogoditi, za pet mjeseci mogli bismo imati još 300 novih nezaposlenih, a onda ta slika više neće biti ovako idilična - kaže Kajin.