Prošle srijede, u noći uoči promocije “Gole istine 2”, oka nisam mogla sklopiti. Uhvatila me neka nervoza, što mi se baš ne događa često, a ni sama ne znam kako da to objasnim. Nije da inače patim od nesanice ili da me hvata trema prije važnih događaja u mom životu, ali ovoga puta imala sam osjećaj da je sve oko mene nekako surovije.
Moj unutarnji kompas zapravo je reagirao na nakupljeni stres koji se u meni gomilao zadnjih mjeseci. Sve mi je smetalo, bila sam živčana, razdražljiva, ništa mi se nije dalo raditi. Razmišljala sam čak i otkazati promociju knjige jer se baš nisam osjećala dobro, ali bilo je to tek razmišljanje. Znala sam da bi me suradnici i izdavač doslovno sravnili sa zemljom zbog takvog ponašanja.
Nisam imala hrabrosti takvo nešto napraviti. Skupila sam zadnje atome snage i otišla u Point centar. Čim sam došla, osmijesi suradnika razuvjerili su me kad su posrijedi moja gore opisana razmišljanja. Kad vidiš bliske ljude i prijatelje kako se trude ugoditi samo meni i učiniti sve što mogu za moj projekt, posramila sam samu sebe kako sam mogla i pomisliti da budem tako sebična i misliti samo na sebe.
Bez imalo straha
Ja jesam Nives Zeljković, ali moj alias Nives Celzijus nisam samo ja. To je team vrhunskih profesionalaca, od PR agenta, suradnika i prijatelja do izdavača koji su upregnuli cijelu svoju mašineriju da bi iste večeri u Storia bistrou moju promociju i cijelu večer učinili posebnom za mene. Riječka književnica Vedrana Rudan posebno mi je otkriće. Iako sam se proteklih godina bezbroj puta uvjerila kako je žena na mojoj strani, barem što se tiče cirkusa oko nagrade Kiklop koja mi je konačno uručena, kad sam čula da će baš ona biti voditeljica i govornik na mojoj promociji, nije mi bilo svejedno.
Osjećam duboko poštovanje prema njezinu liku i djelu, a naš prvi susret uživo za mene je bio pomalo čudno iskustvo. Osjećala sam se kao učenica koja odgovara učiteljici pred pločom, a učiteljica me ne pušta zbog skromnog znanja dok ne izvuče iz mene što više informacija da bi mi s razlogom mogla dati peticu.
Takva je Vedrana; sjele smo na kavu sat vremena prije promocije da zajednički prođemo cijeli scenarij koji su zamislili naši suradnici i u razgovoru s Rudan, moćnom ženom impresivne energije, shvatila sam zapravo da sasvim iskreno i bez straha od tuđih reakcija mogu otvoreno izraziti sve osjećaje. Jedinu sigurnost u izržavanju osjećaja imala sam u pisanju “Gole istine 2”. Nikoga se nisam bojala, umorila sam se od skrivanja tuđih identiteta i izbjegavanja činjeničnog opisa svoje životne stvarnosti. Sada mogu reći da mi je Vedrana pomogla da ponižavajuće osjećaje i situacije iznesem javno bez imalo straha.
Jer, nakon toliko životnog iskustva žena je u pravu.
‘Zašto nemam novaca?’
Nije me sram u knjizi, ali ni novinarima priznati što je za mene nesreća. Kako jedna medijska zvijezda može u kući očajavati što u frižideru nema mlijeka za djecu ili ulja za kuhanje; zašto nemam novca ponekad omogućiti svojoj obitelji ili sebi osnovne potrebe.
Živjeti na estradi znači jedan dan živjeti u Parizu, a drugi dan na parizeru i to sad otvoreno mogu napisati. Svima je tako, samo drugi to uspješnije ili manje uspješno skrivaju. Ja ne bježim od toga da mi ponekad zna biti toliko teško da bih se zatvorila u svoju sobu i satima vrištala. I nema potrebe da život činim ružičastijim nego što je.
(...)