INTERVJU S TONINOM PICULOM:
Kako je uopće došlo da napišete pogovor za Stierov esej?
- Mislim da se radi o normalnoj evoluciji u suradnji između Davora i mene koju smo počeli u Bruxellesu od jeseni 2013. godine.
Naravno da u svemu nismo imali i nemamo identične stavove. To, ipak, nema utjecaja na našu dobru suradnju. Dapače.
EKSPERTI I BIVŠI POLITIČKI DUŽNOSNICI ZA JUTARNJI Stierov esej udar je na autokratske temelje političkih stranaka
Jeste li se iznenadili da vam je Stier ponudio da napišete pogovor?
- Poznavajući Davora, nije me nimalo iznenadila njegova ambicija da svoja razmišljanja o izazovima pred kojima danas stoji Hrvatska “baci na papir”. Korektno je predložio da esej najprije pročitam pa tek onda odlučim hoću li napisati pogovor. Moj tekst je pisan iz nešto drugačijeg kuta i reflektira moj politički senzibilitet. Propitujući iste fenomene, koristim druge argumente. To je razumljivo jer se Davor prvenstveno naslanja na demokršćansku, a ja na socijaldemokratsku tradiciju.
Stier govori o potrebi treće paradigme u Hrvatskoj. Slažete li se s time?
- Kad god su me pitali, nakon ulaska Hrvatske u EU, što treba biti iduće veliko poglavlje u našoj politici, odgovarao bih da zemlja mora pronaći novi fokus. Jedno osobito razdoblje je definitivno iza nas i Hrvatska mora promijeniti, da tako kažem, agregatno stanje kolektivnog duha kako bi, nakon četvrt stoljeća državne samostalnosti, osjećaj prosperiteta i činjenica participacije zamijenili osjećaj rezignacije i činjenicu zanemarenosti. Zato sam Davorov rad prepoznao kao nešto umnogome sukladno mojim idejama i u tom sam konceptualnom okviru priložio svoja razmišljanja.
Mislite li da će esej naići na zanimanje prije svega velikih stranaka, HDZ-a i SDP-a?
- Volio bih da tekst, prije svega, zainteresira širu javnost i potakne rasprave. Čini se da dolazi u pravo vrijeme i utoliko sam optimist.
Smatrate li da i s ljevice treba doći slična inicijativa, program za budući SDP?
- Nema stranke koja je danas u Hrvatskoj toliko demokratična da ne bi mogla unutarstranačke odnose podići na višu demokratsku razinu. Kada govorimo o SDP-u valja, ipak, podsjetiti da je prva od domaćih stranaka uvela model ‘jedan čovjek, jedan glas’ za izbor predsjednika.
Može li SDP ostati na toj razini na kojoj je sada?
- Ne može, to je sigurno. SDP, kao i svaka, a pogotovo velika stranka duge tradicije mora evoluirati iz mnogo razloga. Već i zbog činjenice što je zemlja članstvom u EU stekla mogućnost aktivnog (su)djelovanja u kontinentalnim procesima. Treba se drukčije pozicionirati prema tradicionalnim, ali i novim sugovornicima. Mislim da će se SDP morati, ne toliko prilagođavati, koliko inventivno suočiti sa situacijom u kojoj socijaldemokratskoj ljevici u Europi već neko vrijeme ne cvatu ruže. Moramo se otvoreno zapitati što sve ne valja i zašto nismo dovoljno atraktivni biračkom tijelu kao što smo bili još prije petnaestak godina.
Imate li i sami želju ponuditi jedan novi, moderniji program za SDP u budućnosti?
- Sa SDP-om sam prolazio različite faze, ali uvijek sam bio i ostao na raspolaganju svima koji žele SDP živjeti kao medij zauzimanja za pravednije, uravnoteženije, poduzetnije i tolerantnije hrvatsko društvo. Vjerujem da moje iskustvo u tome može pomoć.
Imate li i ambicija oko neke čelne pozicije unutar same stranke?
- Ambicija svakako imam, ali ih ne vezujem automatski za čelne pozicije nego za ostvarenje projekata i ideja koji građanima nešto znače.
Obavještavate li svog stranačkog šefa Zorana Milanovića o svojim aktivnostima u Europskom parlamentu, imate li uopće kontakt?
- Nažalost, ne.
INTERVJU S DAVOROM STIEROM: 'Podjela na ‘mi’ i ‘oni’ razdire naše društvo'
Esej koji ste upravo promovirali u Zagrebu napisan je tijekom ljeta, a s izdavačem ste dogovorili da izađe nakon parlamentarnih izbora. Zašto baš sada?
- Moja je namjera bila da esej izađe nakon izbora da se ne pomiješaju te dvije stvari. Jedna od poruka u eseju je i da su izbori važni, ali slijedeći američkog znanstvenika Kuhna smatram i da novi razvojni korak traži promjenu paradigme.
Koje smo paradigme do sada imali?
- Dvije, onu državotvornu u prvom desetljeću i euroatlansku u drugom. Sada smo bez paradigme jer smo državu stvorili, pozicionirana je u EU i NATO-u, a nedostaje nam treća razvojna paradigma. To ne znači ‘veliku koaliciju’ ili da svi trebamo biti u istoj Vladi, nego kao i u slučaju euroatlantske paradigme da se društveni akteri moraju dogovoriti, bez obzira na to tko je na vlasti oko nekih stvari koje će zajedno raditi za dobrobit Hrvatske.
Upravo ovih dana vidimo da to teško ide, a vi spominjete dobro iskustvo kada su se SDP i HDZ uspjeli naći na istoj liniji kod eurointegracija?
- Nisu bili u koaliciji, ali je Savez za Europu značio da je postojala volja podržati sve reforme potrebne da Hrvatska ide prema EU. Sada nam treba nova paradigma, koju će prihvatiti svi relevantni društveni partneri, a ja je nazivam ‘društvena integracija’. Smatram da su naše političke i ekonomske institucije prezatvorene i velik dio građana ne vidi benefite od dvije prethodne paradigme.
Znači da predlažete otvaranje svih institucija građanima?
- Tu slijedim Darona Acemoğlua i Jamesa Robinsona koji smatraju da prvo treba otvoriti političke institucije, a zatim će se otvoriti i ekonomske. To je ključ razvoja.
Dok nitko nije vidio tekst, već se govorilo da je riječ o programu za ‘novi HDZ’?
- To nije stranački manifest, nego je esej koji se bavi razvojem Hrvatske i polazi od teze da je prvo potrebno reformirati i modernizirati političke institucije, pa tako i političke stranke. Sve, lijeve i desne. Smatram da su u demokraciji političke stranke ključni akteri, potrebne su nam i nisam za to da ih se zamijeni nekim doktrinarno nedefiniranim političkim platformama. A da bi demokracija bila zrelija, i političke stranke moraju unutar sebe djelovati demokratski.
Pogovor je napisao Tonino Picula. Hrvatski europarlamentarci s desnog i lijevog pola u Bruxellesu mogu surađivati, što se baš ne može reći za političare u zemlji.
- Jako mi je drago što je Tonino prihvatio napisati pogovor i time je sa socijaldemokratskog stajališta dao kvalitetan doprinos raspravi o novoj paradigmi.
U eseju tvrdite da se u nedostatku paradigme počinjemo unutar nacionalnog korpusa dijeliti na ‘mi ili oni’.
- To je vrlo opasno. U eseju elaboriram cijelu tu tematiku ‘mi ili oni’, pitanje neprijatelja u politološkom smislu. Ne kažem da ne trebaju postojati razlike između političkih opcija, ali za razvoj zemlje potreban je vrijednosni okvir oko kojeg ćemo se složiti, bez obzira na to je li netko na vlasti. Oko dogovorenog treba raditi zajedno bez obzira na to što se SDP i HDZ mogu i oko toga natjecati. Imati paradigmu ne znači anulirati razlike.
Spominjete i Ortegu i njegovu definiciju nacije?
- Ortega definira naciju i kao privlačan projekt zajedničkog života. Nama zato treba paradigma koja će hrvatsko društvo bolje integrirati. Inače se dijelimo na ‘mi ili oni’, i to ne samo u političkom smislu, nego i regionalno, a to je onda izuzetno opasno za jedinstvo hrvatskog nacionalnog korpusa.
To su vaši prijedlozi, a drugo je pitanje hoće li u Hrvatskoj naići na plodno tlo.
- Ne želim dogmatski reći ‘to, moje, i ništa drugo’. Želim to jednostavno ponuditi za raspravu jer smatram da je definiranje te nove paradigme važno.
Govorite i dosta o demokratizaciji unutar samih stranaka?
- Dajem prijedloge i ne kažem da to mora biti jedini način. Smatram da je pojam disident ostao relikvija totalitarnog sustava, a u demokraciji ne bi smjeli postojati disidenti. Možemo unutar iste stranke imati istu doktrinu, ali različito viđenje kako je provesti jer to daje život stranci. Omogućuje i da se pokrenu nove ideje, da dolaze novi ljudi koji će novim idejama obogatiti život stranke.
Znači li otvaranje stranaka i otvaranje svih drugih političkih institucija?
- Naravno, a demokratizacija političkih stranaka je važna i za otvaranje ekonomskih institucija. Prije svega se svi moraju otvoriti građanima kako bi oni znali, ako imaju dobru ideju i dobro i kvalitetno rade, da se mogu uključiti u institucije. Tako i ostvariti svoju perspektivu, a ne da uspjeh ovisi isključivo o vezi.
Ali, veze i poslušnost unutar stranaka kod nas su i dalje prevladavajući.
- Time eliminiramo faktor kreativnosti naših građana, a bez toga danas nema napretka. U eseju govorim o klijentelističkom ili ortačkom kapitalizmu jer mi iz socijalizma nismo ušli u slobodno tržište. Tek trebamo do kraja napraviti tu tranziciju jer zbog zatvorenosti naših političkih institucija imamo, nažalost, zatavorene i ekonomske institucije. Manjina ima koristi, a većina ostaje na margini.
Ima li esej ikakve veze s činjenicom da u HDZ-u uskoro slijede unutarstranački izbori? Imate li ambicija postati predsjednik HDZ-a?
- Nemam nikakvu ambiciju da se kandidiram za neko čelno mjesto unutar HDZ-a. Kada dođe taj trenutak, pretpostavljam da će ljudi koji imaju tu ambiciju to iskazati. Moja je ambicija dati doprinos, ne samo kroz esej, nego radom unutar stranke za daljnju doktrinarnu profilaciju HDZ-a s jedne demokršćanske perspektive. Osobno nemam drugih ambicija i mislim da u HDZ-u u operativnom smislu ima sposobnijih ljudi.
Kako su vrh HDZ-a i Tomislav Karamarko dočekali najavu vašeg eseja?
- Nakon razgovora s predsjednikom stranke, u kojem su sudjelovali i drugi zastupnici Europskog parlamenta, nikakvog Karamarkova prigovora nije bilo.
A kako vidite HDZ u budućnosti?
- Rasprave o budućnosti same stranke doći će sigurno na red kada dođe vrijeme za dublju analizu ovih izbora. Onda će se unutar stranke razgovarati, a ja želim s jedne demokršćanske perspektive dati doprinos daljnjoj profilaciji HDZ-a.