ZAGREB - Radni dani Christiana Nikolića nisu posebni. Veći dio dana provodi u užurbanoj atmosferi marketinške agencije Bruketa & Žinić, gdje godinama radi kao informatičar. Nakon posla druži se s djecom i suprugom Andreom.
Ipak, vikendi, slobodni dani i godišnji odmori, ono su što junaka naše priče čini posebnim. Umjesto produženih vikenda na moru, nedjeljnih izleta i blagdanskih roštilja, ovaj 41-godišnjak vrijeme provodi u nimalo opuštajućim trenucima traženja nestalih osoba na području Republike Hrvatske. Christian Nikolić je volonter Gorske službe spašavanja.
Vjerojatno ne bismo pridavali poornost onima koji se tu i tamo pojavljuju tek kao slučajni subjekti fotografija potrage nestalih, da već više od tri tjedna središnja vijest hrvatskih medija nije nesretna sudbina Antonije Bilić. Za Chrisa, kako ga zovu prijatelji i kolege, ovo je još jedan - iako po mnogočemu specifičan slučaj - od ukupno 1000 godišnje, koliko u prosjeku rješava GSS.
Nema vremena za umor
- Volio bih da se ovakva pompa, kao za Antoniju, podigne za svaku nestalu osobu. Dajemo sve od sebe, po svaku cijenu nastojimo pronaći barem tijelo - navodi Chris. Posljednjih tjedana koristi svaki slobodni trenutak kako bi uz svog pratitelja, belgijskog ovčara, pretražio sumnjiva područja.
- Postoje stvari koje su zajedničke svakoj potrazi, a to su hitnost i priprema. Podaci koje dobijemo od policije i obitelji, odlučujući su - istaknuo je. Upravo nedostatak podataka čini Antonijinu potragu specifičnom, i predmetom agonije onih koji danima pokušavaju pronaći trag.
- Činjenica da ju ne uspijevamo pronaći jako frustrira. Umorimo se, pada nam koncentracija, pada motivacija, nije lako... - rekao je. Ipak, motivacija pada samo ljudima, psi uvijek žele dalje. Najvažnije je povjerenje u psa. Možete zamisliti kakva je to odgovornost kada pretražim deset hektara i vratim se kako bih potvrdio da osoba nije tamo - istaknuo je, napominjući kako se nikada stopostotno ne tvrdi da osoba nije na pretraženom terenu. Uvijek se vraća više puta.
POTRAGA ZA ANTONIJOM BILIĆ: Reporteri Jutarnjeg u akciji, sve o potrazi i uhićenju Dragana Paravinje pročitajte OVDJE
“Umor? Nema se vremena za umor. Odmoriš se pola sata, nagradiš psa i nastaviš potragu još tri ili četiri sata. Bitno je i psa nekako motivirati; ako cijeli dan ništa ne nađe, to i njega frustrira. Zato od kolega često tražim da se sakriju kako bi pas imao osjećaj uspjeha - rekao je. U večini slučajeva, pokaže se da pas uistinu daje sve od sebe.
Stručnjaci za potragu
Na dogovoreni intervju kasni Chrisova supruga Andrea Pintar (39), glavna instruktorica za pse tragače u GSS-u. Razlog kašnjenja i više je nego opravdan. Četvrtak navečer je, dan kada su u blizini jezera Brljan pronađene ženske gaćice za koje se sumnja da su pripadale Antoniji. Pronašao ih je upravo Andrein pas Sattve.
Nakon uobičajenih obiteljskih pozdrava i izmjena podataka (sin je nahranjen, psi su u dvorištu), Andrea nam se pridružuje u razgovoru. Spavala je svega tri sata nakon cjelodnevnog pretraživanja te vozila nekoliko sati iz Like u Zagreb. Ujutro odlazi na posao u HAC, gdje radi kao arhitektica.
- Ovaj je slučaj specifičan pa bi možda bilo bolje da prespavam današnji dan prije nego što razgovaramo - predložila je. I njezin mi suprug objašnjava da satima, a neki i danima nakon pretrage, mislima ostaju uz slučaj. - Preispituješ se... jesam li nešto propustio, previdio, što sam mogao napraviti drugačije - opisao je stanje nakon radnog dana Chris. Andrea, još pod dojmom dana, rekla je: - Problem je u tome što se radi o traženju na vodi, a to je nešto što dosad nismo radili. Potraga sa psima na jezerima, rijekama, pa čak i morima, vrlo je napredna obuka - objašnjava Andrea. Obuka je to koju je ona prošla, i to dvaput, u Švicarskoj i Walesu. Za takva je pitanja najstručnija u Hrvatskoj.
- Teoriju sam savladala, ali ovo je prvi put da imamo i praktični dio. Radila sam s treniranim psom iz čamca, i mogu reći da sam vrlo zadovoljna rezultatima - istaknula je. Upravo međunarodna obuka koju je spomenula, omogućila je Sattvein pronalazak gaćica.
- Noćas smo spavali svega tri sata, od 1 do 4. Već u 5 smo bili u vodi, trenirali pse. Pokazali su vrlo jasnu identifikaciju - rekla je. Kada prepričava, čini se da govori i suprugu. Iako su se tijekom dana više puta čuli kako bi komentirali potragu, jasno je da će nakon našega razgovora nastaviti s detaljima slučaja.(...)
Ne traže pozornost
Na pitanje otežava li potragu činjenica da su pod neprestanim povećalom javnosti, odgovorio je: - Ne. Svaki dan imamo četiri, pet intervencija koje rješavamo, i ovo je za nas zadatak kao i svaki drugi. Posao je to, tvrdi Prizmić, koji se ne može raditi za novac, nego samo zato što se želi i može. Potom je spustio slušalicu jer je pas zalajao; nešto je, izgleda, pronađeno.
Iako je jasno da srce cijele nacije kuca za pronalazak Antonije, ne mogu ne upitati se što je to što navodi sve ove ljude, njih ukupno 650, da svoje slobodne trenutke provode u napornim akcijama poput ove. - Ljudi troše vrijeme i novac na automobile, jedrenje, a ja uživam pomoći. Mnogo nas je bilo u ratu, i ovo je jedan od naših bjegova, podsjeća na vojsku, ali nema oružja... Uživam u tome, mislim da je dobro i zato to radim - istaknuo je.
Mnogo je različitih situacija, veći dio slučajeva uključuje dementne osobe, koje se izgube. Najgori je osjećaj, rekao je Chris, kada pronađu osobu i vrate je kući, a obitelj se ponaša kao da bi radije da osoba nije pronađena. Ima svega... Prilikom potrage naiđe se na svašta, ponekad ostatke domovinskog rata, a sve, čak i omot čokolade, daje se policiji na ispitavanje.
Svako moje pitanje o potrazi Antonije Bilić, Chris radije preskače. Prošli tjedan je, tijekom potrage za Antonijom, pronađeno još nekoliko nestalih osoba, među kojima i šesnaestogodišnja djevojka, koja je, srećom, dobro. (...)
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU NEDJELJNOG JUTARNJEG