To je pljačka stoljeća, grmio je jugoslavenskom Skupštinom početkom 1988. Mihajlo Švabić kad su u beogradskoj centrali podvukli crtu i shvatili koliko u državnom proračunu nedostaje novca. Negdašnji Titov prvoborac, a krajem osamdesetih gorljivi mitingaš i jurišnik Slobodana Miloševića, samo je glasno izvikivao ono što je Beograd mislio.
Nekoliko mjeseci ranije jedan je neprepoznatljivi Zagreb pod parolom “Svijet mladih za svijet mira” u pjenušavom raspoloženju slavio novo ruho i duhovni preporod. Zarobljen kolebljivošću i strahom hrvatskih političara zbog loših iskustava iz vremena hrvatskog proljeća 1971., Zagreb godinama nije mogao dočekati da se netko zauzme za njega.
Dok u Zagrebu dominira atmosfera političke zabiti, depresivna i nepovjerljiva, Beograd raste...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....