PULA - Prvi grafit izrađen tehnikom šablone urezane u karton pojavio se sredinom listopada 2006. “Nino, Putine” bio je usmjeren protiv najjačeg istarskog političara, predsjednika IDS-a i istarskog župana Ivana Jakovčića , a pojavio se u vrijeme krize u lokalnom Glasu Istre. Jakovčića se prozivalo da je u čistki novinara i urednika imao svoje prste, pa se prvi grafit i pojavio na zgradi Glasa Istre na Rivi. Prošli tjedan pojavio se identičan grafit, samo s godinama 2006. - 2010.”, koji četiri godine poslije očito ponovno asocira na Jakovčićevu njegovu povezanost s događajima u Glasu Istre, vlasničkim previranjima, dugovanjima i blokadom tvrtke.
Meta: Ivan Nino Jakovčić
Pulski Banksy nije se bavio samo političarima, iako su mu oni najčešća meta. U siječnju 2007. komentirao je i izrečenu zatvorsku kaznu od dvije godine zbog dvije stabljike indijske konoplje, izrečenu pjevaču pulske grupe Popeye Igoru Ferencu. Grafitom s Ferencovim likom i porukom “Ferenca na slobodu” jasno je poručio što misli o kazni, ali i našem pravosudnom sustavu. Ni bivši američki predsjednik George Bush nije pošteđen: prije američkih izbora pulski grafiter jasno je poručio: “Fuck Bush”. Posebno je aktivan bio lani, pa je već u veljači likom tadašnjeg premijera Ive Sanadera poručio da tranziciji nema kraja, a vrlo je duhovit bio i grafit sa Sanaderovim likom kako u naručju drži Jakovčićevu glavu i tekstom “Nemojte me brisati, nisam ja Nino”, aludirajući na često i brzo brisanje grafita s likom Ivana Jakovčića.
U travnju je na ulazu u pulski Uljanik, u vrijeme kad se počelo intenzivnije govoriti o privatizaciji brodogradilišta, osvanuo grafit s likom Ivana Jakovčića koji u rukama nosi amblem Uljanika s natpisom “Voglio la fabbrica, voglio la terra” (Hoćemo tvornice, hoćemo zemlju), a nešto kasnije ponovno je Jakovčić bio glavni lik, i to s natpisom “No Nino, no golf”.
U vrijeme studentskih blokada sveučilišta na meti se našao i tadašnji ministar znanosti i obrazovanja Dragan Primorac, čiji je lik krasio grafit na kojemu je pisalo “Slobodna edukacija, a ne slobodno tržište”, koji je bio ispisan i na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Uočljiv je bio i grafit “U štrajk bez sindikata”. Pozornost je izazvao i natpis “Pula traži nove osloboditelje”.
Potkraj godine na svoje je došla i nova premijerka Jadranka Kosor, koja se u crtežu našla zajedno sa županom Jakovčićem i pulskim gradonačelnikom Borisom Miletićem, i to uz poruku “Nećemo plaćati vašu krizu”.
Glas većine
Pulski grafiter, senzibiliziran na aktualne probleme, kratkim porukama i dobrim crtežom govori ono što većina i misli. Zanimljivo je da se grafiti pojavljuju u ranim jutarnjim satima, a nalaze se na najfrekventnijim mjestima, u najživljoj pulskoj ulici Sergijevaca, na zgradama oko tržnice, na zgradi Zavoda za zapošljavanje i, ako su vezani uz Glas Istre, na njihovoj zgradi na Rivi.
Desetak grafita grad krasi po nekoliko dana, osim ako ne nose jasnu poruku upućenu Jakovčiću. Prvi grafit iz listopada 2006. imao je i najkraći vijek trajanja. Komunalni su se redari, po nalogu vladajuće stranke, trudili što prije izbrisati grafit. Cenzuriran je bio i sljedeći ulični odgovor grafitera “Zid ne trpi cenzuru” s pratećim crtežom felacija. Policija dosad autora nije pronašla jer ako je i primila prijavu o neprimjerenom sadržaju grafita, odgovor je uvijek bio isti: “Radimo na pronalaženju autora i poduzimamo sve mjere i radnje da ustanovimo tko je on ili oni”. Puljani s odobravanjem gledaju na ove poruke i nepoznate autore.
Ugledna pulska intelektualka i povjesničarka umjetnosti Gorka Ostojić-Cvajner ističe da su grafiti zapravo ilegala i urbana gerila.
- Siguran su iskaz pritajenoga gnjeva ako nisu izmanipulirani, što nije isključeno. Nemam ništa protiv takvog načina iskazivanja neslaganja i gnjeva, ali sam protiv uništavanja novih fasada. Pula ima dovoljno starih, neuređenih fasada na kojima se grafiti mogu pojaviti - rekla je Gorka Ostojić-Cvajner. Dodala je da se ne slaže s mnogim porukama pulskoga grafitera, pa bi autoru ili autorima poručila kako je bolje početi dijalog i svoje neslaganje iskazati na taj način nego uništavati fasade.
No, do novoga grafita i nove poruke Puljani vjerojatno neće trebati dugo čekati.
Preuzimamo zidove i od njih stvaramo naš nezavisni medij
Odlučili ste ostati anonimni. Ipak, recite je li riječ o jednoj osobi ili vas je više?
- Pulski grafiti rad su grupe osoba koje sebe ne smatraju njihovim autorima. Naime, autorstvo je u ovakvom obliku izražavanja nebitno, većina je ideja i poruka nastala kroz razgovore ljudi iz Pule, kroz humor u kavanama, na ulici, te su one zapravo dio popularne ili narodne kulture grada. Mi, cure i dečki iz Pule koji već nekoliko godina uprizorujemo te poruke u obliku grafita, u javnosti smo poznati kao pulski grafiter ili pulski anonimni autor, a ova kolektivna jednina našeg javnog identiteta uveseljava nas i odražava našu složnost i bratstvo.
Kome se obraćate i što želite postići?
- Pozicioniranjem grafita u središte grada prvenstveno se obraćamo našim sugrađanima, a medijsko praćenje tih grafita pomaže nam da se te poruke lansiraju i dalje po Istri, ali i po Hrvatskoj. Na takav subverzivan način oglašavanja odlučili smo se zbog kritičnog stanja u domaćim medijima. Naime, prvi grafit ‘Nino, Putine!’ nastao je 2006. godine kad je Ivan Jakovčić izveo puč u novinama Glas Istre, a isti grafit je ponovljen i nedavno kad su u javnost isplivale sve kriminalne aktivnosti u tom listu, o tome kako su vodeći istarski političari, bez znanja građana, davali novac iz javnih poduzeća tom privatnom mediju. Otad su gotovo svi grafiti usmjereni na poruke i teme koje ne mogu probiti medijsku blokadu klasičnim načinom djelovanja. Naš osnovni cilj jest upozoriti na nedemokratsku umreženost vlasti, kapitala i medija na štetu građana. Smatramo da bi se više angažmana u Hrvatskoj trebalo usmjeriti na direktnu akciju; primjerice, sindikati bi trebali odustati od pregovora s Vladom i sami preuzeti upravljanje nad tvornicama. Stoga želimo ovim putem podržati radnike Jadranske pivovare u Splitu, koji su upravo to i učinili, prvi u zemlji. Podržavamo i ljude koji su sami zauzeli prostore za svoj rad i boravak, poput Rojca u Puli ili Medike u Zagrebu. Stojimo uz takve inicijative, a svojim radom preuzimamo zidove i stvaramo od njih naš nezavisni medij!
Pod revolucijom podrazumijevamo kvalitativnu promjenu čovjeka i njegova društva te zajedničko stvaranje novoga. Kolektivnim djelovanjem nastojimo izraziti tu filozofiju i stavove putem akcije, odnosno prakse te putem stvaranja novoga kritiziramo postojeće; novim medijima kritiziramo one službene, novim metodama kritiziramo vladajuće mehanizme, novim idejama izazivamo statični politički režim.
Što vam znači slavni britanski grafiter Banksy? Smatrate li da će on jednoga dana ipak izaći iz anonimnosti i poželjeti naplatiti svoj art?
- Banksy je neprijeporni simbol šablona grafita u svijetu. Njegove svestrane aktivnosti, politički stavovi i smioni podvizi nepresušan su izvor inspiracije. Što se naplaćivanja svog arta tiče, smatramo da su u ovom pitanju sve tri riječi pogrešne. Naime, grafite koje šaramo po gradu ne smatramo artom, odnosno umjetnošću. Oni su za nas poruka, odnosno politika. Također ih ne smatramo svojima jer, kao što smo već rekli, ideje i poruke s grafita su inspirirane općom situacijom u Puli te razgovorom s našim sugrađanima. Dakle, ti grafiti su nastali iz javnog, ali su i svojim položajem u gradu oni također javni, a nikako ne osobni. Stoga bi njihovo naplaćivanje bilo ravno privatizaciji.
Naime, ti grafiti nisu zaštićeni autorskim pravom i svatko ih može, ako želi, publicirati. Ako želi, može se i potpisati uz njih kao autor te ih na taj način privatizirati. Do nas je doprla priča da je jedan dečko uspio poševiti curu hvaleći se kako je upravo on pulski grafiter. Ako su ti grafiti uspjeli uveseliti dvoje ljudi, makar i na tren, mi smo sretni!
Najviše se okomljujete na Ivana Jakovčića. Koliko je potrebno da ti grafiti nestanu sa zidova?
- Ivan Jakovčić je političar koji već gotovo 20 godina vlada Istrom i u tom je razdoblju ispleo čitavu kriminalnu mrežu koja osigurava njegov stabilan položaj. Borba protiv te kriminalne mreže i njega osobno, kao simbola te mreže, zahtijeva angažman svih sredstava, pa tako i grafita. Selektivnim brisanjem, odnosno cenzuriranjem tih poruka sa zidova lokalni moćnici na banalan način pokazuju svim građanima što je istina koja ih boli. Takvom politikom oni pridonose važnosti grafita i uzdižu ga gotovo do razine kulta. Mnogo je ljudi nakon brisanja grafita ‘Nino, Putine’ počelo zvati Jakovčića ‘Nino Putinjo’.
Spomenuli bismo jedan od primjera selektivnog brisanja: prije godinu dana izveden je grafit gdje Sanader poručuje da tranzicija nema kraja, a taj se grafit, s obzirom na to da se radilo o despotu na državnoj razini, nije brisao. Nedugo nakon toga izveden je grafit gdje Jakovčić poručuje ‘Voglio la fabbrica, voglio la terra’ jer je tada želio preuzeti pulsko brodogradilište Uljanik. Taj je grafit odmah obrisan. Kao reakciju na brisanje Jakovčića i puštanje Sanadera izveli smo grafit u kojem Sanader skida masku od Jakovčića i poručuje: ‘Nemojte me brisati, nisam ja Nino’. Time smo poručili građanima da su Jakovčić i Sanader zapravo simboli jedne te iste politike, iako se u Istri jednog ne smije kritizirati, a drugog smije.
Posljednji grafit s likom Mate Balote, odnosno dr. Mije Mirkovića zapravo je jedini koji se vlasti nisu usudile brisati. Naime, Balota je tako utjecajna figura u stvaranju lokalnog istarskog identiteta da si vlasti nisu mogle priuštiti njegovo cenzuriranje.
Imate li pravo javno kritizirati javne osobe, a sami ostajati anonimni?
- Svakako. Međutim, sumnjamo da javne osobe imaju pravo diktirati život nama anonimnima. Za te javne osobe mi građani smo samo birači, brojke koje oni ubiru svake četiri godine. Na sreću, vremena se mijenjaju, a u ovim trenucima krize upravo anonimni ljudi, grupe, skupine i kolektivi stupaju na scenu. Pobuna seljaka u Slavoniji je pobuna anonimnih ljudi koji nemaju što izgubiti, pobuna radnika TESU Uljanik je pobuna anonimnih građana koji se bore za svoju plaću, nedavna pobuna studenata protiv školarina također je bila pobuna anonimnih djevojaka i mladića koji se usuđuju misliti. Povijest revolucija je povijest anonimaca!