MISTERIJ OREŠKOVIĆ

UZBUNA U VLADAJUĆOJ KOALICIJI Kako kontrolirati premijera? Ne izvršava želje šefa HDZ-a, ne pristaje na ultimatume Pantovčaka, a saveznik mu je Petrov

Mjesec i pol dana otkad je potvrđen za predsjednika Vlade, Tihomir Orešković jasno pokazuje da želi u rukama držati sve ingerencije koje mu prema funkciji pripadaju. Ne izvršava želje Tomislava Karamarka, koji ga je zapravo doveo u Vladu, ne pristaje na ultimatume predsjednice Republike koja ga prisiljava na smjenu ravnatelja SOA-e, a saveznika je našao u Boži Petrovu.
 Srđan Vrančić / EPH

Cijela Hrvatska guglala je 23. prosinca prošle godine samo jedno ime. “ Tim Orešković? Tko je sad taj? Odakle je? Čime se bavi? Premijer? Pa kako…”, nizali su se upitnici nad glavama Hrvata.

Kada se prvi put obratio naciji na lošem hrvatskom, jer je gotovo cijeli život proveo u Kanadi, ovaj financijski direktor za Europu izraelskog farmaceutskog diva Teve, prvi stručni nestranački tehnokratski predsjednik hrvatske Vlade u povijesti, građane je nazvao “građevinama”, pa su te “građevine” odmah zaključile: “Taj će biti lutka na koncu Tomislava Karamarka”.

Danas, mjesec i pol dana otkad je potvrđen za predsjednika Vlade, Tihomir Tim Orešković, oteo se kontroli.

Ne izvršava želje Tomislava Karamarka, prvog potpredsjednika Vlade i šefa HDZ-a koji ga je zapravo doveo u Vladu, ne pristaje na ultimatume predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović koja ga prisiljava na smjenu ravnatelja SOA-e Dragana Lozančića, a saveznika je našao u Boži Petrovu, čelniku Mosta i drugom potpredsjedniku Vlade.

Od financijskog stručnjaka bez političkog iskustva pretvorio se u državnika koji želi doista upravljati zemljom, koji se, sada to vidimo, i u društvu europskih lidera dobro snalazi.

Orešković, na očaj mnogih u vladajućoj koaliciji, doista želi biti premijer, a ne samo stečajni upravitelj.

To mu izgleda i javnost honorira tako da je u samo mjesec dana prema anketama postao drugi najpopularniji političar u zemlji, s tendencijom da prestigne i predsjednicu Republike.

Izlazna strategija

Kako će se s time nositi HDZ, najjača stranka velike koalicije na vlasti čiji je predsjednik morao prepustiti premijersku fotelju osobi za koju je namijenio da se u njegovoj vladi bavi samo financijama?

Jer na Trgu žrtava fašizma uvjereni su da Karamarkova mora biti zadnja, dok Most vješto koristi dobre odnose svog predsjednika Petrova s premijerom kako bi se mogli nametnuti kao njegovi saveznici koji mu čuvaju leđa.

“Orešković nije ničija marioneta. I Karamarka i Petrova je upozorio da on uvijek ima izlaznu strategiju te da je u Vladu ušao da bi odradio posao, a ako ne bude išlo, da može i otići. Baš zbog toga na njega se ne može tek tako utjecati”, govori nam jedan izvor blizak Petrovu.

Orešković je prve znakove udaljavanja od glavnih političkih aktera u zemlji počeo pokazivati još prije mjesec dana. Bio je petak i u 17 sati je premijer davao izjave medijima. Jedno od pitanja je bilo i kada će donijeti odluku o smjeni šefa SOA-e. Orešković je odgovorio da će predsjednica i on o tome zajednički odlučiti. Samo nekoliko minuta poslije stiže priopćenje s Pantovčaka: ”Predsjednica je donijela odluku o razrješenju ravnatelja SOA-e jer je prekršio zakone i ne uživa više njeno povjerenje”.

Oreškovića je to jako uzrujalo.

“Što sam ja to trebao odmah potpisati tek tako?”, povjerio se jednom svom bliskom suradniku prije dva tjedna i otkrio da mu je ego povrijeđen, a autoritet narušen.

Bez žurbe

Orešković, govore nam izvori iz premijerova kabineta, smatra da je predsjednica napravila grešku kada je požurila razriješiti šefa SOA-e bez savjetovanja s njim. Prema Lozančiću se, mišljenje je premijera, ponijela neljudski jer ipak je riječ o čovjeku koji je vodio tajnu službu i imao uspjehe u radu, posebice oko arbitraže sa Slovenijom.

“Premijer neće žuriti s odlukom. Na kraju će razriješiti Lozančića, ali traži da to onda bude napravljeno fer”, otkrivaju nam najbliži suradnici Tihomira Oreškovića, uz napomenu kako bi se Lozančiću mogao ponuditi častan otpust uz daljnje zaposlenje u državnoj službi, a da bi se onda smjena mogla dogoditi idući tjedan.

Zanimljivo, njegova su razmišljanja na tragu onoga što i u Mostu misle.

“Riječ je o ishitrenoj odluci predsjednice. Zašto to Milanoviću nije napravila? Ako je išla s time da je prekršen zakon, onda tražimo objašnjenje. Ili će se čovjeku ponuditi časni otpust i popraviti dojam u javnosti ili će morati dokazati da je kriv”, razmišljanje je jednog istaknutog člana Mosta.

Orešković i Petrov očito isto razmišljaju kada je riječ o slučaju Lozančić, i tu su se našli. Slični su i karakterom. Brzo nalaze zajednički jezik, nisu glasni, probleme pokušavaju riješiti “tihom diplomacijom”.

S druge strane, kadrovsko nadmetanje u tajnim službama, gdje očito svaka strana hoće nametnuti svoje kadrove, ponovno je zbližilo Tomislava Karamarka i Kolindu Grabar-Kitarović.

Za njih dileme nema - Lozančić je odavno trebao biti bivši jer ne uživa predsjedničino povjerenje.

A Oreškoviću vrijeme curi…

“Nitko Oreškoviću ne osporava ovlasti i autonomiju. Ni kad je riječ o smjeni Lozančića. Uostalom, sam je birao ministre jer da nije, ne bi se dogodilo da neki ljudi vrlo bliski Karamarku nisu u Vladi. No, s obzirom na specifičnost odnosa u vladajućoj koaliciji, gdje imamo dva jaka partnera - od kojih je jedan puno jači - i nestranačkog premijera, Orešković bi mogao više uvažavati ulogu prvog potpredsjednika Vlade jer je on po političkom iskustvu i po funkciji stručan za pitanja unutarnje politike i nacionalne sigurnosti”, prenosi nam razmišljanja u HDZ-u jedan od najbližih suradnika šefa najveće vladajuće stranke.

Orešković će, prenose nam izvori bliski Karamarku, morati razmisliti o tome da je HDZ brojem zastupnika u Saboru najjača stranka, da je politički, prvi čovjek vladajućih najsnažniji te da u svakoj normalnoj koalicijskoj vladi igru diktira veći partner.

Novi slučaj

“Najveći politički legitimitet ima Karamarko. S obzirom na to koliko on cijeni Oreškovića, onda se i od njega očekuje da uvažava Karamarkove kompetencije, iskustva i formalnu ulogu potpredsjednika za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost”, govore nam Karamarku bliski izvori.

Zato od Oreškovića očekuju da posluša savjet svog prvog potpredsjednika kada su u pitanju tajne službe. Karamarko, naime, želi Oreškoviću predložiti svog kandidata za novog ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije. U HDZ-u smatraju da na to imaju itekako pravo, budući da su Karamarkove reference, između ostalih, usko vezane uz tajne službe, pitanja sigurnosti te unutarnje politike, odnosno MUP-a.

“Treba napomenuti i da sva trojica u vrhu vlasti (Orešković, Karamarko, Petrov op. a.) imaju mogućnost “isključiti kabel iz struje”. Jedna je stvar biti nestranački premijer četiri godine mandata i to upisati u CV, ili otići nakon tri mjeseca. To baš ne bi dobro izgledalo u životopisu”, upozoravaju visoki dužnosnici HDZ-a bliski šefu stranke.

Kolindi Grabar-Kitarović, iako ne pritišće izravno Oreškovića da što prije smijeni Lozančića, strpljenje je već sada pri kraju.

“Predsjednica je potpuno iskreno i s optimizmom primila imenovanje gospodina Oreškovića prvo za mandatara, a potom za premijera nakon savršeno provedenih konzultacija. Istina je da joj je žao što nije došlo do potpisa za smjenu Lozančića jer su prethodno o tome Orešković i ona razgovarali, kao i s Lozančićem, ali o tome zbog sigurnosti ne može govoriti. Predsjednica zna da će ta odluka biti potpisana i ona će prema Vladi voditi državnu politiku u interesu Hrvatske, a to znači da će podržavati reforme, a u svom resoru jedinstvenu obrambenu, sigurnosnu i vanjsku politiku. Neće se miješati u unutarnju politiku niti u unutastranačke izbore u HDZ-u”, govori nam jedan izvor iz Ureda predsjednice blizak HDZ-u.

Odnosi u vladajućoj koaliciji nisu se stišali ni zbog Lozančića, a već je iskrsnuo drugi problem. Slučaj Milijana Brkića, bivšeg visokog dužnosnika SOA-e i MUP-a, ponovno je podijelio koalicijske partnere. Glavni tajnik HDZ-a i moćni Karamarkov suradnik, koji je sa šefom stranke stalno u toplo-hladnim odnosima, zbog zahtjeva Mosta da preuzme MUP, ostao je bez toliko željene pozicije ministra unutarnjih poslova. Iako nije bio u prvom redu kad su se dijelile fotelje u ministarstvima, nakon ekspresne smjene ministra branitelja Mije Crnoje, došao je u priliku preuzeti taj resor. Karamarko ga je osobno predložio za ministra. Neki će reći zbog toga što mu je morao dati neku utješnu poziciju zbog skorih unutarstranačkih izbora, kako se ne bi okrenuo protiv njega, dok drugi kažu da ga zapravo nominira kako bi nakon pritiska javnosti, Mosta i Oreškovića zbog prepisanog diplomskog rada, sam odustao od te funkcije, pa da mu poslije može reći kako je on imao najbolju namjeru, ali eto, nije prošlo.

Milijan Brkić, smatraju mnogi, bio bi dobar ministar branitelja, jer ima značajnu podršku te populacije, ali ipak mu je težak uteg taj diplomski rad, za koji čak nije potrebna ni sudska presuda (koja je pokazala da je rad prepisan, ali je zbog proceduralne pogreške poništen) jer je jasno svakome tko pročita taj uradak i usporedi ga s originalom, da je 70 posto sadržaja - prepisano.

Čekajući razgovor

Zato u Mostu nisu sretni s HDZ-ovim izborom, traže više kandidata kao i za sve druge ministre, ali odgovornost ne žele preuzeti samo na sebe pa od Oreškovića očekuju da presiječe tu priču. Međutim, Orešković opet oteže s odlukom. Od Karamarkove javne kandidature prošlo je 14 dana. Orešković još nije ni razgovarao s Brkićem.

“Predsjednik Vlade vidio je gospodina Brkića dvaput u Saboru i nije još uopće razgovarao s njim. On je za njega još uvijek samo kandidat”, prenosi nam stav premijera jedan izvor iz Banskih dvora, čime se stječe dojam da ni Orešković, kao ni Petrov, nije baš sretan s HDZ-ovim izborom.

Nakon pogreške s Crnojom, Orešković i Most, očito ne žele da nove afere tek ustoličene Vlade pune stranice novina. No, treba shvatiti i Karamarka. Milijan Brkić vrijedan je i sposoban stranački vojnik, organizacijski, upravo je on zaslužan za HDZ-ove pobjede na izborima i zaslužio je dobiti resor u kojem bi se mogao dobro snaći. Uostalom, HDZ je jedva našao nekoga tko bi se prihvatio te dužnosti, a Most sada zahtijeva više kandidata od kojih bi onda Orešković odlučio tko je pravi izbor za ministra branitelja. Upravo je Brkić bio povod za dosad najžešću prepirku između Karamarka i Petrova, koji su svaki u svoje vrijeme u srijedu održali konferencije za medije. Isti dan, Orešković se u svom prvom državničkom posjetu sastao u Berlinu s najmoćnijom ženom svijeta, njemačkom kancelarkom Angelom Merkel. Dok je Orešković gladio narušene odnose s jednom od najvećih gospodarskih sila, Karamarko i Petrov su se prepucavali oko Milijana Brkića. U HDZ-u nisu baš bili sretni što je Petrov održao konferenciju za medije u Vladi. Uz zamjeranje da, kako je rekao, nije znao da je Brkić kandidat HDZ-a, smatraju da je, kad je već govorio o stavovima Mosta, možda bilo bolje da je na novinarska pitanja odgovarao u Smičiklasovoj ulici, gdje je središnjica stranke. Ali također, izvori iz Banskih dvora napominju kako nije točno da premijer nije znao da će se konferencija za medije održati, kao što je Petrov izjavio taj dan.

Prva stepenica

“Milijan Brkić ima podršku vrha stranke i nepotrebno je da HDZ nominira više kandidata”, govori nam izvor s Trga žrtava fašizma, te dodaje:

“Brkić je prošao prvu stepenicu, a to je stranačka nominacija. Sada čeka da ga potvrdi Vijeće za suradnju, a onda ide na razgovor s premijerom. Premijer može reći da ga ne želi, a tek onda ćemo eventualno ponuditi drugog kandidata, jer ne bi bilo fer prema Brkiću, niti prema nekim potencijalnim drugim kandidatima koji bi se u toj selekciji možda osjećali odbačenima”.

Drugi pak izvor, jedan od čelnika stranaka Domoljubne koalicije, kaže kako je ta Petrovljeva konferencija za medije bila besmislena, te da je izjava da ne zna tko je kandidat za ministra branitelja, podcjenjivačka.

“Nije poanta izbjeći odgovore. Problemi postoje, treba ih jasno izreći u jednom zatvorenom prostoru i ne izlaziti sve dok se to ne riješi. Milijan Brkić je najnedužniji u toj priči. Pitanje je je li bolje riskirati i imenovati ga, kad su ga već tako ni krivog ni dužnog “uvalili”, ili ga ne imenovati jer može postati problem kao Crnoja, ali tek onda će ispasti da ga se navuklo i odbacilo u stranačkim obračunima. Što god od toga napravili, bit će loše”, smatra jedan političar iz Domoljubne koalicije koji zaključuje kako je Brkić u toj priči nevin jer nije se niti sam kandidirao, niti je htio tu poziciju, a sada je postao problem za cijelu Vladu.

Premijerov način odabira drugih ministara, pak, izgledao je kao pravi razgovor za posao. On sam dao je veto na neke kandidate, doznajemo, a neke “veličine” koje su dolazile sa stavom da se njih nema što pitati, odmah su ispale iz igre.

I dok na domaćem terenu premijer bitku za obranu autoriteta vodi s onima koji su ga i doveli na tu poziciju, možda neočekivano dobro je zaplivao preko granice. U samo nekoliko dana održao je niz značajnih susreta, sudjelovao na Europskom vijeću, razgovarao s britanskim premijerom Davidom Cameronom, otišao na investicijski forum u Londonu gdje je sudjelovao na panelu s premijerima iz regije, dao nekoliko intervjua za značajne medijske kuće poput CNN-a i BBC-ja, a na zadnjem putovanju u Berlin s njim je razgovor tražio i njemački visokotiražnik Bild. Sudionici tih sastanaka kažu nam neslužbeno kako je premijer otpočetka bio svjestan da preuzima odgovornost za cjelokupno vođenej države, a ne samo po pitanjima financija. Brzo uči, kažu nam premijerovi suradnici, dobro se snašao u inozemstvu, vrlo suvereno ulazi u diskusije s drugim europskim liderima, lako komunicira, siguran je u sebe i ima dobre radne navike.

“Jako je dobro da imamo osobu koja se osjeća prirodno u takvom okruženju. Važno je da ljudi shvate da je Oreškovićeva prednost u tome što je došao izvan politike. Mi trebamo ljude koji mogu razmišljati izvan okvira i koji imaju nov pristup politici”, poručuje premijerov suradnik.

Orešković očito neće prepustiti vanjsku politiku Pantovčaku, kako se nadala i vjerovala u to predsjednica Republike. Ona je, naime, na jednom sastanku s njim predložila da umjesto njega nekad ide na sastanke Europskog vijeća i da na nekim putovanjima predstavlja Hrvatsku. Nakon njene brzopotezne odluke o smjeni Lozančića, sada Pantovčak teško može očekivati da će Orešković predsjednici prepustiti te ovlasti.

Najbliži suradnici

A za njegove uspjehe u vanjskoj politici sigurno je zaslužan i Stjepo Bartulica, posebni savjetnik premijera za ta pitanja. Ugledni konzervativni intelektualac bio je savjetnik bivšeg predsjednika Ive Josipovića za vjerska pitanja. Kolinda Grabar-Kitarović nije iskazala interes da je Bartulica savjetuje, ali zato Orešković rado sluša njegove savjete iz područja vanjske politike. Bartulica je bio u diplomaciji 14 godina, Orešković je dobro upoznat s njegovim kvalitetama, pa nije neobično da ga je uzeo za savjetnika. Orešković je za najbliže suradnike izabrao i Nevena Zelića, predstojnika Ureda premijera, odvjetnika i člana Hrvatskog helsinškog odbora, te kao zamjenika šefa kabineta Tomislava Pokaza, nekadašnjeg službenika u Ministarstvu gospodarstva.

Jedan Oreškovićev bliski suradnik kaže nam kako se ne bi trebao previše mistificirati odnos između predsjednice i premijera kada je riječ o vanjskoj politici.

Kadrovski problemi

“Kada je riječ o Europskom vijeću, premijer predstavlja Vladu i to je praksa u svim državama. Predsjednica će sigurno ići na neke summite, pozvana je na različite događaje u inozemstvu. Nema razloga da se oko tog pitanja gubi vrijeme, niti bi to trebalo biti na dnevnom redu”, kaže nam jedan od najbližih premijerovih suradnika. Na Pantovčaku pak imaju drugačije razmišljanje. Predsjednici je jasno, prenosi nam izvor iz Ureda blizak HDZ-u, da na europske summite dominantno ide premijer. No, isto tako smatraju da bi i predsjednica mogla ići na neke sastanke Europskog vijeća, kao i na Generalnu skupštinu UN-a.

“Postoje summiti koji se tiču prioritetno strateških sigurnosnih i vanjskih odnosa, ili odnosa EU prema trećim zemljama, poput SAD-a i Rusije, gdje predsjednica ima veliko iskustvo, pa bi bilo dobro da sudjeluje. Ona je i prema Ustavu sukreator vanjske politike. Bilo bi dobro da se oko toga postigne dogovor jer se time pokazuje jedinstvo hrvatske vanjske politike”, smatra naš izvor s Pantovčaka.

Kadrovski problemi pojavili su se i u Ministarstvu unutarnjih poslova. Na mjesto ministra došao je Vlaho Orepić, čovjek od iznimnog povjerenja Petrova, koji se već sad pokazao kao tvrd orah. HDZ ga pritišće da smijeni sadašnje rukovodstvo policije, posebno Marija Bertinu, načelnika PNUSKOK-a, te glavnog ravnatelja policije Vladu Dominića, no Orepić se ne da. Priča za javnost je takva da ne želi raditi političke čistke, a zapravo ne želi MUP prepustiti Karamarku, a sam nema još spremne kadrove koje bi doveo na te pozicije. Nisu nevažni ni zakoni koji priječe lake smjene, jer bi se tim ljudima doista trebalo dokazati teške povrede dužnosti da bi bili smijenjeni prije reda. Iako u ovu priču nije uključen Tihomir Orešković, vjerojatno će se tražiti i njegovo mišljenje. Zbog ove situacije zaiskrilo je na relaciji Orepić - Karamarko. Karamarko je doslovno Orepiću rekao da mu je on šef jer je nadležan za ta pitanja kao potpredsjednik Vlade, dok mu je Orepić odgovorio da se zna kome on prema Zakonu o Vladi odgovara.

“Ako je u nekom području Karamarko vrhunski upućen, onda je to MUP, kao i SOA-a, jer se time i bavio. S pozicije potpredsjednika to mu je posao. Karamarko je u tom sustavu bio jako dugo i zna na koji se način za vrijeme SDP-a taj sustav zloupotrebljavao. Pa oni su koristili policijske presretače za praćenje ljudi iz vrha stranke. A Most se inati, međutim, nije samo riječ o odnosu dvoje partnera u Vladi, nego i poštivanju hijerarhije”, smatraju ljudi odani Karamarku.

U vrhu HDZ-a kažu kako će Karamarko sigurno predlagati svoje kadrove u MUP-u, a da Most s otezanjem donošenje odluka o smjenama, zapravo želi ostaviti dojam lagane tranzicije.

“Sustav je zbog takvog načina kadroviranja u blokadi. Mi bismo htjeli da je napredak vidljiv, a ne da su u državnoj službi SDP-ovi kadrovi koji su grubo kršili zakone”, upozoravaju Karamarku bliski suradnici.

Zazivanje izbora

Sve veće nezadovoljstvo i prepirke koalicijskih partnera, u situaciji u kojoj se premijer pokušava baviti ključnim ekonomskim pitanjima, zbog čega se okružio ljudima koji će mu u tome pomoći, poput HDZ-ova ministra financija Zdravka Marića, kojeg je osobno htio za najbližeg suradnika, te ministra regionalnog razvoja i fondova EU Tomislava Tolušića (HDZ) na kojeg također računa, kao i na Tomislava Panenića, ministra gospodarstva iz Mosta, teško da će dati željeni rezultat Vlade koja se voli zvati reformskom. Na reforme se teško fokusirati kad se koalicijski partneri svađaju oko kadrova. Odnosi su toliko narušeni da neki članovi Domoljubne koalicije zazivaju i nove izbore ako ubrzo Vlada ne počne raditi posao za koji je i izabrana.

“Sustav će ili profunkcionirati ili će se ići na nove izbore”, poručuje jedan istaknuti član Domoljubne koalicije, te zaključuje:

“Predsjednica se ponaša kao da nije pobijedila zahvaljujući HDZ-u. Orešković kao da ga Karamarko nije predložio za premijera. Most glumi veću stranku nego što jest i prema partnerima se odnose kao da imaju 40, a ne 15 zastupnika. HDZ je naučio da samostalno vlada, a ne da je partner u vlasti, a mi manji partneri također bismo htjeli zadržati neku svoju osobnost. No, ključna je poruka hoćemo li svi zajedno uspjeti, ili skupa propadamo”, kaže jedan od čelnika stranaka Domoljubne koalicije.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. rujan 2022 12:37