Davor Peremin čovjek je koji od kraja devedesetih servisira različite kockarske aparate u automat klubovima diljem zemlje. U tom je poslu daleko dogurao. Tako je 2004. postao pomoćnik direktora moćne tvrtke Admiral International Casinos.
Godinama je sudjelovao u različitim aktivnostima koje su za cilj imale izvlačenje crnog novca iz automat klubova.
Zakoni, naime, kažu da svi aparati moraju biti podešeni tako da isplaćuju 80 posto uloženog novca na godišnjoj razini. Stoga su vlasnici automat klubova, otkriva nam Peremin, iznašli metode, sofisticirane računalne prijevare, kako bi si osigurali da aparat, kada isplati tih 80 posto, isplati baš njima. Riječ je, kaže Peremin, o crnoj, neprijavljenoj dobiti koje su korporacije godinama izvlačile iz Hrvatske.
Sve to Peremin otkriva pod punim imenom i prezimenom. Dosta mu je tog kriminala. Još je 2008. sva svoja saznanja ispričao zagrebačkim krim policajcima, no baš se ništa nije dogodilo. Umjesto istrage i uhićenja odgovornih, USKOK je u veljači ove godine uhitio njega i još 16 ljudi optuženih za računalnu prijevaru, pranje novca i udruživanje u kriminalnu grupu. Na teret im se stavlja da su u automate u automat klubovima tijekom servisiranja instalirali viruse koje su lažni igrači aktivirali uz pomoć određenog slijeda karata i tako ostvarivali velike gubitke.
Vrhunski triler
Davoru je prekipjelo i odlučio je sve ispričati. A njegova priča vrhunski je triler s margine društva, o vrhunskom kriminalu koji se događa u sferi kocke, na kojoj se vrte milijuni.
- Austrijska kompanije Novomatic je u Hrvatskoj prisutan od samog početka države, jer je još u SFRJ počeo otvarati automat klubove. U početku su im zakoni išli na ruku jer nisu bili državi dužni plaćati nikakve doprinose. Sve se rješavalo kroz partnerstvo s Hrvatskom lutrijom, jer je to bilo tretirano kao zajedničko ulaganje (joint venture). Novomatic je u početku imao 60 posto ulaganja i to se sastojalo u kasino opremi (aparati, tepisi, žetoni i ostalo). Treba naglasiti da su aparati koji su, prema papirima, ulazili u Hrvatsku kao novi, u stvari su bili stari, isluženi aparati koji bi se u Austriji morali komisijski uništiti, što bi stvaralo dodatne troškove Novomaticu, pa je bilo logično da se oni izvezu na istok. Ovdje regulativa nije bila dobra, ali je ipak napravljen prekršaj.
Moj prvi susret s tim aparatima bio je sredinom 1990. Te godine zaposlio sam se kao serviser u tvrtki Huro Zagreb. Tvrtka se bavila ugostiteljstvom i po cijelom Zagrebu imala je stotinjak ugostiteljskih objekata, od kojih je nekoliko bilo na dobrim lokacijama. Novomatic, Hrvatska lutrija i Huro Zagreb našli su zajednički interes i počeli otvarati automat klubove.
Posao je krenuo vrlo dobro i na starim, isluženim i otpisanim aparatima počeo se za naše prilike okretati vrlo ozbiljan novac. Bilo je stalnih trzavica između Lutrije i Huro Zagreba na jednoj strani, i Novomatica na drugoj, oko troškova. Naročito su bili povećani troškovi održavanja aparata zbog njihove starosti. To su bila turbulentna ratna vremena pa su se sporovi, s obzirom na količinu novca, uspješno rješavali.