Veliko spremanje u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj počelo je imenovanjem fratra Ivice Petanjka za krčkog biskupa, a uskoro se očekuju i nove, velike promjene. Još trojica hrvatskih biskupa, vojni ordinarij Juraj Jezerinac, gospićki biskup Mile Bogović i šibenski Ante Ivas trebaju dobiti nasljednike, a Vatikan na tome intenzivno radi.
Velika iznenađenja
Nova imenovanja, koja bi mogla biti također velika iznenađenja za crkveni vrh u Hrvatskoj, trebala bi uslijediti do ljeta ili najkasnije poslije ljeta.
Konačnu odluku kao i kod svakog imenovanja novog biskupa dat će osobno papa Franjo, a sigurno je samo da će u dogledno vrijeme doći do kompletno nove generacije hrvatskih biskupa. Naime, sedamdesetu godinu napunit će i varaždinski biskup Josip Mrzljak, sedamdesetoj se bliže i požeški biskup Antun Škvorčević, kao i zadarski Želimir Puljić, a papa Franjo nedavno je objavio odredbe o odreknuću od službe po kojima biskupi trebaju spontano predati odreknuće od službe ne kasnije od navršene sedamdeset i pete godine. Dakle, za mnoge poznate hrvatske biskupe vremena još ima za obavljanje njihovih dužnosti, ali se ipak bliži trenutak kada će i oni početi razmišljati o odlasku.
Mile Bogović, koji će u kolovozu napuniti sedamdeset i pet godina, već dulje traži da mu se nađe zamjena.
Najveća enigma
Tako je i s vojnim ordinarijem Jezerincem, koji će u travnju napuniti sedamdeset i pet godina, a ima i problema sa zdravljem. Biskup Ivas napunit će sedamdeset i pet godina u prosincu, a već se dulje govori o tome da je spreman za mirovinu.
Nakon iznenađenja s Ivicom Petanjkom, najveća enigma i dalje ostaje tko će zamijeniti trojicu hrvatskih biskupa. Iako kalkulacija i pretpostavki ima bezbroj, a redaju se mnoga imena, jasno je samo to da nikakva predviđanja nisu realna. Jer i kod izbora biskupa vrijedi ono staro pravilo da “naizgledniji kandidat”, kao i kod kardinala na izboru papa, na kraju propadne. Za jedno ime se na Kaptolu slažu da je ipak vrlo ozbiljan kandidat za biskupa, a riječ je o dr. Juri Bogdanu, rektoru Zavoda svetog Jeronima u Rimu, kojem također istječe mandat i čeka ga povratak u Hrvatsku. Bogdan je rođen 1955. godine, tako da je pred njim još duga crkvena služba, a Vatikan ima izuzetno dobro mišljenje i stav na osnovu onoga što je ovaj istaknuti svećenik radio u Papinskom hrvatskom zavodu. Ali, nije nemoguće da ga čeka i neka druga pozicija u Crkvi, od nuncija ili vođenja neke službe u samom Vatikanu.
Papina konačna odluka
Sam izbor biskupa još je na neki način tajanstven postupak i u njemu sudjeluju i oni koje se svrstava pod vatikanske “tajne službe”. Predlagati kandidata za biskupa može svatko, a sigurno da riječ kardinala Josipa Bozanića ima posebnu težinu. Ali ne i odlučujuću. Poznato je iz prošlosti da se kardinal Franjo Kuharić silno zalagao za izbor jednog biskupa, koji u Vatikanu na kraju nije prošao. Neki su zamjerali Kuhariću da je uložio previše osobnog angažmana u podršci “svojem” kandidatu, što nije bilo presudno za papinu odluku.
Posve je jasno da je papa Franjo izborom Ivice Petanjka poslao poruku kakve biskupe vidi u Hrvatskoj. Prije svega “ljude iz baze”, a ne učene doktore koji najčešće s praksom nemaju veze. Izbor Petanjka bio je veliko iznenađenje za hrvatske biskupe i Crkvu u cjelini pa na Kaptolu ne isključuju da bi prava iznenađenja tek mogla slijediti. Nije isključeno da će doći i do drugih kadrovskih preslaganja.
Do promjena je već trebalo doći, ali je očito cijeli proces bio usporen i zbog izbora pape Franje, ali i formiranja novog tima oko njega. Sada je to napravljeno i nova imenovanja mogla bi slijediti vrlo brzo, iako su nagađanja oko termina uvijek nezahvalna. Vatikanu se ne žuri i kadrovske promjene nisu poput onih na koje smo navikli, recimo, u politici.
Papinski nuncij u Hrvatskoj Alessandro D’Errico ima važnu ulogu u cijelom procesu, pogotovo što je osoba od velikog povjerenja novog državnog tajnika Pietra Parolinija, koji je zamijenio Tarcisija Bertonea koji je to bio u vrijeme pape Benedikta XVI. Nuncij pozorno prati sve što se događa u Crkvi, ali informacija do Vatikana stižu i iz drugih izvora. Tko je u toj “tajnoj službi” i kako ona funkcionira teško je reći, ali je to sistem rada koji funkcionira stoljećima. S vremenom se modernizirao, vatikanske službe su danas drukčije nego prije, ali sam princip rada ostao je isti. Povjerljivi podaci dolaze do Vatikana i pohranjuju se u posebnoj kartoteci koja se vodi o svakom svećeniku. Navodno se i posebnim bojama označava ono što je važno da bi se donijela odluka o mogućem napredovanju unutar crkvene hijerarhije. Uvid u dokumentaciju ima samo papa Franjo i još nekoliko kardinala.
Sugestije kod predlaganja kandidata za biskupa dobro dođu, svaka se pomno razmotri, ali konačni sud donosi sam Papa i tako će biti i u slučaju biskupa iz Hrvatske. Lobiranja, kojih je ovih mjeseci bilo na sve strane, neće u pravilu mnogo pomoći, što se vidjelo i u izboru krčkog biskupa.
Skloni desničarenju
Kada se govori o promjenama u crkvenom vrhu, često se kalkulira da Vatikan nije bio zadovoljan, pogotovo otkako je u Rimu papa Franjo, prečvrstim konzervativizmom ili desničarenjem nekih hrvatskih biskupa. Kod trojice koji čekaju odlazak u mirovinu posve je jasno da su bili skloniji konzervativnim stavovima, pa i “desnici”, iako se u Crkvi na te svjetovne pojmove drukčije gleda. Hoće li kod izbora novih biskupa biti važno jesu li skloniji lijevim ili desnim tendencijama teško je predvidjeti, iako je posve jasno da je sam papa Franjo često vrlo blizak stavovima koji su “lijevi”. Ali, ta tanka linija između liberalnog i konzervativnog opredjeljenja često se može kod crkvenih dostojanstvenika prelijevati, a možda je najilustrativniji primjer i sam kardinal Bozanić. U mladosti je bio bliži “ljevici”, a sada je skloniji podržavati konzervativnije struje.
Uloga žrtve
“Desno ili lijevo ne igra nikakvu ulogu kod odabira hrvatskih biskupa”, uvjerava nas visoki izvor na Kaptolu, uz naglasak da papa Franjo izborom želi prije svega poslati poruku kakvu Crkvu vidi u budućnosti. Pogotovo u trenutku kada Crkva u Europi proživljava krizu, kao u Nizozemskoj, a broj vjernika opada i u mnogim drugim zemljama. Začudo, njemački biskupi su učinili velike pomake, pokazali se dobrim organizatorima, pa je i njihov utjecaj u cijeloj Crkvi sve veći i značajniji.
Hrvatska je, već i zbog svog položaja, uvijek i miljenik i žrtva Vatikana, pa je i izbor biskupa vrlo osjetljiv i delikatan posao. S jedne je strane hrvatska Crkva izuzetno bliska Vatikanu, a položaj zemlje specifičan, zbog želje Vatikana da se otvori prema Istoku i Rusiji. Hrvatski su biskupi do sada tu ulogu “žrtve” prihvaćali kao vrijednu u korist Crkve, a tako će sigurno biti i u budućnosti. A papa Franjo će nove kadrovske promjene u crkvenom vrhu u Hrvatskoj provesti razmišljajući o svim elementima koji se traže od biskupa za novo stoljeće i nove izazove.
Uostalom, Franjo je jasno rekao i što očekuje od novih biskupa, “vjerodostojnih pastira koji se brinu za vlastito stado”. “Ne treba nam menadžer, nego svjedok poniznog i hrabrog Uskrsnuća”. Franjo se zauzeo da biskupi prije svega budu mučenici, ali ne kao osamljeni svjedoci. “Traži se imati hrabrosti umrijeti, velikodušnost za dati vlastiti život i potrošiti se za stado. Odricanje i žrtva u naravi su biskupskog poslanja, a identitet nekog biskupa nije matematički zbroj njegovih kreposti”. Tako se papa Franjo zauzeo da biskupi budu strpljivi ljudi, “svjesni da kukolja neće nikada biti toliko da ispuni polje”.