U nedjelju, 24. siječnja ove godine, velečasni Zlatko Sudac napunio je 45 godina. Kada bi se o njemu snimao biografski film, prva scena mogla bi izgledati otprilike ovako: Zlatko Sudac stoji u polumraku garderobe, već je potpuno odjeven, duboko u vlastitim mislima. Iz susjedne konferencijske dvorane otočnog hotela čuje se nestrpljivi žamor, što znači da je dupkom puna. Kamera se sa Sudčeva zatiljka i njegove prepoznatljive tanke duge kose, koja uredno začešljana pada gotovo do ramena, seli na odraz njegova lica u ogledalu i dobivamo krupni plan.
Bore i ožiljci
Onaj mladić koji je prije 17 godina Božjom voljom na sebe preuzeo teret karizmatika, mijenjajući živote desecima tisuća ljudi, više nije mladić. Bore na čelu stopile su se s ožiljcima od stigmi koji se i dalje naziru. Uredno održavane obrve uokviruju pogled u kojem kao da se krije stoljetna mudrost života, njegovana brada naglašava zabrinuti i blagi izraz lica. Boja za kosu skriva sve veći broj sijedih vlasi.
“Velečasni, vrijeme je”, čujemo glas koji dolazi od nejasne siluete čovjeka na vratima sobe.
“Minuta”, odgovara Sudac, ne odvraćajući pogled.
Tada kreće flashback. Vidimo snimku izbornika hrvatske rukometne reprezentacije Željka Babića kako u žaru pobjede nad Poljskom, pravog sportskog čuda, pred televizijskim kamerama upućuje zahvalu “svom prijatelju Isusu i njegovu prijatelju Zlatku”. Vidimo potom mladog Sudca kao župnog vikara u Novalji na Pagu koji “plače krvavim suzama i znoji se krvavim znojem” dok mu na čelu izbija znak križa. Vidimo tisuće ljudi koji mu dolaze po utjehu i zajedno s njim mole, vidimo čuda ozdravljenja, vidimo medicinske preglede i vijeća svećenika sijedih glava koji raspravljaju o njegovu slučaju, vidimo vrhunac slave i kušnje koje slava donosi, nastupe pred masama vjernih sljedbenika, njegove umjetničke aspiracije, njegove unutarnje dvojbe i previranja, stavljanje na led od strane Katoličke crkve, poslušnost i iskušenja neposluha, povlačenje sa scene i napokon rehabilitaciju te veliki povratak na mala vrata.
Upoznao ih brat svećenik
Izbornika Babića sa Sudcem je upoznao njegov brat don Ivan Babić, župnik u mjestu Vrbanj na Hvaru, koji je, kako su nam posvjedočili, s organiziranim grupama dolazio na ponovno pokrenute Sudčeve duhovne obnove na otoku Krku. Predvodnik hrvatske rukometne vrste pridružio se tako brojnim hrvatskim celebrityjima koji se ubrajaju u Sudčevu sljedbu. Jedna od njih je pjevačica Maja Blagdan koja je postala vjerna Sudčeva suradnica, a pjevala je i na njegovu CD-u te pjeva i na duhovnim seminarima.
Iako službeno nikada nije bio opozvan niti zabranjen, činjenica je da je velečasni Zlatko Sudac, očito ne svojom voljom, godinama izbivao s domaće javne scene. Još je 2010. najavljivao osnivanje katoličke televizije i međunarodnog interdisciplinarnog duhovnog pastoralnog centra i često progovarao o društvenim temama širokog spektra, a onda je naprosto utihnuo.
Rehabilitaciju velečasnog Zlatka Sudca prošle godine bez puno medijske pompe proveo je novi krčki biskup monsinjor Ivica Petanjak te je na jesen 2015. započeo ciklus duhovnih obnova koje se održavaju u konferencijskoj dvorani hotela Malin u Malinskoj. Svoje prvo predavanje Sudac je posvetio važnosti poniznosti u ljudskom životu, a i sam je krčki biskup prisustvovao njegovoj obnovi u studenome.
Sudac na biskupskom ređenju Ivice Petanjka koji ga je rehabilitirao (foto: Tom Dubravec / EPH)
Velečasni Sudac kao svećenik Krčke biskupije, uz blagoslov biskupa Petanjka, održao je u listopadu, studenome i prosincu duhovne obnove za resocijalizaciju branitelja, njihovih obitelji i svih potrebitih, rekao nam je biskupov tajnik, monsinjor Saša Ilijić, ističući da obnove organizira tim okupljen oko Zlatka Sudca.
Hotel s četiri zvjezdice
Malin je, inače, hotel s četiri zvjezdice, a kapacitet dvorane je maksimalno 500-tinjak mjesta. Hotel je, među ostalim, orijentiran na kongresni turizam pa se u njemu redovito održavaju različiti strukovni kongresi. Sudčeve su obnove (ne voli ih zvati seminarima jer su oni za “menadžere i političare”, a ovdje je riječ o “duhovnim okrepama”) krenule praktički bez reklame, no aranžmani su odmah planuli.
Riječ je o događaju koji traje tri dana, počinje u petak u poslijepodnevnim satima, a završava u nedjelju, uz cjelodnevne programe. Ako sudionici dolaze u vlastitom aranžmanu, cijena u hotelu je 690 kuna za dva noćenja i puni pansion, a ako se ide organizirano iz Zagreba, cijena s prijevozom je 900 kuna. Polaznici dolaze iz cijele Hrvatske, a radi se o ljudima svih profila, uglavnom braniteljima u potrazi za nekom vrstom duhovne utjehe. Iduća je duhovna obnova zakazana u terminu od 26. do 28. veljače, a već je, kako doznajemo, rasprodana. U planu je i seminar u ožujku za koji se lista sudionika vrlo brzo popunjava.
U hotelu Malin kažu nam da oni samo pružaju uslugu naručitelju, jednako kao što je slučaj i s kongresima, svadbama i ostalim događajima koji se organiziraju u njihovoj kongresnoj dvorani. Malin je, po svemu sudeći, odabran zato što je jedini hotel na otoku koji radi cijelu godinu. Ciklus od 10 Sudčevih duhovnih obnova održavao se u njemu i tijekom 2008. godine.
Podržavam ga
- Kao vjernik i katolik podržavam te duhovne obnove jer radi se o nečemu što pruža duhovnu snagu. Bio sam na obnovama, ne samo u hotelu nego i na drugim mjestima, pratio sam velečasnog Sudca i podržavam ono što radi - rekao nam je krčki poduzetnik Nikola Turčić, vlasnik hotela Malin.
Zlatko Sudac formalno se vodi kao svećenik Krčke biskupije (“To je od zaređenja i to će ostati do svoje smrti”, objasnio nam je biskupov tajnik), no nije raspoređen ni u jednu župu i ne održava svete mise. Do njega se trenutno ne može, s medijima ne razgovara, a navodno se nalazi u inozemstvu i doći će na Krk u Malinsku uoči duhovne obnove za dva tjedna.
Sudčev tim zadužen za organizaciju duhovnih seminara, neku vrstu menadžmenta, čine ljudi koji su povezani s Crkvom, ali riječ je o angažiranim laicima, ne o kleru.
Glavni je koordinator Ante Vukić koji s velečasnim Sudcem tijesno surađuje još od 2009. On je 43-godišnji Karlovčanin rođen u Splitu, sa završenom srednjom školom u Zagrebu, a kako se navodi na Sudčevim službenim stranicama, oženjen je i otac dviju djevojčica.
Dragovoljac je Domovinskog rata, ranjavan i umirovljen kao pripadnik Specijalnih postrojbi Glavnoga stožera Hrvatske vojske, a trenutačno je predsjednik Udruge hrvatskih branitelja dragovoljaca Domovinskog rata - Split. S radom Zlatka Sudca upoznao se 2005. godine, kad je s grupom branitelja prvi put došao na njegov seminar duhovne obnove.
Najvažniji je Sudčev suradnik i bliki osobni prijatelj Ivan Puljić, 48-godišnjak rodom iz Stoca u Bosni i Hercegovini, student teologije u Sarajevu i Zagrebu s diplomom iz 1995. godine. Puljić je najpoznatiji kao skladatelj i izvođač duhovne glazbe, kako se navodi na Sudčevu sajtu, objavio je četiri samostalna albuma na kojima je, među ostalima, surađivao s glazbenicima poput Olivera Dragojevića, Marka Perkovića Thompsona, Kiće Slabinca, Maje Blagdan, Zrinka Tutića... S velečasnim Sudcem surađuje od samog početka njegova javnog djelovanja, a na duhovnim seminarima zadužen je za glazbeni dio, odnosno animiranje posjetitelja pjesmama duhovne tematike.
Puljić je 2009. godine zajedno s velečasnim Sudcem i Majom Blagdan izdao album pod nslovom “Put, istina i život”, nakon kojeg se i bivša predstavnica Hrvatske na Eurosongu pridružila timu krčkog karizmatika. O njemu je 2010. godine Jakov Sedlar snimio film “Prijateljstvo nitima Božjim povezano - priča o Ivanu Puljiću”.
Ivan Puljić navodi se i kao direktor tvrtke Joshua d.o.o., čija je djelatnost izdavanje knjiga, a osnivač je sam Sudac. Na toj je poziciji naslijedio Sudčeva šogora, vrbničkog vinara Franju Toljanića koji je sam odstupio, no tvrtka od 2009. bilježi gubitke. Kao prokurist u Joshui navodi se Bosiljko Mišetić, bivši savjetnik predsjednika Franje Tuđmana, potpredsjednik Vlade i ministar pravosuđa. Isto tako, Puljić je potpredsjednik, a Sudac predsjednik u “Udruzi velečasni Sudac - Joshua za promicanje duhovnog obrazovanja i vrijednosti”, osnovanoj 2010., koja je prema podacima s portala Poslovna.hr za 2014. godinu ostvarila prihode od 122.000 kuna i rashode od 116.800 kuna.
Životna priča velečasnog Zlatka Sudca doista bi, kao na početku teksta, mogla poslužiti kao predložak za film, s posrnućima i iskupljenjem, tvistovima, kontroverzama i stalno prisutnim elementima nadnaravnog. Rođen je 1971. u Vrbniku, krčkom gradiću koji je među hrvatskim rekorderima po broju svećenika (odatle je i kardinal Josip Bozanić), a ima sestru koja, kao i njegovi roditelji, i dalje živi u Vrbniku.
Strojarski tehničar
Roditelji su mu sedamdesetih otišli raditi u Njemačku te je odrastao s bakom, što im je, kako je priznao u knjizi Dunje Ujević “Zlatko Sudac - razgovori” iz 2008. godine, dugo zamjerao. Njegova je majka planirala postati časna sestra, ali nikada se nije zaredila te je zasnovala obitelj.
Zlatko je, nakon srednje škole završene na Krku, počeo raditi kao strojarski tehničar, a uz rad je upisao studij teologije u Rijeci. U mladosti se nije previše isticao od svojih vršnjaka. Kako je sam priznao u intervjuima za knjigu, pio je, pušio marihuanu i seksao se.
Bogosloviju je upisao 1993. i preselio se u sjemenište, a diplomu na studiju teologije, dogmatike i prava stekao je u Zagrebu. Za svećenika Krčke biskupije zaređen je 29. lipnja 1998.
Fotografija sa zaređenja Zlatka Sudca
Njegova je prva dužnost bila kapelan (župni vikar) u danas razvikanom turističkom mjestu Novalji na otoku Pagu. Svojim rokerskim imidžem, nekonvencijalnim za svećenstvo, približio se mladim otočanima koji su ga voljeli te se družio s njima i izvan službe.
Mistični događaji koje će Sudac poslije opisati kao svoju “duhovnu renesansu” počeli su u proljeće 1999. Mladi kapelan šetao je jedne večeri po Novalji s gospođom Milkom Ricov prema Straškome. Puhala je jaka bura i krošnje stabala su se tresle.
Odjednom je, prema njegovim riječima, nastupio potpuni mir, apsolutni i netaknuti, koji je dvojac u šetnji potaknuo na molitvu.
Sunce je žarilo
“Vjetar je odjednom utihnuo, a more je postalo poput ulja”, pričao je poslije krčki karizmatik u intervjuima. Sudac i gospođa s kojom je šetao uočili su da se na noćnom nebu pojavilo “neobično sunce koje je žarilo”, a opisao ga je kao sunce oko kojeg je bio krug duginih boja, dok je između sunca i ruba duge bio ljubičasti krug koji je titrao, a preko cijelog neba pružali su se krakovi križa.
Mladog je svećenika idućeg dana počelo peći čelo te je, kako je poslije svjedočio, otišao u kupaonicu umiti se hladnom vodom. No, u ogledalu je uočio da mu je čelo crveno, a niz oči su mu potekle “krvave suze i počeo se znojiti krvavim znojem”. Formirala se tako njegova prva stigma (poslije će ih dobiti i na zapešćima), rimski križ koji je ostavio trajni ožiljak.
Ricov i Sudac obavijestili su lokalnog župnika koji je kontaktirao biskupa. Sudac je stigmu na čelu u početku krio flasterima. Glasine o njegovim nadnaravnim sposobnostima počele su bujati, a on ih je u intervjuima godinama poslije potvrđivao - bila je tu cijela paleta čudesa, od svijetljenja, levitacija i bilokacija (“Svijetlio sam kao žarulja. Počelo me dizati u zrak”) pa do navodnih čudesnih izlječenja bolesnika.
Daljnje ponašanje Zlatka Sudca može se opisati kao kombinacija pokušaja da bude diskretan, uvjetovanih po svemu sudeći nalozima Crkve da se primiri, i flambojantnih javnih nastupa. Počeo je nositi bijelu odjeću i propovijedati o vjeri, ljubavi i društvenopolitičkim temama. Crkva je prema njemu bila rezervirana te su ga povukli iz Novalje, a poslije ga poslali i na ispitivanja u poznatu rimsku kliniku Gemelli. Rezultati, međutim, nikada nisu javno objavljeni, što je samo poticalo spekulacije. No, iz kasnijih intervjua sa Sudcem dalo se naslutiti da su utvrdili da je moguće da su rane rezultat snažne autosugestije.
“Kada su ispitivali moje rane, onda su stavili i zapažanje kako je moguće da su nastale od moje vlastite psihe, na što sam im kazao: ‘O, kakve bi onda sve rane nastale i obilježja nastala na tijelima svih onih koji su godinama bili psihički uronjeni u razne ideologije. Koji bi simboli izrasli na njihovu čelu’”, govorio je Sudac godinama nakon toga.
Proziran u Chicagu
Tijekom dvijetisućitih Zlatko Sudac bio je na turnejama po SAD-u, gdje je okupljao tisuće ljudi na nastupima u hrvatskim katoličkim misijama. Iz tog perioda datiraju neki od brojnih mitova o njegovoj čudotvornoj naravi - iseljenički su mediji javljali o čudesnim izlječenjima, a na jednoj je fotografiji snimljenoj u Chicagu Sudčev lik navodno bio proziran. Žive rane na rukama navodno su mu prokrvarile u lombardijskom gradiću Lugano di Cuomo, točno na blagdan Svetog Franje Asiškog.
Na domaćem se, pak, terenu Zlatko Sudac također profilirao u karizmatika s rastućom sljedbom - radilo se o desecima tisuća ljudi, među kojima je bilo branitelja, ovisnika, ali i estradnih zvijezda, političara i sportaša. U Domu za duhovne susrete Betanija u Ćunskom u Lošinju, gdje je Sudac godinama bio duhovnik, 2001. ga je, recimo, posjetio Ante Gotovina, a karizmatik je poslije u intervjuima, tijekom bijega i suđenja u Haagu, tvrdio da je general nevin.
foto: Branimir Boban / EPH
Uz vjeru i ljubav, petljao se i u političke teme. Zalagao se, recimo, za to da Thompson održi koncert u pulskoj Areni, kritizirao je prodaju tunela Učka strancima, ulazak Hrvatske u EU...
Crkva je cijelo to vrijeme bila izrazito oprezna, izbjegavajući svako hranjenje mita, a Sudčeva je javna figura poticala rastući broj kritika koje su dijelom dolazile i iz crkvenih redova. Prozivali su ga da je šarlatan, egzibicionist, spočitavajući mu da od sebe pravi estradnu zvijezdu, a kada se krajem dvijetisućetih povukao iz javnosti, nagađalo se da je bolestan. No, povlačenje je, po svemu sudeći, bilo naređeno odozgo, o čemu je sam Sudac davao naznake u intervjuima. Svojevremeno je čak tvrdio da su ga cijelo desetljeće trovali, o čemu je i povedena istraga, no nikada nije precizirao ni tko, ni kada, ni gdje.
Iz cijelog se Sudčeva javnog diskursa iz 2009. i 2010. dalo naslutiti da je u ozbiljnoj nemilosti svojih nadređenih. Ušao je tada s tvrtkom Joshua u poduzetničke vode. U javnosti se počeo pojavljivati s novim imidžem metroseksualca s pomno biranom odjećom. Njegovi su umjetnički podhvati suvereno hodali teritorijem kiča - na omotu CD-a “Put, istina i život”, zajedno s Puljićem i Majom Blagdan, poput Isusa hoda po vodi. Otkrilo se da je slikar. Gurao je projekt ronioca Dražena Valerijeva da se u podmorju špilje Katedrala na otoku Premudi postavi kip Isusa Krista u prirodnoj veličini. Najavljivao je pokretanje vlastite katoličke televizije i međunarodnog interdisciplinarnog duhovnog pastoralnog centra. Međutim, sve prominentnija medijska zvijezda u jednom je trenutku potpuno nestala sa scene.
Iako o tome nema nikakvog pisanog traga, hrvatska Crkva je Sudcu, navodno, 2010. zabranila sve seminare duhovne obnove u Hrvatskoj, a centar u Betaniji je likvidiran, tako da je svećenik iz Vrbnika do danas “bez portfelja”. Tijekom “izgubljenih godina” vodio je duhovne obnove po katoličkim misijama u inozemstvu, a dvorane u kojima bi nastupao redom su bile dupkom pune.
Potpisivanje peticija
U Hrvatskoj su, pak, Sudčevi sljedbenici bili izrazito nezadovoljni takvom odlukom. Potpisuju se peticije, osnivaju grupe podrške na Facebooku te kult Zlatka Sudca živi i dalje, ispod radara, sve do današnjeg dana.
Sramežljiv povratak na scenu počinje se događati 2013., kada Sudac biva angažiran u Vojnom ordinarijatu u mandatu biskupa Jurja Jezerinca za duhovne obnove po hrvatskim vojarnama.
U subotu, 24. siječnja 2015. u 12 sati, na blagdan Sv. Franje Saleškoga, obznanjeno je da je papa Franjo, u skladu s kanonom 401 članak 1 Zakona kanonskog prava, prihvatio ostavku monsinjora Valtera Župana na pastoralno služenje Krčkoj biskupiji te je na njegovo mjesto imenovao fra Ivicu Petanjka koji je za biskupa ustoličen 22. ožujka. Spekuliralo se tada da je Petanjak jedan od predstavnika novog biskupskog vala koji će predvoditi Papinu reformu Crkve u Hrvatskoj. Na biskupskom ređenju bio je i velečasni Zlatko Sudac kojeg je zapala dužnost podjele svete pričesti tijekom euharistijskog slavlja. Nekoliko mjeseci poslije obznanjeno je da se Zlatko Sudac vraća sa seminarima duhovnih obnova.