ZAGREB - Zgrada Ferimporta iz 1962. godine arhitekta Stanka Fabrisa godinama je izazivala kontroverzne ocjene. Odobravanje je napokon stiglo, proglašena je spomenikom racionalizmu, a ubrzo je i zaštićena. No, njezina je slava bila kratkog vijeka.
Paralelno s koncertom gudačkog okrestra pod ravnanjem Mladena Tarbuka, održanog iza najlona u unutrašnjosti te građevine, statika je presudila: mora se srušiti i originalna Fabrisova konstrukcija.Koncert je simbolički najavio novi život građevine - postaje Muzička akademija.
Ali, Fabrisovo remek-djelo nije jedino iz sjajnog razdoblja arhitekture u vremenu socijalizma koje propada.
Pred tjedan-dva pisalo se o neboderu Ivana Vitića u Laginjinoj ulici, nakon što su prolaznicima i stanarima zaprijetile derutne grilje na građevini. Neboderu je potrebna hitna obnova.
Komisija na terenu
Zlatko Uzelac, pomoćnik ministrice kulture Andreje Zlatar, kaže da su primjeri brojni i spominje još jedan.
- Prije desetak dana poslao sam komisiju u Otvoreno učilište u Vukovarskoj ulici, rad Ninoslava Kučana i Radovana Nikšića, i nisam zadovoljan izvještajem. Zgrada propada, Uprava se ponaša kao da nije uopće pod zaštitom. U njoj je i ilegalno smješten klub, a originalno se uređenje unutrašnjosti nimalo ne poštuje. Izuzetak je na drugom katu gdje su prostorije Instituta za povijest umjetnosti, tamo se čuvaju i stolice velikog dizajnera Bernarda Bernardija, koji je svojedobno uredio cjelokupni interijer originalne građevine - kaže.
Pred našim očima
Imamo li manje sluha za modernističku arhitekturu, onu nastalu u poslijeratnom razdoblju? Hoćemo li se dići na noge ako je u pitanju, primjerice, secesijska arhitektura, a za građevine koje su iz naše bliske povijesti nećemo ni okom trepnuti?
Jedan od naših najcjenjenijih umjetnika na međunarodnom planu, David Maljković, upravo je na temu ravnodušnosti prema propadanju građevina iz modernizma, poput onih na Velesajmu ili Bakićeva spomenika na Petrovoj gori, napravio i svoje najupečatljivije radove, koje izlaže od njujorškog PS1 do londonskog White Cubea. U ciklusu “Recalling Frames” iz današnje perspektive rekonstruira zlatno doba Otvorenog učilišta, kada se u njemu snima “Proces” Orsona Wellesa. Ciklus je predstavio i u britanskom Guardianu:
- Moj je rad demonstracija načina na koji se tretira kulturno naslijeđe iz komunističkog razdoblja. Naše naslijeđe propada pred našim očima. Građevina koju tematiziram nastala je u komunizmu, pa iako je i dalje koristi velik broj ljudi, ona propada. Afirmaciji ovih građevina više pomažu nezavisne udruge i pojedinci kao i izložbe u međunarodnim galerijama, nego lokalna politika. Konkretni nas procesi tek očekuju.
Nedavno je na stranicama Ministarstva kulture objavljen registar zaštićenih spomenika. Zlatko Uzelac drži to važnim korakom u zaštiti naše arhitektonskr baštine dvadesetog stoljeća.
- Moja je namjera napraviti i bolju sistematizaciju i sustavniju zaštitu, za koju postoje različiti stupnjevi: od privremene zaštite koja se nakon tri godine ili potvrđuje ili skida, do konačne zaštite pojedinog objekta. Zaštićenih nacionalnih spomenika kulture za sada ima 46 - kaže Uzelac.
Izložba u Mariboru
Teoretičar arhitekture Maroje Mrduljaš zajedno s Vladimirom Kulićem sa Sveučilišta na Floridi bio je na čelu dvogodišnjeg istraživanja o modernističkoj, poslijeratnoj arhitekturi na području bivše Jugoslavije. Rezultate do kojih su došli predstavili su na izložbi “Nedovršene modernizacije”, koja je otvorena do kraja travnja u Modernoj galeriji u Mariboru, ovogodišnjem Europskom gradu kulture.
Bez svijesti
- Većina je stambenih građevina iz tog razdoblja po pitanju tlocrta i odnosa prema javnom prostoru kvalitetnija i modernija od onoga što se gradi danas. Hrvatska se može pohvaliti vrijednim i međunarodno relevantnim graditeljskim naslijeđem, no izostaje svijest o tome da je upravo moderan sloj posebno zanimljiv i autentičan. Izostaje svijest da bismo morali učiniti puno više da da očuvamo tu vrhunsku arhitekturu - smatra on.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA