REPORTAŽA

VUKOVAR, GRAD KOJI UMIRE 'Prijatelju, ovdje živi samo onaj tko nema kamo otići. Grad se dijeli na umirovljenike, zaposlene u javnoj upravi i sve ostale'

U dva dana boravka obišao sam nešto onih koji su nekad bili poslovni giganti i neke nove poduzetnike koji su se usudili vratiti i ulagati. Muku muče s poslom, rade, žive i uglavnom se nadaju nekoj soluciji koja će ih odvesti iz grada u koji su se vratili s iluzijom i toplinom davne prošlosti
 Danijel Soldo/CROPIX
U dva dana boravka obišao sam nešto onih koji su nekad bili poslovni giganti i neke nove poduzetnike koji su se usudili vratiti i ulagati. Muku muče s poslom, rade, žive i uglavnom se nadaju nekoj soluciji koja će ih odvesti iz grada u koji su se vratili s iluzijom i toplinom davne prošlosti

Prijatelju, imao si grad koji je bio drugi najbogatiji grad u Jugoslaviji. U tom si gradu imao Borovo koje je zapošljavalo 22 tisuće radnika. Imao si Vuteks koji je proizvodio deke za cijelu Jugoslaviju. Imao si vukovarsku Luku koja je bila najveća riječna luka. Imao si i veliki Vupik. Imao si gomilu malih zanatlija i obrtnika. Imalo se para. Vukovarski mentalitet podrazumijeva snalažljivost, okretnost, to su ljudi koji su znali zavrtjeti pare. Tako je u Vukovaru bilo jako puno švercera koji su radili s cigaretama, kavom, alkoholom i time opskrbljivali cijelu regiju. Svi su zarađivali. A onda si imao grad u kojem je živjelo 30 nacija. Pa, mi smo u školi čak učili pjesme i na rusinskom jeziku (tim se jezikom uglavnom govori u zapadnoj Ukrajini te dijelovima Poljske i Slovačke, a u Hrvats...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
07. prosinac 2025 02:42