Kad sam jutros u Bryanstonu, otmjenom predgrađu Johannesburga, uz jutarnju kavu počeo listati Saturday Star i vidio listu 16 reprezentacija koje su nakon prvog kruga “ostale na nogama”, osjetio sam strašnu srdžbu i gotovo fizičku bol! Sjetio sam se hrvatskih igrača za koje se danas otimaju Manchester United i Chelsea, koji igraju u Bayernu i Hamburgu i koji se sada negdje sunčaju na jadranskim plažama, a ja pišem o Japanu, Južnoj Koreji, Slovačkoj, Čileu i SAD-u, “patuljcima koji pojma nemaju”.
‘Ki bi da bi’
I pitam se - ili sam ja nogometno nepismen, nostalgičar, koji je živio u vrijeme Bobana, Šukera, Bokšića, Prosinečkog, Asanovića i Ladića i koji sve pokušava usporediti s njihovim Božjim talentom, ili je netko nešto “krvavo zajeb’o” I onda mi padne na pamet sin...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....