KULTURNJACI SU OČAJNI

Ako ih nije ubila korona, dotući će ih Grad Zagreb: Na račune im mjesecima nije sjela lipa, a neki projekti su izgubljeni

Rezultati natječaja po javnom pozivu poznati su još od ožujka, mnogi ugovori su potpisani, ali novac im nije isplaćen

Emina Višnić

 Marko Todorov/Cropix

One koje nije ubila korona, dotući će Gradski ured za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo, upozoravaju zagrebački kulturnjaci. Velik dio samostalnih umjetnika, "malih", nezavisnih kulturnjaka, izdavača, filmaša i kazalištaraca, likovnjaka, koje je korona ionako prebacila preko ruba izdržljivosti, mjesecima čekaju da im Grad Zagreb isplati novac za njihove projekte.

Rezultati natječaja po javnom pozivu za programe javnih potreba u kulturi Grada Zagreba za 2022. godine poznati su još od ožujka, mnogi ugovori su potpisani, ali na njihove račune nije stigla ni lipa. I kad će - ne zna se. Centri za kulturu javljaju umjetnicima s kojima surađuju da od njihovih izvedbi, izložbi, radionica, filmova, do daljnjeg neće biti ništa premda im je "na papiru" odobren novac. Praksa je da se 70 posto odobrenih sredstava isplati odmah po potpisivanju ugovora, a ostatak od 30 posto po izvještaju.

Nekima od njih vrijeme je da Gradu podnesu izvještaj o tome kako su realizirali projekt za koji su dobili i novce iz gradskog proračuna. Samo što nemaju u njemu što napisati jer novac nisu dobili. Jedina je "sreća" što ne moraju strahovati od penala – vraćanje novca s kamatama. Pišu Uredu za kulturu i traže pomoć, a umjesto nje dobivaju generički odgovor od referenata da nisu još zaprimili nalog za isplatu. A nekima je u labirintu gradske birokracije Ureda za kulturu izgubljena i natječajna dokumentacija i ugovori.

Mirjana Novak Perjanec, autorica knjiga Crna kraljica, Zlatko i Prljavko, nekoliko scenarija za dokumentarno-igrane filmove, dobitnica međunarodne nagrade za scenarij "Zabilježen u zvijezdama-Stjepan Grgac", bivša zaposlenica na HRT-u, sa svojom se udrugom "Laboratorijem kulture Felix" javila na "Javni natječaj za financiranje programa i projekata za udruga iz područja socijalnog i humanitarnog značenja za unapređenja kvalitete života osoba s invaliditetom iz Proračuna Grada Zagreba".

Ima ambiciju snimiti dokumentarno-edukativni film "Dodir svjetla i tame" za koji je zatražila 76.000 kuna za snimanje – tek dio od ukupno 110.700 kuna nužnih za završetak filma. Film posvećen čulima i kiparici Sanji Fališevac, slojevita je priča o umjetnici, lišenoj svih čula, koja je postala rodonačelnica taktilnog medija-kiparstva i izrađuje figurativnu skulpturu Plesačice. "Sanjini hendikepi su kanal koji bi djeci trebao dočarati ulogu čula s jedne strane, a s druge pokazati da je moguće stvarati velika djela i postići punoću življenja unatoč određenim ograničenjima", tumači autorica.

"Dodir svjetla i tame" imao je sreću da se nije našao na popisu odbijenih na spomenutom natječaju. A popis odobrenih nije moguće pronaći na internetskim stranicama Grada. Da je projekt dobio "zeleno svjetlo" Mirjana Novak Perjanec neslužbeno su joj javili iz Ureda za kulturu početkom travnja i priopćili da je njezin projekt delegiran gospodinu Nikoli Stojadinoviću, povjereniku zaduženom za film.

I tu se potom prekinula sva komunikacija s gradskim uredima. Od tada ne može dobiti nikakvu informaciju što je s filmom, nisu je pozvali ni da potpiše ugovor, niti je, kaže, dobila ikakvu suvislu informaciju u vezi samog projekta. Slala je desetke mejlova. Nije dobila odgovor. Ali je, kaže, dobila PTSP od uzaludnog nastojanja da otkrije gdje se izgubio njezin projekt i zašto ugovor do danas još nije potpisan. Doduše, napominje, i u mandatu bivše vlasti jednom su također izgubili njezinu natječajnu dokumentaciju.

"Kad sam digla frku, rekli su: ‘Joj‘. Ali ja sam rekla: ‘Ništa joj, imam kopije svega što je bilo u kuverti‘. Nisu mogli nazad. Sad ide elektronski pa je muko moja. Koprcam se kao glava velike ribe i ispadam lažljivica, obećala sam da ću dio sredstava od prodaje filma dati za kupnju prilagođenog kompjutera za Sanju Fališevac, a nisam ni na početku... Napisala sam scenarij, kontaktirala suradnike koji će raditi na projektu, provela intervjue s kiparicom, ostalim sudionicima u filmu, stručnjacima i savjetnicima za područje logopedije, profesorima Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta i ALU-a. Sve sam pripremila za snimanje koje sam kanila dovršiti do konca godine; prilagoditi ga verziji s titlovima za gluhe i nagluhe, slijepe i slabovidne, kao i u verziji s ostalu populaciju. Trebala sam snimati 30 dana, od travnja do konca lipnja, a do jeseni obaviti postprodukciju da bih mogla u otkup i možda jesensku shemu HRT- a. Uložila sam preko 30 tisuća kuna u pripreme i istraživanje materijala. Po planu koji je predan uz projekt trebala bih ga završiti do konca tekuće godine. A kako? Ako pronađete moj projekt, zaslužili ste medalju sedmeroplet upornosti i povelju žena grada", kaže ironično Mirjana Novak Perjanec i priznaje da je prilično očajna po pitanju suradnje s Gradom.

Silvija Šesto, višestruko nagrađena književnica, autorica sedamdesetak djela, knjiga za odrasle i djecu, potpredsjednica Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade, javila se na natječaj za financiranje programa javnih potreba u kulturi Grada Zagreba s tri ideje. Njezina mala nakladnička tvrtka Semafora ponudila je dvije slikovnice "Dimnjaci divljaci" i "Biciklističku abecedu profesora Fausta" kojima je ona autorica i roman za mlade Snježane Babić Višnjić "Kako sam naučio abecedu". Prošla je na natječaju i odobreno joj je 28.000 kuna. Ugovor je potpisala 11. travnja, vratila ga u gradski Ured da ga i oni potpišu, ali ga do danas nisu vratili pa je i Šesto regrutirana u masu kulturnjaka kojoj nije kapnula ni lipa. I ona ima dojam da joj je ugovor izgubljen.

O toj subvenciji izravno ovisi i njezin opstanak. "Najprije korona, pa promjena vlasti zbog koje lani novac uopće nismo dobili i sad opet rupa. Ovo je veliki stres za sve nas.", komentira Silvija Šesto ovaj "financijski udar na autorske naslove" koji produžava agoniju koja traje već pune četiri godine u kojima im se samo režu sredstva, u kojima Ministarstvo kulture kao prvi kupac sve manje naslova otkupljuje, a Knjižnice grada Zagreba, narodne knjižnice i škole nemaju novca za kupnju knjiga.

image

Silvija Šesto

Darko Tomas/Cropix/Cropix

Male nakladničke kuće, tumači ona, ovise o otkupu KGZ-a koji je u blokadi s nabavom knjiga jer su im prije dvije godine radikalno smanjena sredstva, a njihov novac prenamijenjen. "Ne mogu vjerovati da će me dovesti do propasti firme sa svim nagradama i čitanošću. Nemoguće je raditi u ovakvim uvjetima nama u autorskim nakladama koje su već srozane na neugodu. Uz poskupljenje papira jednostavno više neću moći proizvoditi slikovnice", upozorava Šesto i objašnjava kako je slična situacija i na razini države i narodnih knjižnica čemu je pridonijela praksa velikog otkupa Ministarstva pa ispada da je ono jedini veliki kupac o kojem ovisi hoće li neki naslovi uopće vidjeti čitatelje - a o tome odlučuju nerijetko sumnjivi članovi komisija."

Unatoč čitanosti i nagradama, unatoč tome što je autorica koja je ušla u lektire i činjenici da je knjižnice rado pozivaju u goste, njezine su slikovnice minimalno zastupljene po gradskim knjižnicama. "Dok onima koji navodno postoje za i zbog nas plaće nisu ugrožene, redovno se isplaćuju, nama nisu u stanju isplatiti ni te mrvice", zaključuje Silvija Šesto koja, otkad piše, nije doživjela da joj Gradski ured za kulturu otkupi neki naslov, a "otkupljivani su čak i rodbinski povezani pjesnici izvan grada pa čak i Hrvatske".

Jedan od kulturnjaka koji je također prošao na natječaju i dobio ugovor, ali je želio ostati anoniman, upozorava na novu modu nove vlasti: "Nakon objave rezultata tražili su nas naknadno detaljno razrađen troškovnik, stavku po stavku, premda smo za samo javljanje morali predočiti troškovnik. To je nemoguć i besmislen zahtjev! Imao bi smisla da Grad traži pravdanje troška do u lipu kad bi financirao projekte u stopostotnom iznosu, ali u mojoj branši se to sufinanciranje vrti obično oko 20 posto, vrlo rijetko 50. Dakle, apliciramo na početku projekta, kad imamo još jako puno nepoznanica, naši se troškovi mijenjaju u hodu, nemoguće ih je točno predvidjeti, honorari ovise o nizu stvari, pojavljuju se neki sponzori na koje nisi računao, otpadnu oni na koje si računao... Suludo. To je smislio neki genije koji nema pojma kako funkcionira nezavisna scena. Izigravaju strogoću, a pojma nemaju da traže od ljudi da se obavežu na nešto što nije moguće, osim što nije ni potrebno...", naglašava sugovornik Jutarnjeg lista.

image

Emina Višnić

Marko Todorov/Cropix

Da novac kasni te da iz Ureda za kulturu ne odgovaraju na njihove pisane molbe, kao ni na pozive, potvrdila nam je još nekolicina malih izdavača, predstavnika udruga nezavisne scene iz raznih oblasti djelovanja.

Za razliku od njih, Hrvatsko društvo pisaca može se pohvaliti, kako je kratko potvrdio njegov predsjednik Zoran Ferić, da su dobili novac za projekte za koje su tražili subvencije, festivale i tribine.

Kulturni centar u Dubravi, institucija na gradskom proračunu, s bogatim programom; od dječjeg kazališta, plesa, škole crtanog filma, ‘malog Lisinskog‘, stand up komedije, gostovanja, radionica za crtanje i kiparstvo za treću životnu dob također je u fazi čekanja.

"Do 30. lipnja za program nam je Grad ostao dužan gotovo 50 posto programskih sredstava u iznosu od 345.000 kuna", kaže v.d. ravnatelja Željko Šturlić. Osim toga, dužni su i još oko 185.000 kuna za ožujak, travanj, svibanj i lipanj za "materijalce", kako Šturlić kolokvijalno opisuje režijske troškove za vodu i struju.

Tome treba pribrojati i oko 90.000 kuna za zaštitarsku službu, čime se gradski dug samo prema Narodnom sveučilištu Dubrava popeo na 620.000 kuna. "Iskreno, nismo se žalili, jer naši programi ne ovise svi samo od financiranja Grada, ljeto nam je mrtva sezona, a i pročelnica je nova i treba joj vremena. Cijelo proljeće smo se ‘usuglašavali‘ oko toga tko treba odlučivati o trošenju novca, u Uredu za kulturu odlučili su da odluke o programima određuju Kulturna vijeća – dakle, da politika određuje kulturne programe, a ne struka. Prije osam godina bili smo u minusu preko dva milijuna kuna i uspjeli smo to pokrpati, sad poslujemo pozitivno, ali očito to ne vrijedi puno", tvrdi Štrulić.

Pročelnici za kulturu Emini Višnić problemi neisplate novca, kao i to da se neki žale da su im ugovori izgubljeni, bili su prvi glas. "Prvi put čujem da su se izgubili ugovori. Pošaljite pitanja na e-mail našoj službi za javnost", rekla je Višnić. Na opasku da do sada od te službe u posljednjih godinu dana nismo dobili odgovor niti na jedno pitanje, ni u razumnom, ni u nerazumnom roku, Višnić je obećala odgovore. Poslali smo mail, ubrzo su se javili iz Ureda gradonačelnika i požalili se da je problem što ne rade subotom, ali su obećali odgovoriti na radni dan.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
02. kolovoz 2022 14:16