POTRESNA ISPOVIJEST

Andrejina baka je završila u Jankomiru, uslijedio je horor: ‘Ubijanje je krenulo tada i samo nikad nije prestalo‘

Andreja Sužnjević tvrdi da je baka bila vezana, dehidrirana i pod terapijom koja ju je onesposobila

Posljednja zajednička fotografija sa slavlja 90. rođendana Ivke Bućan, za koji unuka Andreja žali što ga nije mogla provesti s bakom šetajući jer je baka bila u kolicima

 /Privatna Arhiva
Andreja Sužnjević tvrdi da je baka bila vezana, dehidrirana i pod terapijom koja ju je onesposobila

Kad sam je došla prvi put vidjeti, ona je bila kao mrtva. Ležala je i bila zavezana, nije reagirala. Kad sam ih pitala što su joj dali, jer to nije bila ista Ivka Bućan koja mi je slala puse preko videopoziva samo par dana ranije, nisu mi htjeli reći – prepričava nam Andreja Sužnjević, čija je sada pokojna baka Ivka bila hospitalizirana u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u siječnju. Preminula je prošlu nedjelju. Andreja ističe da je na bakino stanje snažno utjecao boravak u Svetom Ivanu, od kojega se nikada nije u potpunosti oporavila.

‘Stavio mi je jastuk na glavu i tukao me dok sam se gušio. Prijetio je da će me ubiti ako se budem opirao‘

Nakon što je tragedija Kristiana Josipa Periša pokrenula lavinu priča bivših pacijenata Klinike Sveti Ivan, u redakciju Jutarnjeg lista javili su se brojni bivši pacijenti sa svojim mučnim iskustvima. Jedna od njih je i Andreja. Prema njezinim tvrdnjama, njena baka je u klinici zanemarivana, bila je dehidrirana i izgladnjela, a tijekom boravka je bila pod terapijom koja ju je kognitivno onesposobljavala. Iako se nakon hospitalizacije mentalno povratila, fizičko joj je stanje bilo trajno uništeno, što je u konačnici, vjeruje Andreja, doprinijelo i njezinoj smrti.

89-godišnja Ivka je u Jankomiru hospitalizirana nakon agresivne epizode u Domu za starije i nemoćne Senecura, kada se, prema Andrejinim riječima, pokušavala obraniti od napada cimerice.

Inženjer (50) bio je na odjelu 11A: ‘Kad sam guglao to što su mi dali, prestravio sam se‘

‘Grize vas savjest i pravite se da ju volite‘

Andreja s obitelji dolazi tek tri dana kasnije jer živi u Austriji, a prvo posjećuje dom gdje joj potvrđuju da je ta epizoda bila izoliran slučaj te kako takvo ponašanje nije uobičajeno za njezinu baku, koja do tada ni od tada nije imala imala sličnih problema. Nakon posjeta domu, odlaze u kliniku gdje, govori nam, brzo otkrivaju da će pristup informacijama i komunikacija s zaposlenicima biti gotovo nemogući.

image

Nekoliko dana prije hospitalizacije, baka Ivka na videopozivu s Andrejom

/Privatna Arhiva

- Kad sam ih pitala koje joj lijekove daju, jedna mi je doktorica odvratila „Time se vi ne trebate zamarati, ja sam doktorica i to su informacije koje samo ja trebam znati. Vi svi dolazite iz inozemstva i govorite mi što da radim samo zato što vas grize savjest što niste uz obitelj i sad se pravite da je volite i želite joj sve najbolje”. Toga se točno sjećam jer sam to kasnije podijelila sa svojim najbližim i svi smo bili podjednako u šoku – prisjeća se Andreja i dodaje da joj za vrijeme bakina boravka u Jankomiru nitko nije htio pokazati njezinu medicinsku dokumentaciju.

Uznemirujuće svjedočanstvo zdravstvene djelatnice koja je vidjela nasilje u Jankomiru: ‘Kao da biraju koga će maltretirati‘

Nakon par dana inzistiranja je saznala da se baki daje haloperidol, antipsihotik koji se koristi u liječenju poremećaja u razmišljanju, osjećajima i ponašanju, od čega se, kako objašnjava unuka, Bućan pogoršala motorika i govor.

Cijelo vrijeme svoje hospitalizacije baka je provela na leđima, svezana, protiv čega se Andreja borila zbog bojazni od gušenja jezikom, no bez uspjeha. Osim toga, obitelj je od samog početka primijetila da je bakin jezik zabrinjavajuće osušen, što je ukazivalo na kroničnu dehidraciju.

image

‘Selfie‘ iz Klinike Sveti Ivan nakon što je Bućan prestala primati haloperidol

/Privatna Arhiva

- Zbog toga sam razgovarala s poznanicima koji su liječnici, koji su mi potvrdili da se jezik ne može samo tako sam od sebe sasušiti i da baki vjerojatno nisu dali ni kap vode već četiri dana. To i odgovara slici koju sam ja viđala tamo svaki dan. Naime, pored njezina kreveta, nekih jedan i pol metar udaljeno, nalazila se mala bočica vode, ali je baka bila svezana i nije se mogla kretati, a sumnjam da joj je netko od sestara pomagao da popije. Također, kad sam pitala sestre kako ona uopće jede jer joj je zubalo ostalo u domu, one su mi odgovorile „dajemo joj nešto mekano”. Ona je smršavjela 6-7 kilograma za vrijeme tog boravka – objašnjava. Nakon nekoliko dana neuspješnog pregovaranja s tamošnjim liječnicima, Andreja je sama u ljekarni kupila otopinu kako bi zaliječila bakin jezik.

Odlazak iz Klinike

Oko tjedan dana nakon hospitalizacije, nakon neprestanog pritiska Andrejine obitelji na djelatnike klinike, liječnica je prišla Andreji i izjavila da će baki prestati davati haloperidol, ali uz rečenicu "Eto, sad sam maknula haloperidol, da mi ne možete reći da sam je ja ubila". Obitelji je to bio šok jer do tog trenutka nije bilo spomena o mogućoj opasnosti po život. Baka se postupno vraćala na svoje, počela je govoriti i lakše pokretati mišiće lica. Obitelj nije shvaćala zašto je potrebno da baka i dalje ostaje u klinici, ali im je ista doktorica odvratila da je ona doktorica i da ona o tome odlučuje.

Samo nekoliko dana kasnije, obitelj je primijetila da baka ima velike bolove u ramenu, a u razgovoru s njezinom bolničkom cimericom saznali su da je ozljeda nastala tijekom noći kada ju je druga, agresivna pacijentica naglo povukla za ruku. Iako osoblje nije vidjelo problem u tome jer su smatrali da su bolovi uslijedili zbog dugog ležanja, na nagovor obitelji poslali su je na pregled u Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice.Od tamo se, uz trud obitelji, više nije vraćala u Jankomir.

image

Posljednja zajednička fotografija sa slavlja 90. rođendana Ivke Bućan, za koji unuka Andreja žali što ga nije mogla provesti s bakom šetajući jer je baka bila u kolicima

/Privatna Arhiva

- U Vinogradskoj su utvrdili da se ne radi o napuknuću ni iščašenju, ali da je vjerojatno riječ o istezanju ligamenta u ramenu. Uz to su našli i modrice na nogama, što nismo ni mi znali da ima. Kad su obavili sve pretrage, rekli su nam da je šalju nazad u Sveti Ivan, na što sam se ja rasplakala i molila ih da to ne rade. Dežurni doktor mi je rekao da mu je žao i da im nije prvi put da čuju takve priče iz Svetog Ivana, ali i Klinike za psihijatriju Vrapče. Na kraju su uspjeli zadržati baku do jutra, kada sam ja mogla nazvati dom u kojem je bila smještena da je prime natrag. Tako se baka vratila u dom, kaže Andreja i nastavlja da je i dalje izrazito zahvalna djelatnicima Vinogradske zbog tog događaja.

Nakon izlaska iz Vinogradske krajem siječnja, djelatnici doma primijetili su i potvrdili obitelji veliku promjenu stanja pokojne Bućan. Iako se Bućan u domu postupno mentalno oporavljala, nepokretna i fizički slaba ostala je do svoje smrti, 15. studenoga.

- U domu su se zaista trudili oko nje, ali je baka jednostavno predugo ležala, atrofirali su joj mišići, oslabjela je i nikad više nije vratila kilažu. Odonda je bila nepokretna, više nikad nakon toga nije hodala i završila je u kolicima. Vjerujem da je ubijanje bake krenulo tada i to samo nikad nije prestalo – završila je Andreja Sužnjević.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
18. studeni 2026 17:06