Besplatno testiranje na spolne bolesti: Prilika koju ne smijete propustiti

Od ponedjeljka kreće tjedan besplatnog testiranja na spolne bolesti u Zagrebu.

Svaki dan od 15 do 19 sati u Rockefellerovoj 12

Od ponedjeljka, 17. do sljedećeg ponedjeljka, 24. studenoga, provodit će se testiranje svaki dan od 15 do 19 sati u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, na adresi Rockefellerova 12, u prizemlju.

Testiranje se odvija sedmu godinu zaredom u sklopu Europskog tjedna testiranja na HIV, ali i spolno prenosivih infekcija. U nadolazećem tjednu bit će dostupna anonimna, besplatna (bez uputnice) savjetovanja i testiranja za osobe u riziku od zaraze spolno prenosivim infekcijama (SPI), a sve u svrhu ranog dijagnosticiranja i pravovremenog liječenja.

- Postupak testiranja na HIV sastoji se od kratkog razgovora sa savjetnikom/icom. Zatim se iz prsta uzima nekoliko kapljica krvi te je rezultat poznat već nakon nekoliko minuta. Testiranje na navedenih 7 SPI provodi se iz uzorka urina. Korisnici moraju biti punog mjehura, što znači da 2 sata prije davanja uzorka ne smiju mokriti. Rezultati analize urina bit će dostupni idućeg dana pod šifrom koja je korisnicima nasumično dodijeljena pri savjetovanju i testiranju, pojasnila je voditeljica Odsjeka za razvoj savjetodavnih aktivnosti u promicanju spolnog i reproduktivnog zdravlja sa savjetovalištem Lana Kasumović.

Testirati se mogu sve punoljetne osobe, a maloljetne samo uz pratnju i suglasnost svojih roditelja, skrbnika ili zakonskih zastupnika.

Plakat Europskog tjedna testiranja koji se održava od 17. do 24. studenog u Zagrebu

/Hzjz

Što je HIV?

HIV ili virus humane imunodeficijencije je virus koji napada obrambeni sustav organizma, a razdoblje bez simptoma bolesti može potrajati i do deset godina. Osobe koje su zaražene virusom HIV-a, a nemaju simptome, virus mogu prenijeti na druge osobe. Ako je osoba zaražena, virus HIV-a nalazit će se u tjelesnim tekućinama (krv, sjemena tekućina, vaginalni iscjedak). Glavni put prijenosa HIV-a je putem nezaštićenog spolnog odnosa i kontaktom sa zaraženom krvi. Prijenos nije moguć uobičajenim socijalnim kontaktima (rukovanje, grljenje, pričanje sa zaraženom osobom…).

Osobe pod povećanim rizikom su one koje imaju rizične obrasce spolnog ponašanja. To podrazumijeva često mijenjanje partnera, nekorištenje zaštite (prvenstveno kondoma), upuštanje u spolne odnose pod utjecajem alkohola i psihoaktivnih droga te nepoznavanje seksualne prošlosti partnera.

Pojava simptoma znači razvoj bolesti (AIDS), što uključuje umor, noćno znojenje, smanjenje tjelesne mase, promjene na koži i sluznicama, povećanje limfnih čvorova, proljev, kašalj i veću mogućnost obolijevanja od drugih bolesti. Bolest se ne može izliječiti, no postoji vrlo djelotvorno antivirusno liječenje (HAART) kojim se suzbija umnožavanje HIV-a i smanjuje količina virusa na nemjerljivu količinu.

Osim što se pravovremenim liječenjem sprječava napredovanje bolesti i pogoršanje simptoma te znatno produljuje život, liječenje doprinosi i sprečavanju širenja infekcije HIV-om. Postizanje nemjerljive količine virusa pokazalo se uspješnim u sprečavanju širenja infekcije, odnosno Nemjerljivo = Nezarazno (N=N). To znači da osobe koje žive s HIV-om i redovito uzimaju lijekove te imaju nemjerljivu razinu virusa ne mogu prenijeti HIV svojim seksualnim partnerima. Što se ranije otkrije infekcija HIV-om, to je liječenje uspješnije.

Spolno prenosive infekcije (SPI)

SPI se definiraju kao infekcije koje se prenose sa zaražene na zdravu osobu spolnim kontaktom (oralnim, vaginalnim, analnim), a neke od njih mogu se prenijeti i nespolnim putem (zajedničkom uporabom predmeta za osobnu higijenu, krvlju, s majke na dijete…). Mikrobiološki uzročnici 7 SPI testiranih iz urina u sklopu ovog ETW-a jedni su od najčešćih SPI (izuzev infekcije parazitom Trichomonas vaginalis koja je manje učestala). Mogu se javiti uz karakteristične simptome, no neke mogu biti i asimptomatske ili se simptomi jave tek kod uznapredovale upale i njezina širenja na zdjelične organe. Stoga je bitna osviještenost o važnosti odgovornog spolnog ponašanja, poznavanje rizika, poznavanje SPI, mogućih simptoma, osviještenost o važnosti ginekoloških pregleda i mogućnostima testiranja i liječenja.