Koliko će grijanje ubuduće plaćati časne sestre iz Samostana Svete Klare? To je bila tema današnjeg sastanka u Gradskoj Plinari nakon što im je račun za prosinac iznosio 25 tisuća kuna. Sestra Hedviga na sastanku je isposlovala da se razmotri premještaj Samostana iz industrijske u obiteljsku kategoriju za obračunavanje plina. Na svim ostalim računima, primjerice za struju i vodu, već se vode pod obiteljsku cijenu. Račun za prosinac od 25 tisuća kuna su platile iz straha, a ne znaju hoće li im dio toga vratiti ako ipak budu u drugoj kategoriji.
- Direktor me ljubazno primio. To je sada na nivou Hrvatske biskupske konferencije i Vlade Republike Hrvatske. Oni razmatraju u koju kategoriju pripadamo. Mi nismo industrijska ustanova, nego obiteljska kuća. Nemamo nikakve prihode. Moramo strpljivo čekati njihovu odluku. Oni o tome raspravljaju, a kako će donijeti odluku, ne znam, rekla nam je sestra Hedviga.
Nisu joj rekli ni kada mogu očekivati da će odluku donijeti.
Rješava se, hvala Bogu
Ipak, nakon sastanka s Plinarom, koji je odgođen s petka na srijedu, klarise su optimistične. Podsjećamo, nedavno je na adresu Samostana u Kvaternikovoj ulici stigao račun za plin od 25 tisuća kuna. Za usporedbu, račun za isto razdoblje godinu ranije iznosio je 7433 kune. Klarise su ga platile vlastitom ušteđevinom i odlučile privremeno ne grijati samostan na plin. Zbog skromnog načina života, takve izdatke si ne mogu priuštiti pa dok ne postignu dogovor s plinarom griju na drva.
- Ja vjerujem da će donijeti tu odluku jer su rekli da nisu ni znali da smo mi tako uvršteni. Pošto smo ustanova i nas su stavili kao pod industrijsku cijenu. Da smo šutjele, to bi i ostalo tako. Direktor kaže da i ako nas stave u kućnu cijenu, cijena plina jako će skočiti. No, industrijska cijena je uvijek veća od kućne. Bit će nešto, rješava se, hvala Bogu, govori sestra Hedviga.
Među svim režijama, račun za plin jedini je gdje je samostan klarisa uvršten pod industrijsku cijenu. Pošto nisu jedni s drugima povezani, sestra im to nije mogla dokazati.
- Oni to nisu htjeli čuti. Svake godine traže potpis ugovora. Kad potpišemo ugovor, prihvaćamo tu njihovu cijenu. Napisala sam opasku da ne možemo prihvatiti industrijsku cijenu i da ih molim da nas uvrste pod obiteljsku. Međutim to nije uvaženo, vjerujem da nije ni pročitano, prepričala je.
Nismo industrijska zona
S Plinarom je razgovarala više puta tijekom godina i njihove molbe nisu htjeli uvažiti. Tek su ih sad uzeli na razmatranje. - Samo su se pozivali na Ustav. Mi se zovemo ustanova, registrirani smo, ali ne možemo cijenu imati kao industrijska zona kada ništa ne proizvodimo i ne zarađujemo, nastavlja.
Kako je Jutarnji pisao, račun su podmirile. Sestra Hedviga objašnjava kako su to učinile iz straha, jer, boje se ovrhe.
- Kod nas, u našoj Hrvatskoj, za male račune rade se ovrhe. Mislile smo da ako nam narastu kamate nećemo moći uopće podmiriti račune. Onda bolje to platiti i isključiti plin. Tako smo odlučile.
Ne znaju hoće li im vratiti dio novca za prosinac ako odluka bude donesena u njihovu korist. Važnije im je što će biti ubuduće i kako će izgledati račun za siječanj jer ne bi imale od čega živjeti i platiti druge režije.
Drva cijepaju same
Zaključile su da izdaci u desecima tisuća kuna nisu za klarise, pa su se krenule grijati na drva. Kupile su ih prije pet do šest godina da se nađu za svaki slučaj. Pilio ih je pilar, a same su ih cijepale i slagale.
Inače, same rade lakše kućanske poslove kao i svaka obitelj, od kojih nema velikog izvora zarade. Pravilo im je da mole i rade. U iščekivanju su rješenja Grada Zagreba i Vlade s Biskupskom konferencijom.
- Oni nas ne poznaju, ne poznaju naš način života. Sad će nas više upoznati. Mi jesmo priznata i utemeljena ustanova od crkve kanonski, poznaje nas biskup, ali na primjer izvršna vlast nas ne poznaje. Ne znaju naš način života, no sad će upoznati i vidjeti gdje će nas uvrstiti, nada se najboljem sestra Hedviga.