Potres” - uletjela je u moju sobu sestra Đurđa i u trenu me probudila. Zapravo, i nije morala jer se oko nas sve treslo, sve je lupalo, žbuka je otpadala sa zidova, prašine je bilo posvuda. Već je svanulo, kako sam poslije ustanovio - bilo je nešto prije pola sedam - a tek što smo se pribrali i provjerili kakvu je štetu sve to pričinilo stanu, uslijedio je novi, ali, činilo se, ne tako jak potres. Pogledali smo na ulicu, tamo je bilo mnogo ljudi, smatrali smo da je najpametnije da se maknemo iz stana koji je tako nesiguran.
Najprije smo otišli u naše dvorište, gdje su nam uznemireni susjedi odmah rekli da su sa susjedne zgrade - koja nam je već dugo prijetnja - popadali crepovi i cigle i uništili točno onaj dio našeg krova koji je nedavno obnovljen. Izašli smo i htjeli prijeć...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....