ZAGREB- Među novinarima koji su nedavno pratili dramu radnica Kamenskog bio je i jedan s Radija 101, koji je, radeći svoj posao, upitao radnice kako je živjeti pet mjeseci bez plaće - a onda stao, uhvatio se za jezik i kiselo nasmijao: “Pa ja bih to trebao najbolje znati”.
Radio 101 već mjesecima je u blokadi, ne isplaćuje plaće ni doprinose zaposlenima, zbog čega štrajka većina zaposlenih i dio honoraraca. Štrajkaši su podnijeli i prijedlog za stečaj jer ne žele samo naplatiti plaće, već i maknuti sadašnjeg predsjednika Uprave. On je, pak, na tom mjestu tek godinu dana i tvrdi da je naslijedio opljačkanu firmu koju nije lako izvući iz krize u kratkom roku. Dugovanja Stojedinice veća su od 22 milijuna kuna ( 11,5 milijuna je dug prema državi, a 2,8 milijuna prema zaposlenima i honorarcima). Danas smo, nažalost, prisiljeni kolege s kultne Stojedinice pitati kako je živjeti bez plaće. Pet istih pitanja postavili smo predsjedniku Uprave Radija 101 i jednoj od novinarki u štrajku.
Jedini spas je novi 75-postotni vlasnik
Odgovara Drago Perić
Zašto vam ljudi štrajkaju?
- Štrajkaju zato što nisu dobili plaće i zato što trenutno nismo ispunili drugu točku sporazuma sa sindikatom o isplati pozajmica.
Kako mislite da je ljudima živjeti bez plaće?
- Očajno.
Tko je za to kriv?
Radio 101 je krajem prošle godine, na moj zahtjev, prvi put napravio revizijsko izvješće koje je pokazalo da je tvrtka deset godina vođena neprofesionalno i prema stečaju. Ukratko, da je tvrtka opljačkana. Zato smo kazneno prijavili bivšeg predsjednika Uprave.
Koji je vaš plan spasa?
- Restrukturiranje i dokapitalizacija. Restrukturiranje je djelomično napravljeno. Ukupan broj suradnika smanjen je sa 120 ljudi, koliko ih je bilo prije godinu dana, na četrdesetak. Sad je vrijeme da se Skupština odluči za dokapitalizaciju: ili vlastitim sredstvima, što nije izvjesno, ili da prihvatimo strateškog partnera koji ima novac i koji bi dobio 75 posto udjela, dok bi dosadašnji suvlasnici pali na ukupno 25 posto. O imenima ne mogu govoriti, ali pregovara se s više zainteresiranih strateških partnera.
Hoće li Stojedinica preživjeti?
- Hoće. Interes vjerovnika je naplatiti potraživanja. S obzirom na to da Stojedinica nema imovine, ta su potraživanja u mogućem stečaju nenaplativa. Važnost Stojedinice kao medija temelji se na stvorenom brendu i zbog toga postoji snažan interes - i društveni, ali i privatni - da nastavi obavljati svoju funkciju. Tek u tom slučaju mogu vjerovnici očekivati da naplate svoja potraživanja. Taj proces mora potrajati neko vrijeme kako bi se iz poslovanja, nakon što se društvo restrukturira, mogli ostvarivati dovoljni prihodi za izvršavanje obveza. Plan restrukturiranja postoji.
Kriva je bivša, ali i sadašnja Uprava
Odgovara Zlatka Sačer
Zašto štrajkate?
- Zbog neisplate plaća i pozajmica. Okidač za štrajk bilo je kršenje sporazuma prema kojem se Uprava obvezala do 30. 10. uplatiti pozajmice za svibanj i lipanj. Pravo pitanje je zašto ne štrajkaju kolege koje također ne dobivaju plaće i honorare. Ili ih oni dobivaju? Ili ne žive od rada na Radiju? Nitko ne može reći da štrajkaši nisu pokazali strpljenje, ali tome je došao kraj. Angažiranje novih suradnika, studenata i volontera koji su nelojalna konkurencija obespravljenim radnicima je uvredljivo. Biti na strani onih koji rade, a nisu plaćeni, stvar je mentalne higijene.
Kako je živjeti bez plaće?
- Što bi bio pravi odgovor? Teško? Nemoguće? Ruben i Buba, hvala što ste mi platili račune na kartici. Mama, hvala ti što mi plaćaš komunalne račune i što ćeš to nastaviti raditi ako ne odeš u penziju. Izdrži i ti još malo.
Tko je kriv za situaciju?
- Kriva je bivša uprava zbog neracionalnog trošenja novca. Kriva je sadašnja uprava zbog toga što godinu dana nije donijela financijski plan za rješenje dugova. Krivi su suvlasnici koji su godinama bili kronično nezainteresirani za stanje na Radiju. Krivi su oni koji su dobivali plaće, a na poslu se nisu pojavljivali. Krivi su oni koji su bili privilegirani, i oni koji su im to dopustili. I nekad i sad.
Vaša ideja za spas?
- Moje ideje mogu ići jedino u smjeru zvuka programa. Na žalost, shema se stvarala bez sudjelovanja novinara kojih je svakim danom sve manje. Oni koji o programu odlučuju trebali bi prestati kadrovirati na temelju podobnosti, a ne sposobnosti.
Hoće li Radio preživjeti?
- Vjerojatno da, jer to je pitanje i političkih odluka, kao što je bilo i u prošlosti. Ili neće jer nikome ne treba medij kojim ne upravljaju oglašivači.