Broj dječjih krađa u Zagrebu porastao je za više od 120 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Prodavači su postali inspektori za lov na nestašnu djecu, a vrijednost ukradenih proizvoda ponekad doseže iznose veće od tisuću kuna. Način postupanja s maloljetnim prijestupnicima objasnili su nam iz Zagrebačke policije, a moguće razloge krađe sa psihološkog stajališta dobili smo iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih.
- Najmlađe dijete koje sam uhvatila u krađi imalo je samo sedam godina. Otkad radim kao prodavačica, postala sam svjesna koliko djeca, koja nam izgledaju nevino i neiskusno, zapravo kradu. Nekad su to sitnice, a jednom smo zbrojili iznos odjeće koju su pokušali ukrasti i došli do iznosa od 2018 kuna, rekla je prodavačica trgovine na istoku Zagreba.
Dodala je da je tijek krađe teško pratiti zbog, po njenom mišljenju, premalog broja radnika. Ponekad voditeljica trgovine na ulaz mora postaviti djelatnika koji samo pozdravlja i nadgleda situaciju u trgovini da bi se spriječio pokušaj krađe. Odmah po dolasku na novo radno mjesto upozorili su je na što treba obratiti pozornost i koji su načini krađe, a dječja mašta podigla je ljestvicu na novu razinu.
Iz PU zagrebačke dostavili su nam statistički prikaz iz kojeg je vidljivo da je broj maloljetničkih krađa od prošle godine narastao za 124 posto. U razdoblju od siječnja do rujna 2021. godine prijavljeno je 17 krađa, dok je za isto razdoblje 2022. godine prijavljeno 38 krađa. Prodavači s kojima smo razgovarali rekli su nam da djeca najviše kradu u ljetnim mjesecima što je pokazala i statistika. U 2021. je šezdeset posto krađa zabilježeno u razdoblju od srpnja do rujna, dok je ove godine taj broj iznosi oko četrdeset posto ukupnog broja analiziranih krađa.
- Kad sam tek počela raditi ovaj posao, bilo mi je neugodno optužiti i pregledavati ikoga, pogotovo djecu, ali ubrzo sam shvatila da moram. Najčešći način na koji iz trgovine iznesu odjeću je tako da je obuku na sebe, a preko ukradene odjeće obuku svoju u kojoj su došli u trgovinu. Imali smo i nekoliko ekstremnih slučajeva kad su, primjerice, vrećicu za poklon obložili aluminijskom folijom, jer kod krađe na taj način uređaj na izlazu iz trgovine ne prepoznaje ‘zuju‘ na odjeći, objasnila je prodavačica.
Slična situacija dogodila se u drogeriji u centru grada koja prodaje igračke, kozmetiku, parfeme i kućanske potrepštine. Ondje je u pokušaju krađe uhvaćena petnaestogodišnjakinja koja je pokušala otuđiti parfeme i kozmetiku u torbi za zamrzavanje koja, kao i aluminijska folija, zavarava uređaje koji su tamo da registriraju pokušaj krađe.
Iskusniji kradljivci, i maloljetni i punoljetni, znaju skinuti ‘zuje‘ i etikete s odjeće pa prodavači nemaju dokaz da je odjeća ukradena, osim kamera koje snimaju ulazak u svlačionicu. Kod povećane gužve u trgovini, rijetko kad postoji djelatnik koji je zadužen za praćenje događaja na kameri zbog čega prodavači za krađu doznaju tek kad pronađu dokaze u kabinama. Tad se ponovno pregledavaju kamere i pokušava se ustanoviti tko je krivac.
- Mislim da djeca ne kradu iz potrebe, već iz zabave. Imali smo slučaj gdje je djevojka od sedamnaest godina ponudila platiti sve što je pokušala ukrasti, a nije se radilo o malom iznosu, u zamjenu za to da ne zovemo policiju i njene roditelje. Dvije prijateljice potpuno su opušteno krale, kamere su ih snimile dok su se fotografirale ispred kabine u ukradenoj odjeći, rekla je prodavačica.
Prisjetila se i slučaja kad je dječak od svega desetak godina sa školskom torbom na leđima, uzeo nekoliko igračaka i samo istrčao iz trgovine. Kroz nekoliko sati, došao je s roditeljima koji su ga natjerali da se ispriča i vrati sve što je otuđio.
- To je bio jedinstven slučaj. Uglavnom roditelji imaju potrebu i na nas vikati, pokušavaju nas podmititi i prijetiti, a postoje i oni koji na to sve samo kažu djetetu da nije to trebalo napraviti. Iz policije su uvijek bili brzi i korektni u našem slučaju, dodala je prodavačica.
Otkrila nam je da nema pravila o tome što se krade, ali postoje određena vremena kad je krađa vjerojatnija.
- Krade se sve što im može biti od koristi. Neće ukrasti tavu za kuhanje, ali recimo šalice, lampice, donje rublje, majice, tajice, kozmetika, ukosnice, pernice, svašta smo nalazili po džepovima i torbama, kaže prodavačica.
Često se dogodi da dječje kradljivce ne uspiju uhvatiti, a ponekad, ako se radi o manjem iznosu, puste ih uz opomenu. Neka djeca, kako kaže, na to dobro reagiraju i prestraše se, dok neke uopće nije briga.
- Znam da je to pogrešno i da bi svaki put trebali pozvati policiju čak i ako se radi o žvakama, ali nekad stvarno nemamo vremena ‘čuvati‘ djecu do dolaska roditelja i policije. Nažalost, mi u trgovini nemamo zaštitara koji bi odradio taj posao već on pripadne djelatnicima koji ionako imaju previše obaveza, rekla je prodavačica.
Iz policije su nam potvrdili da postupaju u svim slučajevima kad je prijavljena krađa ili je dijete zatečeno u njoj, neovisno o visini štete. Krađu je dužna prijaviti trgovina u kojoj se ona dogodila.
- Postupanje policije najčešće započinje zaprimanjem dojave ili zahtjeva za pružanjem intervencije temeljem čega se, nakon provjere dojave, upućuju policijski službenici u daljnje postupanje, što znači u većini slučaja, kriminalističko istraživanje provodi se temeljem zaprimljenih informacija poslovnog subjekta, napisali su iz policije.
Nakon što se dijete, odnosno maloljetnik, zatekne u krađi, dovodi se u službene prostorije policije. Poziv za dolazak u policiju, dostavlja se roditelju koji bi u stanicu trebao doći s djetetom. Nadalje, svako postupanje prema maloljetnoj osobi mora biti u nazočnosti roditelja, staratelja ili zakonskog skrbnika, a ako su oni nedostupni poziva se dežurni socijalni radnik.
Djeca do 14. godine su kazneno neodgovorna te se obavijesni razgovor s njima obavlja u nazočnosti roditelja ili socijalnog radnika. Nakon toga obavještava se Državno odvjetništvo za mladež i nadležni Centar za socijalnu skrb. Za one starije od četrnaest, sankcije su ipak malo strože. Djeca od 14. do 18. godine života kazneno su odgovorna i mora im se omogućiti branitelj.
- Ako roditelji/staratelji ne angažiraju branitelja, maloljetniku se osigurava branitelj po službenoj dužnosti. Ako se utvrde osnove sumnje da je dijete (od 14. do 18. godine života) počinilo kazneno djelo, prema navedenom djetetu se podnosi Posebno izvješće, s osobnim podatcima djeteta, nadležnom Državnom odvjetništvu za mladež i Centru za socijalnu skrb, napisali su iz PU zagrebačke.
Iz Poliklinike djeca rekli su da je bitno promatrati cjelokupni kontekst u kojem mlada osoba odrasta te okolnosti za koje se pretpostavlja da su dovele do određenog ponašanja. Razumijevanje ponašanja djeteta ne smatraju opravdanjem, već ga proučavaju s ciljem pomoći i prevencije budućih sličnih postupaka.
- Istraživanja pokazuju da se kod djece između 10. i 13. godine mogu javiti tzv. lakša djela/prijestupi u obliku krađa, koja mogu napredovati od krađe kod kuće, preko krađa u školi i trgovini pa sve do krađa automobila i provaljivanja u kuće, što donosi određenu materijalnu korist, napisali su iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba.
Dodaju da je uz procjenu djeteta i njegovih karakteristika, potrebno obratiti pažnju i na to je li dijete emocionalno uskraćeno ili zanemareno. Ukoliko dijete nije materijalno uskraćeno, u podlozi krađe je najčešće dokazivanje u vršnjačkoj skupini ili svojevrsno kažnjavanje roditelja, dok neke mlade osobe jednostavno kradu iz zabave i potrebe za uzbuđenjem. Treba razmotriti radi li se o pritisku vršnjaka i je li do krađe došlo uslijed prijetnje, druge bitne informacije su koliko se puta krađa dogodila, je li dijete bilo samo ili u društvu i kako se nakon krađe ponašalo (hvaljenje, negiranje, preuzimanje odgovornosti za vlastite postupke).
- Postoji mogućnost krađe ukoliko djeca odrastaju u siromaštvu i nemaju za osnovne životne potrebe. Krađa može biti i reakcija na neke promjene i/ili stresne događaje u životu djeteta ili jednostavno način skretanja pažnje na sebe u situacijama kada dijete, uslijed nekih vlastitih objektivnih ili subjektivnih teškoća, ne vide oni koji bi trebali, prvenstveno roditelji primjerice tijekom razvoda braka, rekli su iz Poliklinike djeca.
Zaključili su time da je dijete potrebno upoznati s rizicima takvih ponašanja, poticati preuzimanje odgovornosti i posljedica te mu pomoći da nađe alternativna prihvatljiva ponašanja onima koja ubuduće želimo prevenirati, bilo da se radi o intervenciji roditelja ili stručnjaka.