U nedavnom intervjuu za N1 televiziju, teolog Mario Trifunović povodom dvaju koncerata Marka Perkovića Thompsona, govorio je o stanju Katoličke Crkve u Hrvatskoj, ustvrdivši da se ona ne bavi praktičnim temama nego nestvarnim neprijateljima, da su crkve prazne, da se vjera i država stapaju te da se u javnosti promoviraju simboli poput mača i križa. Osvrnuo se i na javne molitve muškaraca krunice, a kao primjer pozitivnog odnosa Crkve i države naveo je Njemačku.
Na te se tvrdnje na Facebooku osvrnuo don Damir Stojić, nekadašnji studentski kapelan, a sada vojni kapelan.
- Cijenim njegovu (Trifunovićevu, op. a.) brigu, ali neke tvrdnje, kako to diplomatski reći, nemaju dodira s realnošću, započeo je Stojić, najavljujući da će „bratski razjasniti“ nekoliko stvari.
Prvo se osvrnuo na ocjenu da brak i obitelj nisu praktične teme.
- Zbilja? Pa nije li upravo obitelj temeljna stanica društva? Ne samo po crkvenim dokumentima, već i po zdravom razumu? Ako obitelj propadne, propast će i društvo, a s njim i radnici čija se prava, gle čuda, Crkva itekako trudi braniti, napisao je, podsjetivši da su papa Franjo i papa Lav XIII. redovito govorili o radničkim pravima i socijalnoj pravdi te da hrvatski biskupi često javno istupaju o ekonomskim temama, klimi i socijalnoj nepravdi, iako to, kako tvrdi, rijetko izaziva pozornost medija.
Tvrdnju da su crkve prazne nazvao je vječnim refrenom onih koji u Crkvu ne zalaze te ustvrdio da su one u Hrvatskoj pune, osobito mladih.
- Crkve su toliko pune da je čak i Rada Borić priznala, očito u trenutku nepažnje, da je “srce boli” kad vidi koliko mladih ide u Crkvu. Srce boli, Crkva se puni. Eto ti paradoksa.
Na kritiku o stapanju vjere i države odgovorio je da se radi o inkulturaciji, odnosno, kako tvrdi, poštovanju jezika, naroda i običaja zemlje u kojoj Crkva djeluje, a ne o teokraciji. Istaknuo je kako hrvatski svećenici djeluju kao misionari u Venezueli, Mongoliji, Etiopiji, Dominikanskoj Republici, Papui Novoj Gvineji, Ruandi i Brazilu, dok u Hrvatskoj rade svećenici iz Poljske, Kameruna, Benina, Italije, Australije, Albanije, Kosova, Filipina i Španjolske. Kao primjer otvorenosti naveo je mons. Jorgea Ramosa iz Portugala.
Njemački model u kojem država ubire crkveni porez ocijenio je ironičnim i licemjernim te naglasio da se zalaže za potpunu odvojenost Crkve i države.
Osvrćući se na Trifunovićevu izjavu da „mač i križ ne idu zajedno“, naveo je primjere iz kršćanske ikonografije i Biblije u kojima mač ima simboliku pravde, snage, vjere, mučeništva i duhovne borbe.
- Teologu Trifunoviću posebno je zasmetalo pojavljivanje mača i križa na Thompsonovu koncertu te tvrdi da mač i križ ne idu zajedno. Kao da gospodin teolog nikada nije vidio ikonografiju sv. Mihaela, sv. Pavla ili sv. Jurja. Ako želi, rado ću ga osobno provesti po Zagrebu i pokazati kipove sv. Jurja u Donjem i Gornjem gradu. S mačem, naravno. Mač u kršćanskoj simbolici nije simbol agresije, nego pravde, snage, vjere, mučeništva i duhovne borbe. U Post 3,24 mač čuva raj, u Ef 6,17 Pavao poziva da uzmemo “mač Duha, to jest Riječ Božju”. Isus nije rekao: “Došao sam donijeti mir poput lavande u wellness centru” nego: “Nisam došao donijeti mir, nego mač”, odgovorio je Stojić.
Na primjedbu da muškarci ne bi trebali moliti na trgovima odgovorio je kako Isus nije kritizirao javnu molitvu, nego licemjerje, podsjetivši da je i sam molio javno. Javna molitva, poručio je, dio je kršćanske tradicije od procesija i hodočašća do misa na otvorenom, a muškarci koji mole krunicu na trgovima ne rade to da bi se pokazali, nego da bi molili.
- Mario ima pravo na svoje mišljenje, ali ne i na svoje činjenice, zaključio je Stojić, dodavši da Crkva u Hrvata nije ni zatvorena ni nacionalistička, nego "živa, mladenačka, misionarska i otvorena za sve“.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....