- Vi iz ove kuće morate izaći. Izdano je rješenje za rušenje. Nije sigurna ni za vas ni za ljude u okolini - obavijestio je jutros komunalni redar Robertino Vučković stanare trošne, stare kuće u Kostanjeku 34 toliko oštećene da se jedan dio zida uz nagnute stepenice potpuno odlomio. Tako je započelo, odnosno trebalo je započeti rušenje kuće, ali stanari Suzana Oštarčević i Zdravko Lovrić iz nje ne žele izaći jer, tvrde, nemaju gdje živjeti.
Proces rušenja tako je zaustavljen.
- Neka nam osiguraju zamjenski smještaj i odmah ćemo otići. Nemamo ništa protiv toga da se ova kuća sruši i napravi nova, ali mi sada nemamo gdje - objašnjava nam Zdravko.Isto su rekli i djelatniku HEP-a koji je po rješenju Komunalnog redarstva trebao isključiti struju i tako omogućiti početak rušenja. Struja na kraju ipak nije isključena pa je komunalni redar pozvao policiju. Oni pak nisu mogli učiniti ništa bez sudskog naloga, iako je komunalni redar Vučković objašnjavao da je rješenje o rušenju pravomoćno i da su ispitane sve okolnosti.
Naizgled napuštena kuća je konstrukcijski na izmaku snaga. Oštećeni žljebovi padaju prilikom svakog vjetra, a nije dovoljno samo zaobići kuću jer ni oni koji stalno prolaze cestom nisu sigurni.
Najgore je obitelji Svena Kuševića čija je kuća udaljena jedan metar. Čak je i rušenje za njih opasno pa su radnici morali postaviti potporne grede kako se oštećeni, nagnuti zidovi iz kojih viri cigla ne bi urušili na njihovu kuću.
- Ovih sjeda na mojoj glavi prije tri godine nije bilo. Više se ni ne bojim za sebe, već za svog sina koji sada ima šest mjeseci. Što će biti kada naraste pa počne istraživati sve oko sebe? - zabrinut je Sven. Svaki i najmanji potres ili zvuk sličan onom tijekom potresa prava im je noćna mora.
Suzana i Zdravko do daljnjeg ipak ostaju u opasnoj kući. U sobi s krevetom, stolom, improviziranim ormarom i malom električnom grijalicom. Bez toaleta I kupaonice. Daleko je to od uvjeta za normalan život.
-Zato što nitko u toj kući ni ne živi. Gospođa živi s mamom u blizini, a gospodin tek povremeno dođe – tvrde susjedi s kojima smo danas razgovarali. Još je u lipnju prošle godine njih 14 potpisalo izjavu u kojoj tvrde da je tako već desetak godina. Suzana i Zdravko odgovaraju da to nije istina.
Ni pitanje vlasništva nije potpuno jasno. Suzana je, naime, prema prvostupanjskoj presudi stekla pravo na vlasništvo nekretnine jer u njoj već dugo živi, no drugostupanjskom presudom Županijskog suda je ta presuda ukinuta pa se sve vratilo na početak.
Odgovore na pitanja tko će naposljetku platiti troškove rušenja i kada će se ono uopće dogoditi još treba pričekati.
Susjedima do tada ostaje samo čekanje hoće li se zgrada sama srušiti prije nego li to učine radnici i briga hoće li tom prilikom netko stradati. Ne pitaju se hoće li se kuća srušiti. Pitaju se kada.
