Za Mirnu Mrčelu, mladu odvjetnicu iz Zagreba, ponoćna šetnja sa psima trebala je biti samo još jedna u nizu onih koje će odraditi po kiši.
Standardnom večernjom rutom prolazila je Miramarskom ulicom kada je iz daljine čula urlike ženske osobe: “Izađi van”. Kasnije će saznati da je to bila Zorana, ali ne i tko je ona.
- Ubrzala sam korak i našla se na podvožnjaku. Ugledala sam nevjerojatan prizor - automobil koji se potapa usred Zagreba, nasred ceste. Djevojka je vikala vozaču da izađe, no nije vidjela da on pokušava izaći, ali da ne može otvoriti vrata - kaže Mirna.
Zaplivala u podvožnjaku
Reagirala je nagonski. Svezala je svoja tri psa i krenula prema automobilu. Prošla je pored jednog mlađeg i starijeg muškarca koje je pitala jesu li zvali nadležne službe.
- Rekli su mi da zovu, ali da je zauzeto te da su sve raspoložive službe na terenu. Iskreno, nisam razmišljala. Skinula sam tenisice, gornji dio trenirke i naočale te krenula ispod podvožnjaka, kuda sam prošla već milijun puta - priča junakinja ove priče i dodaje da joj je preko ograde pomogla prijeći djevojka Zorana, ona koja je vikala muškarcu da izađe iz automobila. Dio puta je hodala, a kada više nije mogla dodirivati tlo, zaplivala je do automobila.
- Možete li vjerovati? Plivala sam u Miramarskoj do automobila koji tone? Zbilja, kolike su šanse da se to dogodi? - govori Mirna.
Morala se utopliti
Nakon što je doplivala do automobila, već se podosta napunio vodom. Naime, kako bi si olakšao otvaranje vrata, vozač je otvorio prozor pa je i kroz njega prodirala voda.
- On je gurao vrata iznutra, a ja sam povlačila izvana. U jednom trenu su se otvorila i, srećom, čovjek je izašao. Dao mi je protezu i popeo se na krov. Ja sam izašla iz vode jer sam procijenila da je na sigurnom i da bih možda učinila više štete da sam ga pokušam dovući na suho - kaže i dodaje da su ubrzo stigli vatrogasci. Odvezala je pse i otišla kući. Bila je promrzla i morala se utopliti. Prije odlaska na spavanje poslala je majci poruku u kojoj je opisala što se dogodilo. Ujutro se probudila i ne znajući da će postati neznana junakinja.
- Vjerujem da u svakoj situaciji postoji netko tko je spreman pomoći. Realno, ovdje rizik nije bio velik. U ljudskoj je prirodi da pomognemo i jedino što je sada važno jest da je gospodin dobro - skromna je Mirna. Na pitanje kako se danas osjeća, odgovara - nestvarno, kao i jučer.
- Ova 2020. doista je nevjerojatna, a tek je prošlo pola godine. Bojim se i pomisliti što nas još čeka? Vulkan iz Medvednice? Zbilja se nadam da je bilo dosta - govori Mirna i dodaje kako se čula s vozačem kojeg je spasila od utapanja.
- Dobro je, zahvalio mi je i sigurno ćemo se vidjeti - zaključuje Mirna.
S druge strane, njezina majka Nevenka Mrčela kaže kako se takvo što od njezine kćeri moglo i očekivati.
- Uvijek je imala izražen senzibilitet. Donosila je kući ranjene životinje - kaže Mirnina mama.