Vijest o uhićenju osoba koje su gomilale i zatrpavale otpad posljednjih 12 godina na svojemu i državnom zemljištu na području malo iza zagrebačkog sajma Hrelić, blizu savskog nasipa, u zoni drugoga i trećega vodocrpilišta u Mičevcu, podsjetila nas je na slučaj devastacije okoliša iz 2001. godine.
Tada je na tom području, točnije u Velikoj Kosnici, bilo vrlo aktivno, ali na drugačiji način. Ondje se bespravno i u velikim količinama vadio šljunak koji su kamioni nakon iskapanja odvozili u betonare, pa je sve više nalikovalo na krajolik nekih jezera.
Jutarnji list je u svojim prvim godinama izlaženja redovito izvještavao o toj priči, kao i o tome da se za potrebe građevinarstva po Hrvatskoj otvaraju mnoge ilegalne šljunčare. To je samo po sebi bilo štetno, ali još je gore ono što je potom nastalo: nelegalni iskopi nisu sanirani te su se s godinama, manje-više redovito, pretvarali u divlja odlagališta otpada blizu rijeka.
Prije nekoliko dana uhićena su dva člana obitelji Miličević, 50-godišnji Krešimir i njegov 87-godišnji otac Ivan (koji će se braniti sa slobode), zbog otpada koji su proteklih godina, prema sumnjama istražitelja, zatrpali na ovom mjestu, uglavnom građevinskog otpada, ali i s azbestom prašinom. Još 2001. godine pisali smo o istim osobama! Samo ih se tada prozivalo zbog bespravnog šljunčarenja u istom kraju, tada su kopali rupe i odvozila se prvo zemlja, potom šljunak. Šokantno je koliko dugo drama u tom kraju traje, a neki su tvrdili da je iskapanje šljunka počelo i koju godinu ranije od 2001.
Stanovnici Mičevca i članovi Zelene akcije tada su prosvjedovali, a obitelj Miličević se povremeno s njima raspravljala. Povod prosvjedima te je godine bio što je tvrtka od Miličevića Rik grad dobila rješenje Zagrebačke županije, Ureda za gospodarstvo, da na tom mjestu eksploatira šljunak radi sanacije, iako je protiv iste tvrtke Državno odvjetništvo podiglo prijavu za nelegalnu eksploataciju šljunka u vrijednosti od 1,5 milijuna njemačkih maraka.
To je razbjesnilo stanovništvo obližnjeg mjesta koje je zaustavilo promet cestom kojom se odvozio šljunak. Na to su rješenje od županije žalbu pripremale i Hrvatske vode zbog vodocrpilišta. Na prosvjedu je Ivan Miličević mještanima rekao da im zamjera što sad kad želi šljunčarenje legalizirati i sve potom urediti, oni mu osporavaju dozvolu.
- Ja sam vlasnik 50 hektara zemlje, ne može se reći da kradem. To je moje vlasništvo - bunio se Miličević, dok su ga mještani Mičevca optuživali za promjenu krajobraza i da su brojnim kamionima uništene ceste. Inspektori Državnog inspektorata su mu tada odgovorili da je sve ispod dva metra zemlje vlasništvo RH.
Pod parolom "Šljunak je naš" i s transparentima, na toj je šljunčari prosvjedovala i Zelena akcija, uključujući današnjeg gradonačelnika Tomislava Tomaševića kad je imao 19 godina. Tadašnji predsjednik Zelene akcije Toni Vidan rekao je da je njihova gruba procjena kako je od ilegalnog šljunčarenja na ovom području znatno veća zarada od spomenutih milijun njemačkih maraka.
Situacija je bila takva da su po vrijedni plijen ovdje dolazili i drugi bespravni šljunčari, čak i kad su se pod pritiskom na neko vrijeme Miličevićevi umirili. Tada su održane i razne stručne tribine na kojima je zaključeno da se nove šljunčare na području Zagrebačke županije ne bi smjele otvarati prije nego što se saniraju postojeće.
Tražila se i izmjena zakona kako bi se spriječilo šljunčarenje sa strogim kaznama za područje čitave Hrvatske.
- Bespravnim šljunčarenjem počinjena je velika šteta u prostoru. Djeca naše djece imat će zbog toga ekoloških problema, a takva bi iskopišta trebalo sanirati. Štetu u Mičevcu, na području jedne od većih bespravnih šljunčara, država će jednom morati sanirati jer je propustila na vrijeme zaustaviti štetu - rekao je Branko Jordanić, tadašnji glavni državni inspektor.
Na području Zagreba i Zagrebačke županije od 2003. godine zabranjeno je eksploatirati šljunak. Situacija je, međutim, takva da su divlje šljunčare u međuvremenu postale mjesto bacanja otpada. Već 2004. godine pisali smo o biomedicinskom otpadu koji je nađen uz savski nasip kod Mičevca, nevezano za spomenutu obitelj. S vremenom je mjesto iskapanja sirovina postalo mjesto zakapanja ilegalnog otpada i razlog zašto je sad došlo do uhićenja.
A što je bilo s ostalima? Glavni državni inspektor Branko Jordanić, iako je slovio za nepotkupljivog inspektora, povukao se 2004. godine nakon medijskih napisa da je obnovio vikendicu bez građevinske dozvole za koju je tvrdio da je samo u tijeku adaptacija. Na njegovo mjesto, par mandata kasnije, 2019. godine dolazi Andrija Mikulić, za kojeg je Jordanić za Ekspress izjavio da nije dorastao tom poslu...
No, vratimo se na slučaj Velika Kosnica - Mičevec. Dva člana obitelji Miličević, Ivan i Krešimir, sada se sumnjiče da su od 15. kolovoza 2014. pa sve do 22. listopada ove godine zakapali ogromne količine šute, od nusprodukata do neupotrebljivog materijala i prhkog azbesta, te do plastičnih i metalnih materijala i mnogobrojnih elektroničkih uređaja koji su, temeljem raznih ugovora s drugim tvrtkama, ‘otkupljivani‘ i potom bacani u zonu zaštite izvorišta vode za piće.
Kolika je točno zarada koju su kroz firmu na ovaj način stekli osumnjičeni, kako je nedavno pisala kolegica Hajdi Karakaš Jakubin, nije poznato. "Kao što još uvijek nisu poznati ni točni razmjeri zagađenja kao niti količina zatrpanog otpada jer vještačenja su u tijeku. A navodno se radi o stotinama tisuća tona", pisali smo nedavno.
Također, istražitelji sumnjaju da je mlađi Miličević svojim radnim strojem ukopavao u tlo sav materijal i potom ga zatrpavao zemljom i poravnavao. Pritom je stvarao skrivena brdašca smeća koja su se uzdizala nekoliko metara iznad tla. Utvrđeno je, stoji u članku od iste kolegice, da je došlo do ugrožavanja kakvoće tla, a nastavno na to je prijetilo i ugrožavanje kakvoće podzemlja i voda, a nastale promjene su u takvom obimu da se ne mogu otkloniti u dugom vremenskom razdoblju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....