Gospođa Ana s Peščenice živi u sobici od 10-ak m2 bez struje i vode, a ostatak kuće stradao je u potresu i označen je crvenom naljepnicom. Iza toga nalazi se i maleni WC u kojem također nema vode. Grije se na malu peć, vodu donosi u kantama ili bocama, a robu suši iznad kreveta. Većinu stvari koje se nalaze u skučenoj sobici morala je isprositi na ulici, a nakon godina takvog života, volonteri su joj pomogli stati na noge.
"Suvlasnik na istoj kućnoj čestici joj verbalno osporava vlasništvo i posjed nekretnine, koju ona koristi od smrti svog partnera. Iako nikada nije podnio vlasničku tužbu niti pokrenuo njenu deložaciju, navedeni suvlasnik ju uznemirava godinama", rekla nam je humanitarka Vesna Ribarić, osnivačica FB inicijative Od Srca do Srca čiji volonteri od kraja prošle godine pomažu Ani stati na noge. Gospođa Ana rekla nam je da ju najviše rastužuje što joj, zbog nesuglasica sa susjedom, mladi volonteri sve manje dolaze u posjetu.
‘Ne želim se tamo vratiti... prolaznici te pljuju, psuju kad te vide‘
Dok je još živjela od prošenja, izrečena joj je kazna za skitnju na području centra Zagrebu. U Hrvatskoj se, naime, provodi Zakon o skitnji, zbog kojeg su beskućnici i drugi socijalno ugroženi prognani iz dijelova grada zbog skitnje i prošenja, iako često nemaju drugog izbora, o čemu smo već pisali. Gospođa Ana nam govori da joj kao ženi na ulici nije bilo nimalo lako.
"Ne želim se tamo vratiti... Prolaznici te pljuju, psuju kad te vide", rekla je i dodala da je doživjela jako puno nelagodnih situacija.
Gospođa Ana primjer je stotine nevidljivih žena beskućnica, kojih u Hrvatskoj ima sve više, a podvrgnute su raznim oblicima zanemarivanja i nasilja.
Nasilje nad starijima je u porastu, najčešće ekonomsko
Naziv nevidljivi beskućnici koristi se za one koji se ne uklapaju u definiciju beskućnika, pa zbog par urušenih kvadrata bez struje i vode, i možda minimalnih mirovina, nisu slučajevi socijalnih službi. Ipak, na njih nailazimo svakodnevno kako skupljaju plastične boce i prose na ulicama. Iako imaju krov nad glavom, ispod njega ne postoje minimalni uvjeti za život.
U tu se skupinu ubraja veliki broj žena koje su najčešće ostale same i ne mogu se više brinuti o sebi. .
"Žene žive sve dulje, što nije uvijek pozitivna činjenica. Zbog toga su većina siromašnih osoba starijih od 65 godina upravo žene", rekli su nam iz Sindikata umirovljenika.
Iz Sindikata napominju da je nasilje nad starijima u porastu, a iako najdominantnije ekonomsko – prevarama ili zanemarivanjem, popraćeno je i psihološkim i socijalnim nasiljem, pa i fizičkim.
Prema posljednjim podacima Državnog zavoda za statistiku iz 2022. godine 56,5 posto siromašnih u Hrvatskoj su žene, najčešće udovice i samice, a ta brojka raste. Također, stopa siromaštva starijih od 65 godina je iznosila 32,4 posto, sa stalnim trendom rasta. U toj je dobnoj skupini razlika prema spolu najveća, pa je stopa rizika od siromaštva kod žena iznosila 36,5 posto. Tako spadamo u četiri zemlje Europske unije s najsiromašnijim staricama i starcima.
Siromaštvo i socijalna isključenost su najprošireniji u Panonskoj Hrvatskoj (27,8 posto), zatim u Jadranskoj Hrvatskoj (27,8%), 11,2 posto u Gradu Zagrebu te 17,3 posto u Sjevernoj Hrvatskoj. Većina u svakoj regiji su žene.
Volonteri se bore za imovinsko pravne sporove bake Ane
Kad su ju prije par mjeseci pronašli i odlučili joj pomoći, život joj se promijenio nabolje. Gospođi Ani i mnogim drugima Inicijativa Od srca do srca osigurala je socijalnu skrb, karticu za pučku kuhinju, jednokratnu naknadu za peć te im rješava preglede za inkluzivni dodatak pa tako gospođa Ana više ne prosi na ulici. Pored toga, volonteri se i dalje bore oko njenih imovinsko pravnih sporova.