Prvo je bio zid, obični derutni, oštećen. Onda su stigli ulični umjetnici i ukrasili ga, Grad im je to dozvolio. Prošla je cijela godina, a građani koji redovito kupuju na Dolcu, prolaznici i turisti navikli su se na radove akademskog slikara Mislava Lešića, često se uz njih i fotografirali.
Nedavno su pak, ponovno po odluci Grada, murali koji krase zid uz stepenište Dolca morali biti uklonjeni. Podijelio je to na svom Facebook zidu i umjetnik Boris Bare koji ga je osobno prefarbao. Naredba je bila jasna: zid se mora vratiti u prvobitno stanje.
Bare je tada cinično predvidio: fale još samo svastika i natpis: "Mamiću, cigane". I skoro pogodio.
Zid je tada opet postao siv, doduše ne zadugo. Sada je, ponovno, derutan i pošaran, pun črčkarija i brzopoteznih grafita i to ljuti prolaznike. Doduše svastika još nema.
Zašto je prefarban Lešićev tzv "Ulični triptih" koji je za cilj imao u Zagreb donijeti duh Slavonije i jesu li doista škrabotine na starim zidovima prihvatljivije od akademskih murala?
Lešić je bio oslikao tamburaški sastav koji je zapravo instrumentalna pratnja pijetlu što svakoga jutra budi Zagreb ranim jutarnjim satima. Zagrepčanima, kažu nam to sad nedostaje, a strancima je izgleda svejedno.
Dvojica njemačkih turista koje smo zatekli uz zid to potvrđuju.
-Privukle su nas boje koje ovih crteža, ima tu nešto inovativno. Kada putujemo u drugi grad uvijek volimo gledati ulične grafite i uličnu umjetnost, pogotovo ako ona u sebi sadrži lokalne i autentične motive, napominju turisti.