BAČENI NA CESTU

‘Ima ih barem tisuću, ne mogu dobiti osobnu niti primiti plaću. A znate li na što ih tjeraju u 7 ujutro!?‘

Sprema se još jedan prosvjed na Markovom trgu. U utorak će tamo biti predstavnici udruga koje se brinu o beskućnicima

Beskućnici u Zagrebu

 Facebook

Proteklih dana svjedočimo brojnim inicijativama građana koji izlaze na ulice kako bi izrazili nezadovoljstvo i utjecali na promjene u društvu. Tako će sada mnogi prosvjedovati u ime tisuće ljudi koji upravo na tim ulicama spavaju i žive.

Facebook inicijativa Od srca do srca i Udruga Fajter organiziraju svoj četvrti prosvjed za socijalno ugrožene pod sloganom "Klupa nije krevet, ulica nije dom", koji će se održati 13. veljače na Markovom trgu s početkom u 11 sati. Nakon dva mjeseca, ponovno se okupljaju na mirnom skupu kako bi upozorili na sustav koji nedovoljno i neorganizirano skrbi o beskućnicima. Ovim putem žele poslati poruku Vladi, pučkoj pravobraniteljici, ali i vodećim ljudima Grada Zagreba.

image

Vesna R. vjeruje da u Zagrebu ima oko tisuću beskućnika

/Facebook

‘Nije na nama da nosimo teret socijalne politike na svojim leđima‘

Dok službeni popis beskućnika u Hrvatskoj, koji se kreće oko 400, zavarava da je kapacitet potrebnih boravišta dovoljan, "stvarne brojke" i dalje spavaju po klupama. S obzirom na svoj dugogodišnji rad s ugroženima, Vesna Ribarić, osnivačica inicijative Od srca do srca, vjeruje da se zapravo samo u Zagrebu brojka kreće već oko tisuću.

Među onima koji cirkuliraju pučkim kuhinjama i javnim površinama su i umirovljenici, pa je zato jako teško odrediti koliko je beskućnika. Kako bi se uopće počelo kvalitetno i učinkovito rješavati problem potrebitih, Vesna ističe važnost popisivanja i registracije svih koji se nalaze na ulicama i u prihvatilištima. To bi se postiglo, tvrdi, u sinergiji policije i socijalnih radnika, sudova i ministarstava koji bi konačno utvrdili njihov pravi broj. "Ovo su jako krizna vremena, a nije na udrugama da nose teret socijalne politike na svojim leđima, već da opominjemo sustav koji bi trebao raditi složno."

‘Radnih mjesta ima - zaposlimo naše‘

Unatoč očiglednim zdravstvenim preprekama za rad, mnogi se smatraju radno sposobnima, pa im je zato uskraćena bilo kakva vrsta učinkovite potpore. Socijalni radnici bi u tom slučaju, pod uvjetom da ih obilaze redovno, trebali odrediti može li se netko brinuti sam o sebi, pa u suprotnom pokrenuti postupak oduzimanja ili ograničavanja poslovne sposobnosti.

Gospođa Ribarić tvrdi kako su sistematski pregledi za beskućnike prava prilika za utvrđivanje njihovih stvarnih ograničenja i sposobnosti. Na taj način bi mogli zaposliti te ljude, umjesto da im se daje minimalna naknada, koju mogu bolje rasporediti radno ograničenima. "Radnih mjesta ima, zaposlimo naše ljude – to se mora raditi na razini države”, dodala je.

image

Radno nesposobni ne primaju adekvatnu pomoć

/Facebook

‘Kako je moguće da nemaju pravo na osobnu?!’

Postavlja se pitanje; zašto oni koji mogu raditi ne pronađu posao i skrbe za sebe? Pitanje je to zapravo za vladajuće, tvrdi Vesna, koji su na razini zakona ograničili beskućnike, pa oni bez prijavljenog prebivališta nemaju pravo na osobnu iskaznicu. Tako čak i oni koji su se zaposlili dok su još imali prijavljeno prebivalište i osobnu, a na koju više nemaju pravo, sada ne mogu podići svoje plaće.

Tom prilikom uputila je pitanje pučkoj pravobraniteljici: “Kako je moguće da osoba s hrvatskim državljanstvom, OIB-om i domovnicom nema pravo na osobnu iskaznicu?” Zato je jedan od zahtjeva prosvjeda da se žurno usklade Zakon o prebivalištu i Zakon o osobnoj iskaznici.

image

Vesna Ribarić i Pero Š.

Lucija Špralja

Borio se za državu u kojoj živi na ulici

U nekom trenutku razgovoru se pridružio branitelj Pero, za kojeg inicijativa Od srca do srca skrbi od sredine prošle godine. Pero Š. hrvatski je branitelj dobrovoljac koji je dugo radio u građevinskoj firmi u Dugom Selu, a prije godinu dana izgubio je posao i završio na ulici.

Humanitarci su ga pronašli u svibnju prošle godine, nakon čega je završio u bolnici, pa u Prihvatilištu Velika Kosnica. Jučer su mu utvrdili pravo boravka samo do sredine ovog mjeseca, na što je gospođa Ribarić odmah reagirala, pa su boravak produžili do kraja mjeseca. “Ako mu do kraja mjeseca ne osiguraju trajni boravak, on će ovako bolestan i nemoćan završiti opet na cesti”, rekla je.

Njemu i mnogima drugima izriču se kazne za skitnju, te ih se progoni za kretanje, pa zato ovim prosvjedom žele potaknuti izmjene i dopune Zakona o prekršajima koji definira skitnju. "Vjerujte da većina njih nisu izabrali živjeti ovako, naravno da bi radije bili u toplom krevetu. Razne krize i raspadi industrija su ih doveli tamo gdje su sad", dodala je Vesna. Na pitanje je li mu nakon svega što je proživio žao što je branio državu u kojoj živi na ulici, Pero je odgovorio da nije.

Grad je reagirao, ali s privremenim rješenjem

Prenoćišta su za mnoge jedino moguće rješenje dok se ne snađu, a Zagreb trajno prenoćište nema. Nakon pritiska od strane udruga i humanitaraca, Grad je omogućio privremeni prostor u Vukovarskoj od 30 kvadrata, s 10 kreveta i s minimalnim tehničkim uvjetima za život. S obzirom na nezadovoljavajuće uvjete, građani su se opet žalili. Nakon toga, omogućen je nešto bolji prostor u Ilici, ali će se navodno zatvoriti čim dođe toplije vrijeme, pa će svi koji tamo spavaju opet završiti na cesti. Zato šalju apel Gradu za otvaranje trajnog prenoćišta s dnevnim ili poludnevnim boravkom s minimalno 30 kreveta za muškarce i 5 kreveta za žene.

S druge strane, gospođa Ribarić napominje kako se Prihvatilište Velika Kosnica treba reorganizirati. Mladi ne dobivaju potrebnu brigu s kojom bi ih se pripremilo za povratak u svijet rada, a udruge ne mogu preuzeti takav posao. “Nije smisao prihvatilišta da ljudi tamo borave godinama, već da ih dignemo na noge. Nakon toga možemo pomagati i na razini stambenosti”, rekla je i dodala da bi dio Velike Kosnice trebalo posvetiti mladima s ograničenim boravkom koje se pokušava zaposliti i osposobiti, dok bi drugi dio trebalo pretvoriti u dom za stare, nemoćne i socijalno ugrožene građane. Osim toga, Zagreb nema niti jedan hospicij, pa bi im trebalo tamo omogućiti i dostojanstven odlazak.

image

Mnogima se izriču kazne za skitnju

/Facebook

Problem nastaje u primjeni Zakona

“Naš posljednji projekt nam je pokazao da socijalni radnici nisu dovoljno informirani, a nikakav zakon ni strategija nam ne vrijede ako ih radnici ne znaju primijeniti”, rekla je i istaknula važnost toga da socijalni radnici znaju prava beskućnika s kojima rade.

“Meni kao pravnici zakon je jasan, ali shvaćam da ga je potrebno dodatno razjasniti”, rekla je gospođa Ribarić i dodala da su iz tog razloga tražili razgovor s ministrom Piletićem, kako bi se donio pravilnik o primjeni koji je u skladu sa Zakonom o socijalnoj skrbi. “Svi imamo isti cilj, treba im pomoći da se vrate u svijet rada i da im vratimo dostojanstvo”, dodala je.

Simbolično će produžiti prosvjed

Napomenula je i kako Zagreb ima sedam tisuća napuštenih prostorija koje bi mogle spasiti brojne živote. “Određena sredstva u proračunu su namijenjena za prenoćišta s dnevnim boravkom”, napominje gospođa Ribarić, “ali dnevnih boravaka nema”. Inzistiraju stoga i da se ove godine napravi trajno prenoćište za ugroženu populaciju i one koji ne mogu sami odlučivati za sebe, a osobito za branitelje koji su beskućnici, te da se postojeća i novootvorena ne zatvore.

S obzirom na to da je rok izlaska iz postojećih prenoćišta do 7 ujutro, simbolično će produžiti vrijeme prosvjeda na jedan sat, kao što žele da se produlji rok izlaska iz prenoćišta do 8 ujutro. “U gotovo najhladniji sat u danu, oni moraju napustiti svoje postelje. Dokazat ćemo tako koliko znači taj jedan sat više za trenutne smještaje i za svako buduće”, poručila je gospođa Ribarić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. veljača 2024 16:02