Nakon što je prošle godine prvi put pobijedio u izboru za najbolju europsku božićnu destinaciju, Zagreb je ove zime dokazao da može još bolje, ljepše, zabavnije i čarobnije. Na ovogodišnjem Adventu svatko je mogao pronaći duh i atmosferu koja će ih pripremiti za najveseliji blagdan u godini. Gurmani i sladokusci došli su na svoje s ogromnom ponudom raznih jela koje predvode kobasice, kuhano vino i fritule.
Partijaneri su odlazili na fuliranje, dok su oni željni opuštanja uživali u živoj svirci u gornjogradskim dvorištima, a ljubiteljima selfija jedna memorijska kartica nije bila dovoljna da zabilježe svu čaroliju i ljepotu božićnog Zagreba. Kako se vrijeme Adventa bliži kraju, Jutarnji list odlučio je okupiti adventski tim koji je provjerio gdje je najfinija klopa, gdje su najljepše uređena mjesta te gdje je najbolja atmosfera.
Adventski tim ili samoprozvani A-Team činili su Krešimir Žabec, novinar koji na poslu prati vojsku, ali je u slobodno vrijeme veliki gurman; Sanja Kovacs, novinarka Doma i Dizajna, te moja malenkost, glavni cipelić rubrike Zagreb. U pomoć nam je uskočila i Pavica Knezović Belan, iskusna partijanerica iz Globusa, koja je opisala atmosferu na Adventu.
Novinarka Pavica Knezović Belan i Matija Boltižar na Zrinjevcu
Maskirani kao obični građani željni čarolije, uputili smo se prošli vikend na ovaj božićni zadatak kako bismo pronašli najbolje od najboljeg. Prva postaja ove božićne avanture bio je Tomislavac, a čim smo stigli, uvidjeli smo s čime ćemo biti suočeni cijelu večer - gužvom. Ogromna rijeka ljudi prolazila je šljunčanim putem oko Ledenog parka, a znali smo da će nas to čekati na svakoj sljedećoj postaji. Ipak, mjesta za strah nije bilo te smo hrabrih i toplo odjevenih srca krenuli u potragu. Gužvajući se kroz gomilu, jedna je kućica zapela Krešimiru za oko. Erupcija užitka, ime koje samo po sebi izaziva zanimanje.
Kolega nije mogao odoljeti i zagrizao je mamac te naručio jedan od njihovih specijaliteta - sendvič s junećim jezikom. - Hoćete i vi - pitao je Krešimir, ali nismo dijelili njegovo oduševljenje izborom te smo na prvu odlučili igrati na sigurno pa smo u kućici do, po imenu Slatki brk gdje nude proizvode iz Šibenika, naručili crno kuhano vino. Ni vino ni sendvič nisu opravdali svoju reputaciju, pa smo nastavili dalje vođeni rijekom pješaka dok su u pozadini svirale božićne pjesme pozivajući sveprisutne na kretanje.
Novo stajanje bilo je ponovno ponukano od našeg gurmana, koji je odlučio kušati Swiss Raclette - krumpir preliven topljenim sirom. Mi smo pak ostali vjerni piću, pa smo u kućici T&T uzeli neobične alkoholne čajeve. Crazy Borovnička, Miami Ice i Green Limoncello našli su se na stolu uz topljeni sir, zbog čega se na trenutke miješao ne baš ugodni miris sira sa slatkim mirisom čaja. Mirisu čaja nije mogao odoljeti ni Krešimir, tako da smo svi na kraju pili zimske koktele koji su bili pun pogodak. Završivši s Tomislavcem bilo je vrijeme da se krene dalje, a to dalje je bilo Kod Rudolfa na Strossmayerovu trgu.
Dječji Advent opravdao je svoj predznak, tako da je ponuda više prilagođena djeci. Dakle, više slatkog, manje alkoholnog, iako je gotovo svaki štand imao poneko piće za brižne roditelje. Kako smo na Tomislavcu riješili nekoliko konkretnijih jela, na redu je bio desert. Odluka je pala na Poljički soparnik, dalmatinski specijalitet od tankog tijesta i blitve, a mladić koji radi za kućicom Morska vila odlučio nas je počastiti i malim rakijicama. Vjerojatno je primijetio da nam je malo hladno. S nečim slatkim i toplim u želucu mogli smo napustiti dječji Advent, a dok smo stajali na semaforu za Zrinjevac, i dalje su se mogli čuti stihovi pjesme "Tata kupi mi auto, bicikl i romobil...". Ovaj put izbjegli smo gužvu tako što smo išli okolnim putem, ali u samom srcu Zrinjevca gužva je sastavni dio Adventa.
Na fotografiji: Oktogon
Progurali smo se do kućice Fine Wine and Desserts, gdje smo naručili još jedno kuhano vino, svaki po svojoj želji. I ovaj put smo pogodili dobro kuhano vino. - Mi kuhamo naša vina, bijelo je chardonnay, a crno portugizac. Trudimo se koristiti što prirodnije sastojke, dok poneki štandovi znaju samo pripremiti vino u prahu, što se može odmah osjetiti po količini šećera - rekla nam je djevojka za štandom i time olakšala našu potragu za najboljima. Kako bismo se uklopili u ugođaj Adventa, morao je pasti i poneki selfie, jer što je izlazak bez fotografiranja. Naše mišljenje dijelio je i mladi par koji se upravo vjenčao te su svoje prve fotografije u bračnim vodama odlučili napraviti upravo na najljepšem Adventu u Europi. Kako smo se odvajali od Zrinjevca, tako se smanjivala i gužva, a dok smo prolazili Oktogonom, gdje je u jeku modni dio Adventa, mogli smo u miru razgledavati odjeću.
Na fotografiji: Oktogon
Iako je Sanja htjela provesti malo više vremena, naš je zadatak zahtijevao da idemo dalje, pa smo preko modnog Adventa došli do Varšavske. U Čarobnoj šumi Bolesne braće odlučili smo pojesti prve kobasice. Muške snage A-Teama naručile su jelo, a Sanja je ipak preskočila i uzela još jedno kuhano vino. Nije da joj brojimo, no to joj je već treće. Svaka kobasica ima simbolično ime, tako da je Krešimir uzeo Patuljčevu utjehu, a ja sam se zadovoljio Dimljenom djedovom. Loš izbor riječi, no bila je jako ukusna, ali i nespretna tako da sam je na kraju s čačkalicama morao loviti da mi ne ispadne iz peciva. Odmah do našeg stola djevojka pjeva lagani jazz pogađajući visoke note kao Josip Glasnović glinene golubove. Milina za uši, ali morali smo dalje. Čeka nas još Adventa. Išli smo preko Gajeve, centra Adventa za suvenire i razne predmete od kapa i rukavica do licitarskih srca. Ipak, kao i većina posjetitelja, i mi smo samo prolazili bez zaustavljanja. Prodavačice su nam rekle kako staju tek turisti koji kupe hrvatski suvenir, a svakodnevne predmete kupuju građani koji su iste izgubili.
Na fotografiji: Cesarčeva ulica
Ipak, da nema Gajeve, nedostajala bi Adventu. S druge strane, u Tomićevoj potpuno drugačija priča. Red za fotkanje u foto boothu čini stalno desetak ljudi, Romi idu od stola do stola i sviraju za goste koji su im voljni metnuti novčanicu u instrument, a hrane i pića ima u izobilju. Kao i ljudi. Nakon obaveznog fotkanja na Fuliranju s brkovima i rogovima, probijamo se do kućice pokraj koje se nalazi ogroman lonac. - Što se kuha - pita Krešimir. - Juneći gulaš s graškom. Bit će gotov za 20 minuta - odgovara stari meštar s velikom kuhačom. Krešimir kaže da to mora probati, a Sanja se odlučuje za riblji meni. Uzela je bakalar sa slanutkom, ali razočarana baca praznu plastičnu zdjelicu u smeće. Kada je ona završila s jelom, gulaš još nije bio gotov. Krešimir se nije dao od lonca, tako da smo bez njega otišli do tunela Grič. Sanja je donosila svoj stručni sud, pažljivo promatrajući svaki detalj, bilježeći sve u glavi. Ja sam se prošetao i uživao u svjetlima. Kada smo se vratili, Krešimir je napokon dobio svoj gulaš bacajući pohvalu za pohvalom. Nije bilo teško pogoditi tko je gastro-pobjednik Adventa.
Na fotografiji: Park Josipa Jurja Strossmayera
Ostavili smo ga da uživa, a mi smo krenuli na Gornji grad. Za prijevoz se pobrinula uspinjača, ispred koje je stalno bio red od 50 ljudi. Sve što je besplatno, privuče ljude, no nismo morali dugo čekati na vožnju. Nakon desetak minuta ušli smo u uspinjaču, meni prvi put, njoj trideset prvi, tako da sam ja bezecirao mjesto uz prozor. Putovanje je trajalo samo nekoliko sekundi, pa nisam previše uživao u iskustvu. No, barem mogu reći da sam se vozio uspinjačom. Dolaskom na Gornji grad shvaćamo zašto je to svijet za sebe. Na Strossu dobra glazba grije posjetitelje koji uživaju u pogledu, a oni koji su odlučili nešto pregristi mogu se zgrijati u malim šatorima koji su postavljeni preko puta kućica.
Iako je nama bilo hladno, jer smo već tri i pol sata na nogama, nismo htjeli stati. Ne dok ne završimo misiju. Odšetali smo do Vranyczanyjeve poljane, gdje dominira ljubičasto osvjetljenje, kao i selfiji koji padaju jedan za drugim dok se miješa božićna glazba s Poljane i moderna glazba donjeg dvorišta Palače Vojković - Oršić - Kulmer - Rauch. Za razliku od donjeg dijela, na Gornjem gradu nije tolika gužva, što omogućava bolje uživanje u Adventu. Sanja i ja krenuli smo u potragu za dvorištima. I to stvarnu potragu jer sami nismo znali gdje su. Izgubili smo se samo jednom, tako da bih rekao da smo dobro prošli. Svako dvorište bila je priča za sebe. Skriveno od gradske vreve, s tim nekim starinskim štihom, ali uz modernu glazbu. Savršeni spoj oba svijeta. U zadnjem dvorištu je hladnoća već uzela maha, pogotovo meni koji sam naivno došao bez rukavica. Predložio sam još jednu rakiju kako bi se vratila cirkulacija u noge. Sanja se nije bunila, pa smo svaki popili po jednu.
Na fotografiji: Dvorišta
Ona medicu, ja šljivu. S novootkrivenom toplinom vratili smo se Krešimiru u Tomićevu, ovaj put pješke. Treba se riješiti dobivenih kalorija. Preko Trga došli smo do Europskog trga i Kurelčeve, gdje nam se svima javila želja za slatkim. Sanja je uzela germknedlu, a Krešimir i ja išli smo na fritule. I u cijelom Europskom trgu i Kurelčevoj nismo uspjeli naći fritule. Dođemo napokon do štanda koji ih prodaje, ali baš su zatvarali. Iz inata nismo htjeli uzeti ništa drugo, nego smo svoje nade uložili u Martićevu. I želja nam se ostvarila. Odmah prva kućica imala je fritule, pa smo svaki uzeli po jednu porciju velikih. On s cimetom, ja s čokoladom. Kao dobri kolege podijelili smo ih sa Sanjom, dok smo stolcima blokirali ulaz u Design District za potrebe fotografiranja. Haters gona hate. Konačno, kada je sat otkucao 23 sata, bilo je vrijeme da naša avantura završi. Više nam čak nije bilo ni hladno, valjda naše tijelo to nije više osjetilo. Ipak, za kraj smo otišli na još jednu rakiju. I nazdravili do sljedećeg okupljanja A-Teama.
Na fotografiji: Tomićeva ulica
GASTRO ADVENTSKA PONUDA U ZAGREBU Ocjena? Ponuda ogromna. Kvaliteta više nego dobra. Sljedeće godine neka bude više jela sa žlicom (Piše Krešimir Žabec)
Na početku da budemo jasni. Nisam probao ni sva pića ni sva ića. Nisam uspio obići ni svih 29 lokacija.To je jednostavno nemoguće. No, dok sam pet sati štrapacao među kućicama, gurao se u masi ljudi, često mi je pred očima bila slika ponude od prije pet, šest godina. Onaj užasni ogromni šator na Jelačić placu, drvena kućica kod Cvjetnog trga, jedna kod hotela Dubrovnik i nešto stidljivo na Zrinjevcu. Ponuda? Debrecinka i kranjska sa senfom ili kečapom, kuhano vino od razmućenog praha ili čaj od šipka i fritule masne da na njima možete ispeći jaja. Da, to je, ne tako davno, bila ponuda Božićnog sajma u centru Zagreba. Danas je to Advent. Praznik za sva osjetila. Ako želite kobasicu samo sa senfom, u grupi ste čudaka koji ne žele uz kobase zelje, čili pastu, sezam, koštice od bundeve, špek ili curry. Na onaj Božićni sajam se odlazilo s izrekom idem na kobasu... A danas? Gulaš u kruhu, juneći jezik, sarma, čvarci, brudet od tune, juha od sipe, germknedle, trdelnik, rukola, poljički soparnik, čokoladni kebab, božićni kruh...
Rakije? Nema tog okusa koji ne možete probati. Vino? Još se neki prošvercaju i smute vam šećernu vodicu, ali u pravilu naletjet ćete na kuhano vino koje je zaista vino... vruće, jako, puno okusa, cimeta, klinčića naranče... mmm. U njih možete uvaliti rakiju ili gin. Kao i u čaj. Onaj pradavni šipak zamijenili su ginger, paprena metvica, naranča... Još kad ih izmiješate s limoncellom, borovničkom ili rakijom od smokve... Vjerujte, zavoljet ćete i čaj.
Na fotografiji: Advent u Martićevoj
Turneja počinje na Tomislavcu. Odlučio sam probati stvari koje inače ne bih. Juneći jezik? Ja jesam, ali bolje da nisam. Ljubazni gospodin mi je u ruku stavio minijaturnu žemlju koja je unatoč grijanju bila hladna. Dvije šnite jezika, najmanji i najtanji mogući komadi pečene paprike i cikle te naribani hren. Već na prvi zagriz hladno i neukusno. I preskupo - 31 kunu. Nije dobro počelo. Kao ni kolegama. Njihovo kuhano crno vino je zapravo razmućeni prah sa šećerom. Ali nema veze. Znamo da može bolje. Recimo kod Kralja kobasa. Zagrebačka kraljica je, zaista, kraljica. Pecivo toplo i hrskavo, zelje ukusno, kobasa sjajna. Odmah do uzimam Swiss Raclette na krumpiru. Topljeni sir na krumpiru prethodno posoljen krupnom solju, uz dodatak kiselih krastavaca i kuglica luka. Ima smisla. I onda sve to zaliješ Crazy Borovničkom - voćnim čajem u kojoj je borovnička. Izvanredno. Kolega kaže i da je s burbonom odličan. I s limoncellom, dodaje supatnica u ovoj avanturi.
Na fotografiji: Trg kralja Tomislava
Kod Rudolfa su me još prije nekoliko dana zaintrigirali čvarci (u njihovom slobodnom prijevodu na engleski horky porky). Umotani u lijepo dizajniran tuljac na kojem piše Slavona. Trebali bi biti slavonski, stotinu grama 18 kuna. Hm, prilično. Sva sreća da je za fotografiranje prodavač otvorio tuljac - blijedi, stisnuti do bola. A okusa nikakvog, neslani. Sva sreća, nisam kupio. Bježimo na Poljički soparnik - razvučeno tanko tijesto s blitvom, češnjakom i maslinovim uljem. Specijalitet omiškog kraja. Nisam neki ljubitelj za razliku od mog psa koji je u sekundi smazao pet šnita koje je moja punica dala svojoj kćeri da joj se nađe. No, ovaj soparnik je bio baš dobar. Bogat i mastan. Zalili smo ga rakijom na račun kuće. Kod Rudolfa se peče i trdelnik. Novitet ovogodišnjeg Adventa. Svi ga povezuju s Pragom, a ovo razvaljano tijesto omotano oko štapa koje se potom peče na nekoj vrsti roštilja je porijeklom iz Slovačke. Pečen se uvalja u šećer i u sjeckane orahe. Naravno, može i u Nutellu, čokoladu i slično.
Sada već puno zadovoljniji odlazimo na Zrinjevac. Lokacija koja je pojam Adventa. Gužva je neopisiva, ponuda osrednja i bez duha. Pokušavam potpomoći Zagorsku hižu, ali odustajem. Nemaštoviti su. Kobasa sa senfom više nije dovoljna. Ni Zagorski sushi - vakuumirane šnite buđole, kobase i špeka za 25 kuna - nije šaljiv, a kamoli privlačan za kupnju. Bježimo dalje, ako se to uopće više može zvati brzi hod, pred kino Europa. Tu je Čudna šuma dueta Bolesna braća. Roštilj majstori i konobarice s bijelim šubarama, DJ pušta glazbu, a na našem meniju: Patuljčeva utjeha i Dimljena djedova. Kobase začinjene zeljem, mrvljenim špekom, lukom, curryjem. Prefino. Tu možete popiti i vino s rakijom. Legenda kaže da je jedan Čeh nakon podužeg testiranja zaključio da je najbolja mješavina s rakijom od smokve. I zaista je!
No, idemo dalje. Na Fuliranju u Tomićevoj ulici oko je odmah zapelo za Vrata Kornata. Ruke grijemo na nekom kotlu i pitamo jel' ima gulaša od kornatske janjetine s graškom. "Kuha se ispod vaših ruku." Dižu poklopac, a ispod u 20-litrenom loncu više od dva sata krčka se božanstvena smjesa predivnog mirisa. Gazda dodaje i bob. "Domaći, maloprije stigao iz Dalmacije". Ispostavit će se da je to najbolja stvar koju sam probao. Jela na žlicu definitivno su budućnost Adventa. Moj gulaš je odličan, ali kolegici bakalar s bobom nije. Tvrdi da je presuh, bakalar. K'o trešće. Ali zato rakija od vrijeska i jako kuhano vino s ginom odlično paše. Odmah do je i vodnjanski Istarski zalogaj - Škartoc s domaćim pršutom, sirom, rukolom, maslinama i maslinovim uljem. Nakon svega toga otići na plato Gradec prava je umjetnost. Srećom, uspinjača je besplatna. Naravno, u Mundoaku po božanstvenu šiš kobasu od svinjetine ili junetine sa svim divnim prilozima. Neprocjenjivo, iako ti uzmu 38 kuna. Probijamo se preko Glavnog trga uz redove i redove kobasa do Europskog trga i Kurelčeve ulice. Nakon onog predivnog gulaša sve to je zanemarivo. Pa čak i čudesne španjolske, portugalske ili poljske kobase u autobusu Ružmarina. Kolegice isprobavaju germknedle i toplu čokoladu sa sljezovim kolačićima. Kažu da im je fino. Vjerujem im na riječ.
Na fotografiji: Cvjetni trg - ispred Kina Europa
I za kraj Market u Martićevoj. Još fritule s cimetom i čokoladom. OK. Nakon svega možemo još i to. I sad rakija. Odmah prva kućica. "Može od kajsije?" Može! Odlična. "Čija je?" "Od gazde?" "Kojeg gazde?" "Iz Prijedora". Pozdravite gazdu. Ne samo zbog rakije, nego i vina. Ovo je kraj. Ocjena? Ponuda ogromna. Kvaliteta više nego dobra. Sljedeće godine neka bude više jela sa žlicom i neka se poradi na ambalaži.
Na fotografiji: Cvjetni trg - ispred Kina Europa
ISTRAŽILI SMO KAKO IZGLEDA ZABAVA NA ZAGREBAČKOM ADVENTU Iznenađujuće mnogo dobro glazbe, samo nikako automobilom u grad! (Piše Pavica Knezović Belan)
Najbolje mi je bilo prošle godine kada je Eddy Ramich na Europskom trgu ugostio Shuyu iz Kyoto Jazz Massivea, japanskog DJ-a koji je, među ostalima, obilježio moje lude i plesne '90-e. Bilo je potrebno samo nekoliko rakijica i nostalgičan/sofisticirani Shuyin izbor plesnih evergreena da se s dobrom prijateljicom unatoč velikoj hladnoći katapultiram u sretnija vremena koje smo provele na plesnom podiju…. Ovog adventa Shuya nažalost ne dolazi, no Eddy i dalje ima svoju gažu na Europskom trgu, a ove godine će ugostiti još jednu staru Kontrapunkt zvijezdu - Rainera Trubyja koji će s njim puštati za Staru godinu. To možda nije loša ideja za novogodišnji tulum kao i za zabavu na Badnjak kada Eddy također zasjeda za DJ pultom. Samo da nije ovih jezivih vremenskih prilika...
Iznenađujuće mnogo dobro glazbe - to bi se moglo zaključiti na temelju tek površnog obilaženja ambicioznog zagrebačkog Adventa. Nekako čovjeku bude milo kada u subotu usred podneva na Strossu čuje kako frenetično lupaju Talking Heads i Burning Down The House, dok nekoliko metara dalje, na platou iza Klovićevih dvora, sa senzacionalnim pogledom na zagrebačku katedralu, strpljivi DJ pozira sa svima koji žele okinuti selfie (a žele svi) dok uredno pušta najbolje od mainstreama - od No Doubta do Michaela Jacksona.
Novinarka Pavica Knezović Belan i Matija Boltižar
Najteže je u ovoj snažnoj turističkoj oluji koja se upravo događa Zagrebu učiniti zadovoljnim lokalce. Sada napokon vidimo kako je živjeti svakodnevicu pod opsadom turista. Recept je valjda samo jedan - ne ići automobilom u grad. Onda je i i ubijanje vremena u Čarobnoj šumi - a tako se zove naseobina kućica pred kinom Europa - ugodna rabota. Jer mladi, uštekani par na malenoj pozornici gotovo skrivenoj u lažnom zelenilu nenametljivo izvodi jazz standarde.
Kao mjesto za domoroce odmah se nametnula Martićeva. Izvan glavnih strujanja, s hipsterskim dizajnerskim kućicama (koje su doista lijepe), Martićeva je svoj program započela koncertom otkačenog bosanskog rockera Lake. Bend mu iznenađujuće čvrsto zvuči, a on i sestra Mirela su simpatični, ali i infantilni s pjesmama poput "Volim te k'o medžed". Favorit moje desetogodišnje kćeri njihova je pjesma "Brko". Bez pretjerane gužve, s dobrim live nastupima (svirali su i u gradu kultni Sleepyheads) Martićeva je ovog adventa bila mjesto za slučajnu, neplaniranu zabavu. Jedina zamjerka im je da gotovo polovica plinskih grijalica nije radila. Znamo da alkohol tek prividno grije na ovim niskim temperaturama.
Novinarka Pavica Knezović Belan i Matija Boltižar
Oduvijek su mi se sviđale te ulične proslave novih godina po velikim gradovima. Divljački vatromet po Berlinu i Amsterdamu neustrašivo bi pratila gomila ljudi na cesti u zapravo neformalnom i neplaniranom izlasku u grad. Super je što je i Zagreb unazad nekoliko godina ušao u taj đir. Samo kada bi ovi iz organizacije Adventa uspjeli nešto srediti i oko vremenskih uvjeta pa da u ovih nekoliko veselih noći što su još pred nama možemo plesati na nekoliko stupnjeva više. Brrrrrr...
Svjetlucave lampice, ukrašene jele, izgled kućica i dekoracija... (Piše Sanja Kovacs)
Jednom riječju, uređenje. To je ono što većina posjetitelja Adventa u Zagrebu prvo primijeti kad krene istraživati ovogodišnju ponudu i samim time je vrlo važno za stvaranje općeg dojma i odabira krajnje lokacije na kojoj će se s društvom zadržati nešto dulje unatoč temperaturama debelo ispod nule. Koliko je izgled grada u vrijeme adventa važan Zagrepčanima, jako dobro pokazuje višegodišnji otpor prema glomaznom šatoru koji je nekoliko sezona "krasio" središnji trg. Šatora konačno više nema, a zamijenila ga je najbogatija i najraznolikija ponuda dosad.
Zabaviti se možete na više od 20 lokacija, a svaka od njih ima svoju priču, ponudu i glazbeni stil. Ipak, pronašli smo nekoliko njih koje se uređenjem i atmosferom posebno ističu. Tunel Grič zanimljiv je sam po sebi i od ljeta privlači brojne posjetitelje, a zahvaljujući potencijalu tog prostora i kreativnosti umjetnika, 16. prosinca pretvorio se u jedno od najčarobnijih mjesta u Zagrebu. Ovdje nema ponude hrane i pića, naglasak je u potpunosti stavljen na uživanje u atmosferi. Njegov strop sada krasi unikatna umjetnička 3D instalacija duga čak 70 metara koju je kiparica Ida Blažičko ručno izrađivala od početka prosinca, a kipar Janko Petrović osmislio je velike bijele skulpture od stiropora koje imitiraju sante leda i raspoređene su u prostoru kao i božićna drvca, a s pomno osmišljenom rasvjetom i svjetlosnim projekcijama stvaraju dojam čarobne šume.
S obzirom na odličnu akustiku pripremljen je i prigodan glazbeni program koji čine nastupi glazbenika i zborova što izvode božićne i klasične napjeve. Zbog prostornog ograničenja u tunelu istodobno može boraviti oko 200 ljudi pa je dobro naoružati se strpljenjem pri ulasku i izlasku, a možete ga posjetiti svaki dan od 9 do 23 sata do Badnjaka. Ulaz je iz Mesničke, Ilice i Tomićeve. Šarmantna, intimna, romantična i pomalo nostalgična gornjogradska dvorišta u adventskom ruhu jednostavno su nas očarala. Šetnjom kroz najstariji dio Zagreba zaviriti možete u dvorište Palače Balbi i Palače Amadé u Demetrovoj 1 i 11, Palače Vojković u Matoševoj 9, Muzeja grada Zagreba u Opatičkoj 20 i u jedno privatno dvorište nešto niže u istoj ulici na broju 19. S obzirom na to da se u odnosu na ostale adventske lokacije mnogima možda nalaze malo "izvan ruke", ovdje nije bilo gužve čak ni tijekom našeg posjeta u subotu navečer kada se središtem grada jedva može proći pa je ovo idealan odabir za sve one koji u glazbi, druženju i kuhanom vinu žele uživati u miru.
Svako dvorište posjetiteljima otkriva jedinstvenu ljepotu, ukrašeno decentnim dekoracijama, lampicama i fenjerima, a družiti se možete uz stolove s plinskim grijalicama. Hrana i piće poslužuju se u kućicama u pomalo retrostilu koje su se odlično uklopile u ambijent, a za potpun ugođaj na svakoj lokaciji osmišljen je prigodan glazbeni program koji traje od 17 do 23 sata. Gornjogradska dvorišta možete posjetiti do 23. prosinca. Zaljubljenici u lijepo uređenje i dizajn nikako ne bi trebali zaobići advent, odnosno Market u Martićevoj, gdje je početak ulice zatvoren za promet automobilima i pretvoren u mjesto za druženje. Market u Martićevoj zimsko je izdanje Dizajn District Zagreb festivala s posebnom ponudom i specifičnim sadržajima smještenima u gradskom "dizajn distriktu".
Za organizaciju je zaslužna dizajnerica Ira Payer iz Croatian Design Superstorea koji je ujedno središnje mjesto zbivanja što se tiče događanja i brojnih radionica za djecu i odrasle organiziranih u zatvorenom prostoru na toplom, dok su ispred raspoređene kućice s raznovrsnom ponudom. I to ne bilo kakve kućice. Njihov dizajn potpisuju arhitekti Iva Letilović i Igor Pedišić, a osmišljene su tako da stvaraju ugođaj božićne borove šume. Kako su objasnili sami arhitekti, sve kućice su jednake, ali njihovim postavljanjem u više planova te njihovom tlocrtnom rotacijom dobiva se osjećaj da je svaka drukčije oblikovana. Osnovni korpus načinjen je od ekonomičnih OSB ploča obložen aluminiziranom armiranom folijom, a plašt je izveden od grubo blanjanih prosušenih drvenih letvica, kao i otklopna vrata. Jedna od njih postala je Croatian Design Superstore Gift Station s blagdanskom ponudom proizvoda hrvatskih dizajnera. Radno vrijeme ugostiteljskih kućica je 12 do 23 radnim danom te od 10 do 23 vikendom.
Iznimno će na Badnjak kućice biti otvorene od 10 do 4 sata, a na Silvestrovo će radno vrijeme biti od 10 do 6 sati idućeg dana.
LOKALITETI DVORIŠTA: Sjeverni dio Gornjeg grada Dvorište Palače Vojković-Oršić-Kulmer-Rauch (Hrvatski povijesni muzej), Matoševa 9 Reprezentativna palača, rijetko lijep primjer plemićke stambene arhitekture druge polovice 18. stoljeća, nazivana prema vlasnicima, plemićkim obiteljima. Mjesto okupljanja zagrebačkog visokog društva, s velikom dvoranom u kojoj su se održavale elitne zabave, plesovi i kazališne predstave. Od 1931. do 1959. sjedište zagrebačkih gradonačelnika, a potom Hrvatskog povijesnog muzeja. Atrij Palače Amadé (Hrvatski prirodoslovni muzej), Demetrova 1 Palača s prostranim atrijem i dvoranom u kojoj je početkom 19. stoljeća započeo kazališni život u Zagrebu, nazvano "Amadéovo" prema njegovu vlasniku grofu Antunu Amadéu de Varkonyju. Nakon što se 1835. kazališni život preselio u Stankovićevo kazalište na Markovu trgu, zgrada je nekoliko godina bila stjecište mađarona, potom zgrada državnog računovodstva sa slastičarnicom i kavanom u prizemlju, a od 1868. dom Hrvatskog prirodoslovnog muzeja.
Dvorište Palače Balbi (Staroslavenski institut), Demetrova 11 Staroslavenski institut, barokna palača i dvorište s jedinim sačuvanim bunarom na Gornjem gradu, među starim Zagrepčanima poznata i kao Balbičina palača, nazvana po barunici Korneliji Balbi koja je bila njezina zadnja privatna vlasnica, u kojoj je u brojnim slobodnim trenucima vezla najljepša ukrašena veziva koja se i danas čuvaju u obližnjem Muzeju grada Zagreba. Atrij Muzeja grada Zagreba, Opatička 20 - 22 Više od stoljeća i pol opatički samostan reda sv. Klare po kojem je ulica i dobila naziv Opatička, u kojem su tada boravile pripadnice najuglednijih hrvatskih plemićkih obitelji. Potom kazalište, pa vojarna, poštanski ured te financijska uprava s državnom blagajnom, od 1947. dom Muzeja grada Zagreba s prostranim atrijem i najstarijom sunčanom zidnom urom u Zagrebu. Privatno dvorište obitelji Milovac, Opatička 19 Lokacija na kojoj je rođen skladatelj i violončelist Rudolf Matz, na kojoj je živjela velika ljubav slavnog hrvatskog skladatelja Vatroslava Lisinskog Hedviga Ban i na kojoj je nastala, prema legendi, prva hrvatska opera "Ljubav i zloba".