Hvale vrijedan potez sklanjanja zmije s ceste u travu, kako je ne bi pregazili automobili u novozagrebačkom naselju Zapruđe, ali i kako ne bi “sijala” strah među prolaznicima, posebno djecom u obližnjem dječjem vrtiću, u ponedjeljak oko 18 sati pošao je po zlu za 33-godišnjeg K. K. Muškarac se nije ni snašao, a zmija ga je ugrizla. Kolima Hitne pomoći prevezen je u Kliniku za infektivne bolesti “Fran Mihaljević”, a sreća u nesreći je to što zmija nije bila otrovna jer se ubrzo otkrilo da je riječ o bjelici, odnosno Eskulapovoj zmiji.
Blizu vrtića
- Hodao sam puteljkom koji vodi prema dječjem vrtiću. Neki mladić je povikao: ‘Tu je zmija’. Rekao sam si u bradu: ‘Ajd’ da vidim kakva je to zmija’. Lako sam je uočio jer je imala 1,20 cm, a možda i više. Budući da se zmija ne bojim, a lovio sam ih i prije, prišao sam joj kako bih ju pokušao usmjeriti da ne ide prema djeci koja su se igrala u neposrednoj blizini. Ali ona je nastavila puzati. Prešla je cestu i rinzol i došla na drugi dio gdje su automobili, taman nekoliko metara od vrtićke ograde.
Nije mi ni na kraj pameti bilo primiti je rukom iako mi se učinilo da nije otrovna. Bila je srebrna sa žutim flekama. I kao da nije imala zube. Uzeo sam potrganu granu koja je ostala nakon nedavne oluje i u nju se zapetljala. I tada me ugrizla za ruku i za desnu nogu, koja mi je tek jutro poslije otekla - prepričao je za Jutarnji list dojmove o bliskom susretu sa zmijom 33-godišnji muškarac. Uvjeren je da je nekome pobjegla iz stana jer kaže da nekoliko Zapruđana “u svojim domovima drži terarije”.
Na upit koje su mu misli prošle kroz glavu kad ga je zmija ugrizla i dalje pobjegla prema vrtiću, odgovara nam u dahu: “Nije mi bilo svejedno, ali nakon što sam 30 minuta čekao Hitnu i još proveo četiri sata u bolnici, shvatio sam da mi neće biti ništa”.
- Strahovao sam, zapravo, sve do dolaska Hitne. Onda sam se prepustio u njihove ruke. Rekli su da bih već imao reakciju da je bila opasna. Gledao sam razne dokumentarce i zna se otprilike koliko vremena treba da umre ugrizena osoba. Na Zaraznoj su mi dali injekcije, za tjedan moram na kontrolu. Jedino mi je noga oko ugriza otekla naknadno, a ne znam zašto. Neki kažu da nisam trebao reagirati, ali osjećao sam da treba jer je na mojem mjestu moglo biti dijete pa bi imalo traume za cijeli život i nepotreban strah od životinje koja zapravo nije opasna i koja ne napada ako se ne osjeti ugrožena - dodaje još K. K.
Zaslužuju život
I dok bi se većina ljudi nakon ugriza još više bojala, 33-godišnjak samouvjereno kaže da će “zmije dirati i dalje i sklanjati ih s ceste jer zaslužuju živjeti”. Pritom je ogorčen zbog visoke trave kroz koju idu na putu do hrane, odnosno do kontejnera za smeće oko kojih se skupljaju miševi.
- Pogledajte kolika je trava uz vrtić. Odraslim osobama je do koljena pa i više. Svi krate put, hodaju kroz nju, nitko ne očekuje zmije pa taman i one bezopasne. I na sve to još usput odbacuju smeće na travnate površine, pritom se ne zamarajući time da ono poziva životinje da dođu.
I vrane čine svoju predstavu svaki dan kad razderu neku mačku pa njezine ostatke razvuku oko vrtića i onda naiđu miševi, a zmije jedu te iste miševe. I onda su opet u opasnosti djeca. Kad sam čuo da su zmiju odveli u Dumovec, palo mi je na pamet da je udomim. Sad smo se već sprijateljili - kroz smijeh zaključuje 33-godišnjak.
Slučajevi ugriza stvarno su rijetki
U skloništu za nezbrinute životinje Dumovec rekli su nam da je riječ o neotrovnoj zmiji bjelici koju su ulovili i pustili u prirodu. Riječ je o zmiji koja napada ljude i slučajevi ugriza stvarno su rijetki.
- Hvatač je na mjestu odmah održao prisutnim građanima edukaciju o neotrovnim zmijama. Naime, svaki dan dobivamo pozive o zmijama pa ili izlazimo na teren ili telefonski provodimo edukaciju o postupanju prema neotrovnim zmijama - kaže Damir Skok, ravnatelj Ustanove Zoološki vrt grada Zagreba, u čijem je sastavu Sklonište Dumovec. (M. Boltižar)