Skela na Savi više od sto godina povezuje Oborovo i Vrbovo Posavsko. Darko Šantić (46) jedan je od dvojice skelara koji iz dana u dan, od ratnog vihora, žive ulogu savskog kapetana i mornara.
Šantića skela prehranjuje. Kad vodostaj naraste zimi, posla nema. Dogodi se da danima ne preveze nikoga. No zato u proljeće i ljeto Šantić postaje dio oborovskog folklora jer se skela reklamira i kao turistička atrakcija. Cijena? Sitnica. Za 10 kuna kupi se nekoliko minuta mira i spokoja nasred rijeke.
Redovni putnici
U svoje 24 godine rada na skeli Šantić se nagledao i naslušao svega. Znani i neznani putnici tijekom dvominutnog plutanja Savom odmah ga uključe u polemiziranje - od trivijalnih stvari pa do visoke politike i mode. No prizori poput pronalazaka beživotnih tijela u različitim stadijima raspadanja skelaru su se usjekli u pamćenje. Najgore mu je kad ugleda policiju.
- Policajci mi znaju reći: ‘Neko se u Zagrebu hitil s mosta u Savu pa pripazi malo!’ Ne bude mi svejedno. U proteklih 15 godina kolega i ja smo pronašli 30-ak leševa, među njima je bilo i tijelo jednog šahiste. Kad bolje promislim, najviše mrtvih u rijeci bilo je za vrijeme rata, mjesečno i desetak, a iznad nas lete avioni ko ludi. Tad su mi policajci govorili: ‘Kaj ga nisi s kolcem porinul dalje?’ - prisjeća se početaka svog riječnog angažmana skelar Šantić, čija je svakodnevna putnička ekipa najčešće ista. Kad netko nema novca kod sebe, preveze ga na povjerenje.
- Pa susjedi smo. Kam bi bežali ti ljudi. A i nitko ne bu propal ak netko nema za preć preko. Skelu najviše koriste kao prečicu oni koji idu na posao u grad ili na grunt. Tu su i ribiči, motoristi... Poneko ode na neki sajam prema Velikoj Gorici, ali i doktoru. Kraće je. Nekad su skelom išli i svatovi. Jedanput sam prevozio pastira sa 1000 ovaca. Kakva je to avantura bila kad su ovce počele skakati u vodu. Po njih sam išel u čamcu, znate ono kak pravi TV spasilac iz Baywatcha. Nedavno je DVD Oborovo dobio čamac za spašavanje pa u pomoć priskaču oni - govori nam još savski skelar koji radi u dvije smjene, sedam dana u tjednu od 7 do 21 sat. Često zna ostati i duže ako im mještani najave da imaju “neku akciju”. Rad na skeli nekad je bio biznis. Danas se sve to činio kao hobi starih skelara koji su naslijedili njihovi sinovi.
Iako se svagdje može čuti izreka da su svi ljudi zamjenjivi, u Šantićevu slučaju to nije tako. On zamjenu jednostavno nema.
Ukinuta koncesija
- Od promjene vlasti u Rugvici obećavaju me zaposliti. Nekad sam imao koncesiju, ali su je ukinuli. Nikom nisam na pameti. Čelni ljudi Općine skelu i ne koriste. Sava puno pruža, ali ne i kad se mora raditi s teškom upalom pluća - opisuje nam svoj plovni život Šantić, a na upit koju točno funkciju ima na skeli, kaže:
“Da imam klasičan ugovor o radu, naša skela dobila bi kapetana i mornara. Uloge bi si kolega i ja morali međusobno podijeliti. Ovako, mi smo samo prividne ‘sluge’ skeli koja služi ljudima.”