“Večer prije rekli su nam da ne smijemo raditi nikakve scene i da do jutra moramo napustiti svoje domove. Ako slučajno pružimo otpor, nas roditelje će privesti, a djecu će nam oduzeti”, tim je riječima Smajo Bajrić, bivši stanovnik romskog Plinarskog naselja u Zagrebu, opisao selidbu u Petruševec.
Na pitanje tko im je to rekao odgovara da su to bili ljudi iz socijalne službe, no nije naveo imena. Bajrić pripada jednoj od 20-ak romskih obitelji koje su preseljene u Petruševec, gdje će živjeti u stanovima namijenjenim za osobe lošijeg imovinskog statusa. Selidba je počela rano ujutro, a osim gradskih službenika i socijalne službe, došao je i konvoj policije te bageristi. Naime, plan je sravniti cijelo Plinarskog naselje sa zemljom, što su nam potvrdili i u Gradu.
Bili prisiljeni
- Ako se ostavi, postoji šansa da će se netko poslije bespravno useliti. Za početak je dovoljno da nema nikakvih objekata - rekla je Mirka Jozić, pročelnica Gradskog ureda za gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša, te dodala da nema informacija da postoji interes za bilo kakvu gradnju na tom području.
Nakon što su se sve obitelji iselile iz svojih kuća, konvoj policije ih je odvezao u Petruševec gdje bi trebale započeti novi život. Velika policijska pratnja bila je, kažu iz Grada, za slučaj da ponovno dođe do prosvjeda lokalnog stanovništva kao što se dogodilo prošli tjedan prilikom useljavanja prvih 14 obitelji. Neki su pak drukčije protumačili prisutnost policije.
- Policija je bila za nas. Bili smo prisiljeni otići - smatra Smajo Bajrić s početka priče.
On se nije htio preseliti. Priznaje da je u Plinarskoj živio u nehumanim uvjetima, ali nadao se da će doći na neko mjesto gdje neće biti isključen iz društva.
- Ovo je geto. U Plinarskoj sam živio pored Roma i sada opet živim pored Roma, samo što ovdje ima više obitelji koje se ne podnose. Vjerujte mi, doći će do problema jer troje ljudi može biti dobre naravi, no četvrti neće - kaže Bajrić te ističe kako je on samo htio živjeti negdje samostalno sa svojom obitelji.
Odustali od borbe
Osim Bajrića, nije bilo previše sugovornika. U četvrtak poslijepodne na vanjskim balkonima zatekli smo desetak djece i samo par odraslih. Na mališane su pazila druga, malo starija djeca dok su svi trčali od jednog stana do drugog. U zgradu nismo smjeli ući jer dva zaštitara puštaju samo one s dopuštenjem Gradskog poglavarstva. Tek što smo se nakanili otići, nailazi jedna gospođa s devetero djece. Ime joj je Silvana Mašić i također je jutros došla iz Plinarskog. Kaže da je ovdje bolje, ali da nije zadovoljna.
- Tamo smo živjeli među štakorima i u prljavštini, pa je ovdje bolje. Imamo svoj stan od 67 kvadrata za nas desetero, što je puno bolje od sobice u kojoj smo prije živjeli. Problem je samo što smo opet među Romima. Kao da sam pobjegla od jedne klape u drugu – kaže Silvana Mašić.
Osvrnula se i na policiju koja ih je ispratila. Za nju, kaže, to je bilo posebno iskustvo jer se na tren osjećala kao predsjednica. Na pitanje zašto je policija išla s njima, odgovara da je to zbog lokalnog stanovništva.
- Bojala sam se da će oni opet raditi scenu, no, na sreću, nije bilo nikoga. Žao mi je što tako misle o nama, no mi nemamo kud - kaže Mašić.
Lokalci pak kažu kako su odustali od borbe. Jozo Jurić, predsjednik Mjesnog odbora Petruševec, ističe da Grad konstantno ignorira njihove primjedbe o sigurnosti objekta.
- Nije teško zbrojiti dva i dva te zaključiti da tamo planiraju sagraditi parking za neku od obližnjih zgrada u Radničkoj. Čuo sam da se spominje i neki hotel na tom zemljištu – kaže Jurić.