ZAGREBAČKI NOĆNI ŽIVOT

Klubovi opet rade do dva sata, ali bitka za šankove možda je izgubljena: ‘U barovima smo kraće, ali zato pijemo više‘

Vlasnici barova sretni su zbog duljeg radnog vremena, ali prerano im je reći jesu li vratili i goste. Kućni tulumi i dalje su hit
 Nera Šimić/CROPIX

Petak je, nešto poslije dva ujutro, a Preradovićeva ulica u Zagrebu gori. Velika grupa mladih glasno pjeva na raskrižju s Hebrangovom, ispred Buzz bara, i zaustavlja promet, a na drugoj strani pored Čeh Puba klinci rade zgibove na skelama postavljenim na oronulu fasadu zgrade stradale u potresu. Okružilo ih je društvo, navijaju i snimaju ih.

Oko njih zuje taksiji i pokoje policijsko vozilo, a čuvar ispred obližnjeg Turskog kulturnog centra tjera dvojicu koji su krenuli urinirati uz stupove na ulazu u restoran Gallo. Netko je autom zatvorio susjedni kolni prilaz, pa su se pojavila dva policijska vozila i pauk. Baš tamo mlade djevojke nesigurno nabadaju na štiklama prelazeći ulicu. Policajac ih upozorava da pripaze da ne poginu.

image
Nera Šimić/CROPIX

Još je veći kaos u Runjaninovoj, potpuno je zakrčena taksijima koji mile između nepropisno parkiranih jurilica pa kupe putnike kako se tko već probije kroz masu mladih nagužvanih na ulazu u narodnjački klub H20. Dvojica povraćaju u obližnje grmlje, a grupa glasnih prijateljica u minisuknjama smijulji se dok radi selfije uz policijsko vozilo...

Zagreb napokon opet živi noću. Otkad su prošlog vikenda klubovi i barovi ponovno dobili dozvolu za rad u zatvorenom do dva sata ujutro, i to uz poneki predah, nakon pune dvije godine, na ulice se vratio i sav prateći folklor. Mladi plešu u parkovima, lutaju gradom, ulaze i izlaze iz barova. Glasni su, veseli, pijani.

I nije tako samo u Zagrebu - cijela zemlja proteklog je vikenda živnula jer je Stožer ugostiteljima dao dva sata "produžetaka". Malo, no značajno, slažu se i oni koji izlaze i oni koji su vlasnici klubova i kafića.

Ovo bi mogao biti početak konačnog popuštanja mjera. Pokušaj suzbijanja virusa za posljedicu je ostavio redukciju društvenih zbivanja, pa i demonizaciju partijanja te svojevrsnu puritanizaciju mladih.

image
Nera Šimić/CROPIX

Gdje po pivo iza ponoći?

Ljudi koji redovito izlaze u klubove i kafiće postali su ugrožena, pa čak i endemska vrsta. Ni sad se u cijeloj Hrvatskoj nakon ponoći nigdje ne može kupiti, primjerice, limenka piva.

- Ma, nađemo mi gdje kupiti ili nabaviti cugu i nakon ponoći - govori mi Matej (22), student kineziologije koji se prošlog vikenda zabavljao u Preradovićevoj ulici u Zagrebu, na relaciji Alcatraz - Rockstar.

- Postoje neki kiosci, pa čak i pekare u kojima uzmemo pivo ako je situacija takva da nemamo ništa. A često se družimo i u studentskim domovima, gdje uvijek postoje zalihe. Uvijek ima onih čiji roditelji proizvode vino i rakiju, a obično svaki student koji drži do sebe u sobi ima nešto za popiti - smije se Matej. Za vikend se, kaže, dobro zabavio.

- Da, vidim razliku. Kad se sve zatvaralo u ponoć, zabava bi prestala baš kad je najbolje. Ovako se ipak može izaći kasnije, bez presinga da ćeš negdje zakasniti. No, opet - ako već sve radi do dva ujutro, onda može i do pet. Ne vidim logiku - kaže.

On i njegova ekipa dvije godine zabavljali su se- na otvorenom.

- Parkovi, HNK, druge javne površine... Jedan frend svira gitaru pa smo obično tako rješavali pitanje muzike, a nigdje nismo išli bez bluetooth zvučnika. Nikad se u životu nisam toliko smrzavao po vani kao u zadnje dvije godine. No u kasnije bismo sate obično otišli na neki after, ovisno o tome što se nudilo. Najčešće bismo se družili po stanovima. Noćna smo mora svih susjeda - govori mladić, dodajući da su zbog buke u stanovima imali nekoliko posjeta policije, pa bi ili zaključili druženje ili se pokušali stišati, no sve je prošlo samo s upozorenjima. I neispavanim susjedima.

image
Nera Šimić/CROPIX

- Ne mogu reći da se i dosad nisam zabavljao, no uvijek moramo na nešto paziti, nešto kombinirati... Iako nisam neki pretjerani poklonik klubova, OK mi je popiti nekoliko pića tamo i otići kući, a nekad mi nedostaje taj osjećaj većih okupljanja. Mislim da su se brojni u ovom periodu ulijenili. Sasvim im je u redu biti doma i gledati Netflix - kaže Matej, koji vjeruje da će dobar dio tih ljudi i nastaviti tako bez obzira na otvaranje.

Martina (24) nam pak opisuje što se sve u zadnje dvije godine promijenilo.

- Korona je značajno promijenila mindset mladih. Da, barovi su se otvorili, i to je sjajno, ali kad popusti euforija zbog toga i dođe još toplije vrijeme, puno toga će biti kao i dosad. Puno će nas ostati vani, na ulici, kaže. Prije svega klubovi su sada još skuplji nego prije.

- Preskupi su nam, posebno nakon što smo dvije sezone kupovali jeftino piće po dućanima i kioscima i shvatili da nam to odgovara. Moje društvo u barove odlazi "nabrzak". Da bi se pokazali, uslikali, popili što više pića u što kraćem vremenu, zbog čega su prešli isključivo na žestoka pića, a onda ionako svi odlaze van u parkove gdje je ekipa. Mislim da je vrijeme u kojem su mladi satima sjedili u kafićima zauvijek iza nas, objašnjava.

Uz to korona je profilirala još jednu zaboravljenu vrstu zabave: kućni tulum.

- Glupo ti je visiti u klubu, kad na Instagram Storyu vidiš kako se ostali bolje zabavljaju kod nekoga doma ili vani. Slobodnije je, zaključuje.

Tijana (35) radi u marketingu, a prošli je vikend preskočila baš radi posla, pa se družila samo u kućnim varijantama.

- Produžeci, makar i ovi od dva sata, definitivno znače. Što se ugostitelja tiče, mnogi nisu ni radili u ovom periodu i tek sada planiraju programe. Posebno poštovanje imam za ekipu koja je radila u dosadašnjim nemogućim uvjetima i vjerujem da će i oni prodisati. Produljenje radnog vremena do dva je mali, ali ujedno i velik korak, jer izlasci u klub u 19 sati nisu zaživjeli koliko god se mi trudili. Mnogim ljudima je radno vrijeme do ponoći bilo velik razlog da uopće ne idu van. Do dva je već konkretno, vjerujem da će se dio ljudi pokrenuti - kaže Tijana čije je društvo u kafiće izlazilo i dok su rdili samo do ponoći.

- Čudan je osjećaj doći nekamo oko 20 sati, pogotovo ako je petak u pitanju, a kosa ti je još mokra jer je nakon posla jedva stigneš oprati... Nakon ponoći, naravno, zaputili bismo se na neki kućni after i, pravo da kažem, manje bi štete bilo da smo do četiri ostali u klubu - smije se.

Po njezinu mišljenju, jedini razlog zašto klubovi još ne rade do jutra jest "lažni hrvatski puritanizam".

- Budući da ljudi na vlasti ne mogu utjecati na poboljšanje situacije, konkretne mjere i akcije, privid kontrole održavaju zabranama. Kako klubove, koncerte, muziku i događanja općenito prati određena stigma - jako je nezahvalno zalagati se za njihov rad kad su tu neki paušalni argumenti - može se bez opijanja i slično... Nadamo se da će tamo negdje za dva tjedna produljiti rad na staro radno vrijeme, do četiri - kaže.

image
Nera Šimić/CROPIX

Gladni koncerata

Vjeruje da je veliki broj ljudi u proteklom periodu promijenio stav prema izlascima i druženju.

- Moj mali balon prijatelja s kojima se družim i dalje odlazi na koncerte, u klubove, čak se i javila određena glad za inozemnim događajima. Ali isto tako primjećujem da su se neke ekipe full organizirale i prebacile na privatne partije... Tako da će njima vrlo vjerojatno to više prirasti srcu. Meni pak niti jedan tulum u nekom podrumu, kući ili viksi ne može zamijeniti izlazak u klub - govori Tijana.

U klupskim se krugovima često govori kako su "izgubljene dvije generacije", generacije onih koji su tek trebali početi izlaziti, pa i formirati osobnosti oko nekih interesa kao što je, primjerice, glazba.

- Ja sam primijetila da kod starije ekipe dolazi do malo izraženijeg konformizma, u onome što sam spomenula, ljudima se omililo imati tulume. Nema plaćanja upada, taksija, može se jesti, piti i konzumirati što i gdje se hoće, tako da će, s te strane, odlazak u klub nekima pasti kao kazna. Za 'klince' se ne bojim jer, ako su na početku pandemije shvatili da bi radije išli u školu nego bili doma, mislim da im izlasci neće predstavljati problem.

Čak smatram da su im masovna okupljanja u gradovima (ispred HNK, na Mažurancu, raznoraznim rivama i plažama) pružila ekstra osjećaj zajedništva i bondanja, kakav smo mi imali kao klinci tamo prije dosta godina - kad nismo imali kamo ići van jer nije bilo klubova, pa smo sjedili po klupicama - smatra Tijana.

- Mladi su jako snalažljivi i ne bih ih podcjenjivala - govori.

- Njima su neki fensi klubovi ionako nedostupni, što zbog cijena, što zbog odrasle ekipe. Mislim da im je ovo prisilno bondanje po parkićima i klupicama moglo donijeti samo dobro u životu - kaže.

Zaključuje da je razdoblje bez mjesta za izlaske bilo mračno, "kako zbog psihološkog, tako i zbog ekonomskog efekta".

Jedno od "it" mjesta u gradu u posljednje je vrijeme Mint, jedan od rijetkih klubova u Zagrebu koji zahtijevaju poštovanje dress codea za ulazak. Mint je u posljednjih godinu dana preokrenuo svoj koncept, pomaknuo ga od klasičnog clubbinga prema iskustvu koje ima više slojeva. Okosnica programa postale su im kabaret-večeri.

- Gleda se show, pije se piće i jede. Ljudi su oduševljeni, doista imamo pregršt pozitivnih reakcija. Interes je velik, a iskustvo nesvakidašnje - kažu nam iz Minta.

image
Nera Šimić/CROPIX

Kabaret kao mamac

Kabaret obično počinje u 20 sati, a traje do malo poslije 23 sata.

- Produljenje radnog vremena nam u tome smislu puno znači. Klub inače može primiti do 700 ljudi, ovisno o tipu eventa. S obzirom na to da se na kabaretu sjedi, kapacitet je, naravno, manji. No, kad završi točka, u klub dolaze i ljudi koji je nisu gledali, tako da nam je dulje radno vrijeme važno baš zbog tog ritma funkcioniranja kluba - objašnjavaju iz Minta.

Osim kabaret-večeri, koje su na programu vikendom, srijedom je koncert.

- Mislim da gostima dosta znači produljenje radnog vremena. Kad klubovi rade do ponoći, ljudi se taman opuste i onda moraju otići. Uvijek se ide nekamo nakon kluba, a ovako mogu ostati ovdje. Ne moraju razmišljati kamo će i kako će, sve je jednostavnije - kažu iz Minta te dodaju kako je zbog duljeg radnog vremena veća potrošnja posjetitelja.

Dok je taj klub jedan od onih u kojima se pića često naručuju "na boce", u novootvorenom Dva osam češća je ekipa koja dođe popiti pivo, gemišt ili žesticu. I tamo kažu da osjete razliku zbog novog radnog vremena.

- Još je prerano da govorimo o nekim stabilnijim činjenicama, no posjećenost nam je bila bolja nego proteklih vikenda. Koncert u petak nam je odgođen zbog koronavirusa u bendu, no u subotu smo imali sjajan party u organizaciji kolektiva Volta. To je ekipa koja dugo i odlično radi, pa sam uvjeren da je veća posjećenost rezultat i toga, a ne samo produljenog radnog vremena - kaže nam Vedran Meniga kojem nije jasno zašto samo do dva.

- Iz nekih izvora znam da će se ponovno ići u zaoštravanje ako se proširi deltakron, tako da mjesta za veselje iz moje perspektive i nema. Zadnje su dvije godine muka - priča. Navike ljudi su se bitno promijenile.

- Jedino božanstvo društva danas je ekran. Ljudi se naviknu na sve, pa i na rat. Dvije godine suše reflektirati će se na klupski život - smatra.

U Hrvatskoj je procijepljenost s dvije doze ispod 55 posto, što je jedan od razloga zašto ne pratimo trendove u Europi, gdje restrikcija nema.

- Od kad su restrikcije radimo s 10 posto publike. Ako je pola cijepljeno, izgubili smo pola. Neki ne žele platiti test da bi izašli pa otpadaju. Dio ljudi je bio u izolacijama, pa su i oni izvan igre. Dio njih se boji, a dio je, jednostavno, izgubio naviku izlaženja...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
03. studeni 2022 12:10