- Ova lampa kod Vlade najsporije se pali, a ova kod Sabora pak postavljena je tako da bude najviša pa kad mi pukne štap, moram se verati po stupićima i zidovima da bih je dosegnuo - tvrdi zagrebački nažigač Josip Kufner, koji je jučer točno u 19.30 sati krenuo u šest kilometara dugu šetnju Gornjim gradom, Gričem i Opatovinom da bi upalio svih 214 plinskih lanterni u Zagrebu.
I tako svaki dan 365 dana u godini, dva puta dnevno - ujutro ih gasi, predvečer pali. Ima on i mladog pomoćnika, a u slučaju potrebe Gradska je plinara kao rezervu osigurala i trećeg nažigača. Jednom se dogodilo da je Josip bio na bolovanju, a njegov pomoćnik u isto vrijeme na godišnjem pa je na teren morala pričuva. Sretan je što će umjesto starog štapa koji podsjeća na ribički uskoro dobiti novi teleskopski koji će na vrhu imati upaljač u slučaju da se žižak na lanterni ugasi, što se često, kaže, događa za vrijeme jačeg vjetra.
WC papir
A kako je do sada to radio? Spremno je iz džepa izvukao smotuljak WC papira i pokazao nam ga.
- Evo ovako. Uvijek u džepu nosim papir da imam s čim zakuriti. Puno toga je u ovom poslu improvizacija. Unatoč svemu barem jednom godišnje dogodi se da cijeli Gornji grad ostane u mraku jer vjetar bude tako jak da nema šanse da se plin upali. Događa se i da zbog kiše po desetak lanterni ostane neupaljeno, ali sve je to viša sila. Ne zamjera mi nitko na tome, pa ni političari tu na Markovu trgu. Ma oni ionako tada spavaju - u šali dodaje Kufner, koji unatoč protivljenju svoga šefa Mile Klanca nerijetko lampe pali vozeći se na svom starom Tomosu.
Pješke mu treba i do tri sata da upali ili ugasi svjetlo, a motorom barem sat vremena kraće.
- Prije 20 godina Plinara nam je kupovala motore, a sada zbog turista moram pješke prolaziti tolike ulice. Pa nisam ja više mladić. Nije to zato da brže odradim posao, nego bole me noge. A i lakše pobjegnem turistima. Ali izdržat ću još dvije godine do mirovine - otkriva nam Josip, koji ovaj posao radi već 22 godine, ali prvi je put lanternu upalio još davne 1978. godine.
- Brat i ujak bili su nažigači cijeli svoj život. Prije 38 godina ujak zbog nečega nije mogao doći na posao, pa sam tako ja umjesto njega prvi put osvijetlio Gornji grad - prisjeća se Josip.
Fotoaparati
No danas je mnogo toga drukčije. Zbog turista vikendom i praznicima radi u lijepo dizajniranoj uniformi. A zadnjih godina, od kada je Zagreb postao turistička meka, Kufner je postao traženi turistički brend.
- Ma to je ludnica! Bježim od turista, a oni trče za mnom s fotoaparatima. Jednom se grupa Korejaca htjela okušati u ovom poslu. To je bio smijeh! Svi su mali, a štap dugačak 310 centimetara, dizajniran po mojoj visini, pa sam ih jednog po jednog podizao rukama da bi dosegnuli lanternu. Bili su sretni kao mala djeca kad su je upalili! To još nikada nisam vidio - otkriva jednu od brojnih anegdota.
Ali s Josipom će otići posljednja generacija nažigača kojima je posao isključivo paliti i gasiti lanterne. U Gradskoj plinari kažu kako će ubuduće nažigači morati znati barem jedan strani jezik, upravo zbog turista.