Krov joj je trošan, fasada išarana grafitima, potonula je u suho raslinje. Lokacija? Samo koji metar od željezničke pruge, na samom račvanju kolosijeka, preko puta Botaničkog vrta, tik uz Glavni kolodvor.
Prodaje se, vjerovali ili ne, a cijena? 136.500 eura.
Kuća od 70 kvadrata o kojoj je riječ sastoji se od triju soba, kuhinje, kupaonice, WC-a, podruma i tavana, a prije korištenja morat će proći dobranu obnovu. I njezin je vlasnik u oglasu naglasio da je kuću potrebno adaptirati te da je pogodna za ured, tvrtku ili stanovanje.
Posljednja je u nizu od četiri pomoćna objekta izgrađena za potrebe HŽ-a na malom zelenom otoku među tračnicama i gotovo potpuno skrivena od pogleda, osim sa šetnice i tračnica koje je okružuju. Od preostalih objekata dva su u stopostotnom vlasništvu HŽ Infrastrukture, jedan je dijelom u vlasništvu privatne osobe, a jedan je u potpunosti privatan. Osim s pruge, kućicama se može prići i sa zapada, odnosno sa staze između dvaju željezničkih nadvožnjaka, gdje objekte štiti HŽ-ova ograda.
Obratili smo se HŽ Infrastrukturi kako bismo doznali kako je uređeno pravo pristupa kućici. Pojasnili su da se objekt u vlasništvu privatne osobe doista nalazi na zemljištu kojim upravlja HŽ Infrastruktura, ali da vlasnik nekretnine ima pravo pristupa svojoj kući preko tog zemljišta. Dakle, u slučaju kupnje, moći ćete joj neometano prići.
Zvučni tampon na ulazu
No, s obzirom na to da kuću treba renovirati, dvorištem HŽ-a trebali bi moći prolaziti i kamioni, građevinski radnici, skele itd. Pitali smo Hrvatske željeznice bi li vlasnik morao ishoditi kakve dozvole u slučaju radova na kući.
– Ako bi za potrebe izvođenja radova (primjerice, postavljanje skele, doprema mehanizacije ili korištenje prostora u druge svrhe osim samog pristupa objektu) bilo potrebno koristiti nekretninu kojom upravlja HŽ Infrastruktura, nužno je prethodno podnijeti zahtjev HŽ Infrastrukturi radi reguliranja međusobnih prava i obveza.
Zanimalo nas je koje su mogućnosti uređenja ovih 70 kvadrata, za što smo se obratili dizajnerici interijera Maji Maslovari iz tvrtke PLAN ET DIZAJN, koja nam je opisala kako bi se ova kućica mogla pretvoriti u stambeni prostor.
– Osnova kvalitetnog života u ovakvom prostoru započinje tehničkim rješenjima koja osiguravaju mir i ugodu, i to ugradnjom trostrukih akustičnih prozora, dodatnom izolacijom zidova te formiranjem ulazne zone koja djeluje kao zvučni tampon. Time se interijer učinkovito odvaja od vanjskog okruženja i stvara osjećaj zaštićenosti, intime i privatnosti. Takva intervencija omogućuje da fokus prostora postane kvaliteta boravka, a ne njegova okolina, objašnjava dizajnerica interijera koja u ovoj nekonvencionalnoj lokaciji vidi potencijal za stvaranje jedinstvenog životnog prostora.
– Uređenjem fasade, diskretnom rasvjetom i oblikovanjem okoliša kuća može dobiti suvremen, jasan i arhitektonski prepoznatljiv identitet, a uz promišljen dizajnerski pristup ova kuća ima potencijal transformirati se u kvalitetan, suvremen dom. Ono što je na prvi pogled neobična lokacija može postati njezina najveća prednost – pružajući jedinstven karakter i privatnost.
Vlasnik nam je otkrio da je kućica nekoć bila prostor za skladištenje HŽ-a te da ju je naslijedio od djeda, koji je bio njihov zaposlenik. Zanimalo nas je kako je uopće došlo do privatizacije ove kuće.
– Ne znam za ovaj konkretan slučaj, ali znam da je bilo raznih bizarnih posljedica privatizacije stambenih prostora HŽ-a devedesetih, pa je tako ostao i jedan stan na Glavnom kolodvoru koji se nedavno prodavao, s prekrasnim pogledom na Trg kralja Tomislava, govori Dinka Pavelić, zagrebačka arhitektica koja se bavi odnosom željeznice i grada.
Većina ovakvih stanova prešla je u privatno vlasništvo temeljem Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo iz 1990-ih. HŽ je, kao i druge državne tvrtke, imao stanove namijenjene zaposlenicima (tzv. „željeznički stanovi“) koji su se nalazili u sklopu kolodvorskih zgrada. Osobe s važećim stanarskim pravom imale su zakonsku mogućnost otkupiti te kvadrate.
Obveza otkupa
Doista, nekoć je u zgradi kolodvora bilo čak pet stanova. Vremenom su, jedan po jedan, otkupljivani od strane tvrtke HŽ Infrastruktura, da bi na najvećem kolodvoru u državi ostao samo jedan. No, zgrada Glavnog kolodvora uskoro će u obnovu, pa je obveza HŽ Infrastrukture otkupiti i taj stan prije njezina početka, krajem 2027. godine.
HŽ Infrastruktura ima jedan od najdebljih nekretninskih portfelja u državi, pa tako broji 600 kolodvora s poslovnim prostorima, brojne hotele i odmarališta, više od 16 tisuća hektara zemljišta u pružnom pojasu, velik broj uredskih zgrada te 1158 stanova, i to u svojem ili državnom vlasništvu, koje joj je dano na upravljanje. Radnici su dobivali stanove na korištenje temeljem internih akata HŽ-a, koje su zatim otkupljivali po Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. HŽ je svoje stanove počeo prodavati 1992., a od te godine do 2007., utvrdila je revizija, prodano je oko 8 tisuća stanova, od čega je gotovo 5 tisuća prodano na obročnu otplatu.
Prema Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, kada je prodavatelj stana poduzeće ili druga pravna osoba, tom prodavatelju pripada 35 posto iznosa od prodaje stana, a 65 posto uplaćuje se u državni proračun (za rješavanje stambenih pitanja hrvatskih branitelja, za osiguranje stanova za službene potrebe itd.). Međutim, uprava HŽ-a odustala je od uplaćivanja novca državi još 2000. godine, a osam godina poslije, kad je to otkrila Državna revizija, radilo se o 66,9 milijuna kuna koje HŽ nije uplatio u državni proračun.
Arhitektica nam objašnjava kako su devedesete bile vrijeme nesmotrenosti u kojemu se tadašnjim aktualnim korisnicima prodavalo sve i svašta, bez obzira na činjenicu ometanja tehnoloških procesa, probleme suvlasništva u daljnjem upravljanju, rekonstrukcijama tih kolodvora, zgrada, skladišta, kao i nelogičnosti u pristupu javnoj površini preko operativnih površina. I iz HŽ-a su potvrdili da na području Zagreba postoji više objekata poput ove kuće, koji se nalaze u neposrednoj blizini željezničke pruge.
– Mislim da se to nikada nije trebalo na taj način izvesti, jer je proizvelo, a i proizvest će, probleme u upravljanju javnom infrastrukturom. Ova kuća je konkretno u samom koridoru koji je u podjeli svih nekretnina HŽ-a pripao u kategoriju javne infrastrukture. Da ne spominjemo opasnosti koje u ovom konkretnom slučaju prijete od kontaktne mreže i neposredne blizine neograđenih kolosijeka, smatra Pavelić.
Dizanje pruge u zrak
Željeznica u Zagrebu mogla bi izgledati radikalno drugačije u ne tako dalekoj budućnosti. Jedan od projekata koji gradonačelnik Tomislav Tomašević želi realizirati jest denivelacija zagrebačkog Glavnog kolodvora. Cilj je podizanje kolosijeka na visinu od pet ili šest metara kako bi se ispod toga otvorio poslovno-prometni prostor i omogućila povezanost budućeg stambeno-poslovnog kompleksa Gredelj.
Riječ je o izuzetno kompleksnom projektu koji uključuje izmjenu svih instalacija, podizanje pruge na stupove na ulasku i izlasku iz kolodvora, a bilo bi potrebno napraviti i denivelaciju dijela pruge koja sa zapadne strane dolazi prema kolodvoru. Pruga bi se u tu svrhu podigla sve od Zapadnog do Glavnog kolodvora, čime bi se potencijalno „okrznule“ i HŽ-ove kućice kod Botaničkog vrta.
Za mišljenje smo se obratili arhitektu Nenadu Fabijaniću.
– Sva efemerna, trošna i suvišna gradnja uz postojeću prugu treba se ukloniti, a tako oslobođen prostor, tj. koridor nove gradske željeznice, koristiti za konačno projektiranje i realizaciju nove, suvremene podzemne gradske željeznice. Sva ostala rješenja smatram besmislenim, kazao je Fabijanić, a kako će izgledati scenarij podizanja pruge, ako do njega dođe, ostaje za vidjeti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....