‘Lokacija je vrlo atraktivna za investitore, ali ovo bi bilo najbolje rješenje na mjestu Vjesnikovog nebodera!‘

- Vjesnikov neboder je antologijski primjer poslovne arhitekture u Hrvatskoj od 1945. godine, možda čak i najkvalitetnije ostvarenje iz 50-ih i 60-ih godina u Zagrebu. Mislio sam da je riječ o namjernom devastiranju nebodera s ciljem da se taj prostor iskoristi, no ispostavilo se da je to bio nesretni događaj”, kaže u Briefingu stručnjak za arhitekturu Zagreba, povjesničar umjetnosti prof. dr. sc. Dragan Damjanović, profesor na Odsjeku za povijest umjetnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Cijelu emisiju Briefing možete pogledati na kraju teksta

- Lokacija je veoma atraktivna za investitore. Volio bih da se neboder rekonstruira, odnosno da se ponovno sagradi zgrada koja bi u oblikovnom smislu pratila izgled prijašnje kako bi se sačuvala memorija prostora. Hrvatska nema velik broj takvih zgrada. Ako suvlasnici odluče poštovati stanje prije požara i sagraditi zgradu koje će izgledati manje-više jednako kao i stara zgrada, uz sve tehnološke inovacije, to bi po meni bilo najbolje. Ta zgrada više nikad neće biti sjedište novinske kuće. Poslovna arhitektura sve više gubi na značaju jer sve više ljudi radi od kuće i sve više poslova preuzima umjetna inteligencija, govori Damjanović, pa otkriva da se u Americi sve više poslovnih zgrada pretvara u stambene ili se koristi za potrebe turizma.

Poznati arhitekt, autor niza novih zagrebačkih nebodera, ima zanimljiv prijedlog za Vjesnik: ‘To je ispravni pristup‘

- Hrvatska država za razne institucije unajmljuje brojne prostore i plaća veliki najam, pa možda ne bi bilo loše da se dio tih institucija skući u rekonstruiranoj zgradi Vjesnika, predlaže Damjanović. Napominje da je ta zgrada tipičan primjer projektiranja iz 50-ih godina nadahnut čuvenom Lever zgradom u New Yorku.

Ako je vlasnici ne budu htjeli rekonstruirati da izgleda prilično isto, onda je, dodaje, više za to da se taj prostor osmisli na potpuno novi način. Smatra da treba sačuvati i zgradu press centra kraj nebodera, koja je uz Slavonsku aveniju sagrađena za Univerzijadu. Ona je, kaže, primjer postmoderne arhitekture, arhitekta Duška Rakića, kakvih nema puno.

- Na istoku Europe je 40-ih i 50-ih godina prevladavao socijalistički realizam u arhitekturi, monumentalna neoklasicistička arhitektura. U Jugoslaviji se krenulo drugim putem. Okrenulo se moderni i primjeri toga su neboder na Trgu bana Jelačića i Vjesnik. Grade se objekti koji se arhitektonski ne razlikuju od onih koji niču u zapadnoj Europi, ističe Damjanović. Naglašava da je mali broj objekata sagrađenih nakon 1945. zaštićen kao kulturna baština. Uz Vukovarsku ulicu, koja je građena kao moderni bulevar, zaštićene su samo zgrade Otvorenog sveučilišta i FER-a.

- Što je zgrada starija, ima veće šanse biti zaštićena. Način na koji promatramo arhitekturu nakon 1945. godine se još uvijek razvija. Još nije do kraja zaživjela svijest da je i to dio baštine. Velik dio ljudi smatra da je to konfekcijska arhitektura čisto utilitarnog karaktera. Zato je teško i strukturama vlasti objasniti zašto ju je važno štititi, govori Damajnović, koji smatra da bi pod zaštitom trebalo biti više zgrada iz tog vremena, pa čak i postmodernističkih iz 80-ih godina.

Prema njegovim riječima, ponekad je lakše armiranobetonsku zgradu iz 50-ih ili 60-ih godina srušiti i graditi njezinu repliku nego je rekonstruirati, što je pokazao slučaj zgrade Željpoha na Trgu Republike Hrvatske.

- Tehnologija je u to vrijeme bila drugačija od današnje i energetska učinkovitost nije bila na prvom mjestu. U revitalizaciju takvih zgrade se ide s novim tehnologijama i materijalima. U slučaju Vjesnika bi bilo bolje da se u to krenulo prije požara kada je zgrada imala zdravu jezgru te je samo trebalo promijeniti opnu i unutarnju infrastrukturu. Kamo sreće da je to bilo napravljeno, objašnjava Damjanović.

- Naša poslovna vertikalna arhitektura pokazuje da je Zagreb u europskim ili svjetskim razmjerima ipak jedno manje poslovno središte. Među novijim neboderima ima zanimljivih primjera poput onoga na uglu Vukovarske i Ulice Ivana Lučića. Jedini njezin problem, kao i drugih visokih zgrada uz Vukovarsku, Savsku i Slavonsku, je što one sjedaju u urbanistički definirani prostor iz ranijih vremena gdje je velika zagušenost prometom i ako ne izgradite novu prometnu infrastrukturu, stvarate problem za stanovništvo, kaže Damjanović.

Dodaje da se već 70-ih godina nakon izgradnje Mamutice u Travnom počeo napuštati koncept gradnje stambenih nebodera. To vjerojatno ima veze s usporavanjem rasta stanovništva u 80-ima i demografske krize u 90-im godinama, koja traje do danas.

Nitko se ne smije ni približiti Vjesniku, oni su uspjeli ući dronom: ‘Tamo smo gdje je najpotrebnije‘

Damjanović nema ništa protiv da u Zagrebu bude sagrađen i prvi neboder viši od 100 metara poput splitskog Dalmatia Towera, koji ima 28 katova i visinu od 115 metara. Pitanje je, napominje, za što će se taj neboder koristiti kao i gdje bi bio smješten. Smatra da uz Radničku ili Heinzelovu ulicu ima više mjesta za takvu građevinu nego uz Savsku.

Od suvremene arhitekture u Zagrebu posebno zanimljivom ocjenjuje Vlahovićevu kuću u Preradovićevoj ulici, koja je, kaže, malo bizarna pa ne bi trebalo biti puno takvih interpolacija, iako je riječ o zanimljivom odnosu prema postojećem urbanom prostoru.

- Nadam se da će se s investicijskim valom koji je potaknut europskim fondovima od strane države realizirati i koja zgrada koja bi doprinijela suvremenom brendiranju Zagreba, zaključuje Damjanović. Tvrdi da smo u smislu odnosa prema urbanom prostoru nesumnjivo učinili korak nazad u odnosu na situaciju u Jugoslaviji jer investitori samo razmišljaju o uređenju prostora koji im je na raspolaganju, a ne misle o široj urbanoj cjelini pa imamo atraktivne građevine na urbanistički devastiranim prostorima.

Pogledajte cijelu emisiju: