U nastavku donosimo:
- iskustva majke Dijane Škalec Šamec i njezine borbe s rijetkom dijagnozom sina
- što znači živjeti s osteosarkomom zdjelice kroz više bolnica i odluka
- priču o prikupljanju sredstava i putu prema eksperimentalnoj terapiji u Njemačkoj
- uloge liječnice Aleksandre Bonevski i mreže stručnjaka u traženju rješenja
- osobne trenutke, rizike i stavove obitelji, uz svjedočanstva iz prve ruke
Kad je 16-godišnji Max pao u komu nakon operacije plućne embolije, njegova majka Dijana Škalec Šamec poslužila se neuobičajenom metodom - na uho mu je pjevala stihove popularnog Devita: ‘Misliš da ćemo da najebemo, šta ti misliš, stiže avion pun koke, a mi treba da je vozimo‘.
Bila je to treća operacija, u jednoj od nekoliko bolnica koje su u zadnje četiri godine Max i njegova majka prošli otkako je mladić obolio od osteosarkoma, rijetkog tumora kostiju, bolesti koja pogađa tek troje ljudi na milijun, i to uglavnom tinejdžere i mlade.
Trik s Devitom izgleda da je upalio.
- Ako me išta probudilo, to je tvoje loše pjevanje, rekao joj je Max probudivši se iz kome. Inače, riječ je o jednom ‘kul tipu, koji kulerski ne odustaje‘, opisuje ga majka.
