Sveučilišni profesor Mario Dobrilović u zagrebačkom je Cvjetnom naselju, s pogledom na Vjesnikov neboder, živio cijelo svoje djetinjstvo i mladost. Neboder je promatrao na putu do osnovne škole, potom isto tako pješice do srednje i fakulteta. Prvi je put u tada novinarski hram ušao još kad je njega i druge učenike u višim razredima osmoljetke profesor odveo na svojevrsnu praksu, da uživo vide kako funkcionira industrijski proces, a Vjesnik im je bio prvi susjed pa su popratili cijeli proces pripreme tiskanog medija.
Od novinara u redakciji do rotacije tiska, pakiranja i spremanja za dostavu. Da je trebao nacrtati prizore čarolije mladosti, romantike i dječjih nestašluka, bez Vjesnikova nebodera slike ne bi bilo. Povezanost se nastavila i kad se oženio pa s 35 godina odselio i...