- Dva moja frenda i ja smo svaki od svoje mame posudili po tisuću maraka i otvorili mali kafić jer nismo znali gdje bismo izlazili van. Oni su u međuvremenu otišli za svojim poslom, a ja sam nastavio, govori Eduard Cerin, poznatiji kao Cera, osnivač i vlasnik mjesta koje je u međuvremenu steklo legendaran status u gradu. Trideset godina Mastersa, kaže, zvuči kao san.
Rođendansko slavlje startalo je u petak u 16 sati s live programom, dok su u subotu nastupalii residenti i DJ-evi koji su obilježili zadnjih 30 godina, uz izuzetak nekih koji nisu mogli sudjelovati poput Felvera, Mimija, Dundova i Pepija.
Fotografija iz prostora je malo, djelomice i radi vječnog mraka koji vlada unutar drvenih zidina nadomak teniskog terena na Ravnicama, ali zato sunčeve zrake koje jutrima obasjavaju terasu Mastersa pamte svi naši sugovornici, DJ-evi i izvođači koji su obilježili posljednja desetljeća klupske scene u Zagrebu.
Sunčeve zrake i miris čokolade ujutro
- Osunčani teniski teren i mirisi iz obližnjeg Kraša ujutro, prisjeća se Josip Hubzin, poznatiji kao DJ Pepi Jogarde, dobro znano ime hrvatske clubbing scene, jedan od najboljih zagrebačkih DJ-a te urednik i voditelj emisije Adriatic Coasting na Yammat FM-u. Radi i kao nastavnik njemačkog i informatike u jednoj zagrebačkoj školi, a u ‘rani‘ je Masters, smješten u prizemlju, došao kao student. On i DJ Nicole su bili prvi DJ-evi u Mastersu.
- Sjećam se prve svirke, kad je Knjaz snimao emisiju Svlačionica. Postavili smo ispred Mastersa dva gramofona, ja sam još tad ploče svirao. Ispred su se okupile legende Bad Blue Boysa, Macko, Baja, Cannigia, Čuček, Sarma, Sini, Daba, Dado, Crv..
Njegova je glazba u Mastersu jednostavno ‘kliknula‘.
- Svi smo mi ‘kliknuli‘ na neki način, prisjeća se.
Tako je bilo 1996. Pet godina poslije, 2001., preselili su gore, u prostor iz kojeg djeluju i danas. Tada se kvartovski orijentiranoj ekipi pridružuje ekipa iz Sloboštine, pa iz Velike Gorice, pa još lokalnih ljudi s istočnog dijela grada...
- Puno sportaša je ovdje dolazilo: Robert Prosinečki, Silvio Marić, Igor Cvitanović, Alen Peternac, Ivan Turina, Boško Balaban, Leo Bisaku, braća Morina, Matija Capar, Stjepan Pavlić, Natko Zrnčić Dim, Igor Vori, Denis Špoljarić, Vito Padovan, igrači vaterpolskog kluba Jug, ekipa iz HK Medveščaka... teško je nabrojati sve, prisjeća se vlasnik Cera.
Tko god je partijao u Mastersu zna i to da je ondje muzika broj jedan.
Muzika je prva
- Niti light, niti šank, niti sve ostalo – tam si si došao po svoju porciju muzike i svoju porciju zvuka. I tam si mogao puštat stvari koje nisi mogao puštat u drugim klubovima... drukčije su zvonile, drukčije su zračile. Tamo si uvijek mogao malo više riskirat, dok u velikim klubovima moraš svirat malo više safe, sa strašću govori Pepi koji je imao takoreći ‘odriješene ruke‘ u slaganju programa, što mu je omogućilo da u Masters dovede imena poput Gerda Jansona i Dixona u svojim počecima.
Takvo mjesto, na kojemu ćeš vidjeti od odvjetnika do klošara, je potrebno jednom velegradu, mjesto na kojemu ćeš vidjeti zdravu mješavinu raznolikosti – jer to je ono što čini dobar party, kaže DJ Pepi.
- Nakon 5, 10 godina dovođenja internacionalnog gosta svake subote izvođači bi se javljali sami kad bi bili u prolazu, primjerice u Beogradu, Ljubljani, Beču, Trstu... nazovu me i kažu: „Imaš možda neku gažu za mene u onoj legendarnoj baraci nasred teniskih terena”?
Partijanje u drvenoj konstrukciji na teniskim terenima je nešto jedinstveno čega nema drugdje u svijetu, govori Pepi koji izrazito cijeni topli drveni zvuk Mastersa.
Pepi i Nikola Krpan, poznatiji kao DJ Nicole, imaju najdulji staž od svih DJ-eva u Mastersu. Nikola se priključio ‘98. kao dvadesetogodišnji zaljubljenik u ploče.
- Tamo su se skupljali ‘bojsi‘, čak me bilo malo i strah doći prvi put, a došao sam po preporuci. Ispostavilo se da je to super ekipa koja se tamo dolazi opustiti. Išuđavali su se Pepiju i meni, nitko sa strane nije kupovao ploče, prisjeća se Nikola koji i 30 godina nakon pušta gotovo isključivo u Mastersu.
- Mali krug ljudi, topla atmosfera i intima, opisuje.
Sredinom dvijetisućitih DJ Nicole doveo je Solomuna u Hrvatsku, u Masters. Tad je, kaže Nikola, Solomun radio underground tech-house, u Masters je došao za par stotina eura. Sada nastupa za šesteroznamenkaste cifre.
- Oduševio se kad je ušao u klub, prisjeća se i dodaje da je Masters uvelike utjecao na razvoj elektroničke scene u Zagrebu, a i šire.
- Jedini klub koji je opstao 30 godina, rezidencija u kojoj si mogao izlaziti svakog vikenda. Ima kontinuitet, a i sve najbolje kolektive što se tiče underground muzike.
Baš zato što je glazba na prvom mjestu u Masters se s radošću vraćao i jazz kolektiv Sunrise Sessions, skupina od 20-ak glazbenika koja na nastupima improvizira te se okuplja svaki put u drugoj kombinaciji ljudi i instrumenata, ovisno o dostupnosti. U Mastersu su počeli svirati prije deset godina. Srž svake svirke ondje bio je spoj klupske i jazz kulture.
- DJ bi napravio ‘warm up‘, pa mi jedan set, pa DJ u pauzi, pa mi drugi set... To je bilo zanimljivo ljudima jer smo zvučali kao DJ, a zapravo smo imali živu svirku, prisjeća se jazz gitarist Ivan Kapec.
- Jako mi se svidjelo što publika u Mastersu uopće ne obraća pažnju na imena. S nama je znao svirat, primjerice, bubnjar iz Laibacha, ali nitko se s tim nije bavio. Ljudi su tamo isključivo došli slušat mjuzu i plesat i uopće ih nije bilo briga dal‘ si ti neka faca, poznat, nepoznat, imaš albume, nemaš albume, jesi obučen ovak‘ ili onak‘, da li te ima na fejsu ili nema, govori Kapec koji je sa svojim kolektivom prošao raznorazne jazz klubove, čija napunjenost ovisi o imenu sastava.
Sunrise Sessions su se u Mastersu mogli poslušati u prosjeku jednom na mjesec. Kapec se prisjeća i flajera za svoje gaže, na kojima, u slučaju da su svirali u Mastersu, nisu pisala imena.
- Mislili smo da za to nema ni potrebe jer ljudi ne dolaze zbog imena nego zbog eventa, zaključuje.
Pitamo Ceru kad je prepoznao da Masters prerasta u ozbiljnu priču.
Nije nikad, odgovara, ali se s radošću sjeća eventa Ilka Čulića, kojeg drži najboljim hrvatskim glazbenim kritičarem. Te je večeri Ilko puštao world music.
- Pozvao me gore, za DJ-pult i rekao: „Znaš kaj, Cera, to je to. Svi su ovdje.”
"Svi su ovdje"
Okupiti najrazličitije skupine ljudi, od gay populacije preko rastamana do skinsa, za vlasnika kluba značilo je uspjeti.
- Svi su se družili međusobno. Ja sam to osjećao i prije, ali pogled s DJ-pulta te večeri nisam nikad zaboravio.
Procjenjuje da vikendom kroz klub prođe između 300 i 500 ljudi. Preko dana je terasa ispunjena s barem stotinu mladih koji Masters doživljavaju kao svoj drugi dom.
No Cera kaže i to da je nekad bilo ‘šarenije‘. Što se promijenilo, pitamo ga.
- Kao i svugdje u svijetu, živi se brže. Kafići i barovi posustaju pred mobitelima, jer se ljudi manje druže. Na partiju za mobitele nema vremena, i to je možda najveći razlog zašto bi klubovi trebali opstajat i zašto bi se trebali gurat – da ljude vrate u neki normalniji svijet.
Ponosan sam na to što sam se tamo tesao, kaže Pepi kroz smijeh.
- To što se događa tom klubu dogodilo se i Hrvatskoj s turizmom. I u Mastersu je to konstelacija sreće, no dogodila se na jedan zdrav i ispravan način. I vlasnik kluba primjećuje da u Masters sve rjeđe dolaze ‘zalutali‘.
- Sad već znaš gdje ideš kada krećeš prema Mastersu, jer je to sve preraslo u malo ozbiljniji način slušanja glazbe i nekakvog društvenog života. Ljudi koji ovdje dolaze su vremenom postali prijatelji, mi se zovemo na svadbe, krstitke, rođendane... Ljudi su jednostavno postali društvo.
- Nije dobar party tamo gdje su svi isti, nego tamo gdje osim glazbe ne treba puno efekata, lasera ni plesača. Supkultura nastaje tamo gdje ljudi jedan drugog toleriraju i gdje postoji to neko mjesto slobode, a to je za mene bio Masters, zaključuje Pepi.
Mira bez papira
Dio društva i dobro poznato ime u Mastersu posljednjih 20 godina je i DJ M.I.L.E, dio kolektiva Dubokotoplo i još jedno neizostavno ime zagrebačke DJ scene. On je jedan od DJ-eva koji će uveličati rođendansku proslavu Mastersa ovog vikenda.
Masters je mjesto sigurnosti i slobode, kaže Mile kojeg pamćenje, prema vlastitom priznanju, i ne služi najbolje, no dobro se sjeća spremačice.
- Teta spremačica Mira je bila zaje*ana. Kad bi se ona pojavila ujutro, svi smo znali da je fajrunt. I nitko se nije bunio.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....