SOHO U ZAGREBU

Metropola je dobila svoj novi centar - nema slobodnog stola pa se kava pije i u parku!

Mala Martićeva je nekad bila gotovo prazna. Danas je prepuna ljudi, u bilo koje doba dana. Slično je s ulicama u blizini

Početkom tisućljeća radnje s automehaničarskim dijelovima bile su zaštitni znak Martićeve ulice u Zagrebu. Ulica je bila zakrčena automobilima, od kojih bi brojni stajali po cesti. Vlasnici bi dojurili u svojem vozilu, upalili sva četiri žmigavca, uletjeli u dućan kupiti kakvu sitnicu za svog limenog ljubimca i otišli. Bez zadržavanja prolaznika, bez života, djece i pasa koji se igraju, bez kvartovske vibre.

Danas će vam, pak, ako tamo dođete po novu svjećicu za automobil, u Martićevoj reći da ste zalutali. Ulazimo u Program bar, smješten u dijelu te ulice, koji u kvartu zovu Mala Martićeva. Dočekuje nas vlasnik Saša Žerajić. Skoncentrirano pravi kavu dok mu objašnjavam da pišem tekst o tome kako se centar Zagreba zapravo proširio na jedno šire područje, na relaciju Ribnjak - Trg žrtava fašizma - Branimirova - Kvatrić, koje podsjeća na našu lokalnu verziju londonskog Sohoa.

- Na pravom si mjestu! - uzbuđeno mi odgovara, kuha još dvije kave, pa kaže: - Idemo preko u park!

On je, priča mi u parkiću preko puta svog lokala, svoj Program otvorio 2017., no u Martićevoj je od 2008. kada se u tu ulicu preselio Divas, u kojem je bio voditelj.

Booksa i kultura

- Mala Martićeva je bila prilično pusta, bez igdje ičega - kaže, pripovijedajući mi priču o automobilskim radnjama koje su diktirale tempo ove ulice.

- S Divasom je Martićeva počela mijenjati svoj stil, kako u uređenju interijera, tako i u pristupu ljudima, što je doprinijelo mijenjanju percepcije kvarta i privlačenju nove, urbane skupine ljudi. Još i prije Divasa ovdje se već nalazila Booksa i rekao bih da su ta dva lokala postavila temelje onoga što se u kvartu događa danas.

image
Saša Žerajić vlasnik je kafića Program, koji je privukao nove ljude
Neja Markicevic/Cropix

A danas Martićeva ne može biti življa. Mi ju posjećujemo u subotu oko podneva, u vrijeme špice, koja je godinama u Zagrebu bila sinonim za druženja po gradu. Termin špica s godinama je prestao označavati samo okupljanje u centru. Na sebe je navukao i negativne konotacije, asocijacije na “terasizaciju” centra Zagreba, izlazak samo u svrhu toga što “moraš biti viđen”. Postalo je to mjesto za estradnjake na kojem se uočavaju samo skupe krpice. Možda je upravo zbog toga u medijima danas sve manje rubrika koje donose fotoreportaže s Cvjetnog trga. A u Martićevoj, s druge strane, ne možete naći slobodan stol, zbog čega Saša i ja, ali i brojni drugi, svoju kavu pijemo na klupici u parku.

- Odavno sam prepoznao potencijal ove lokacije. Tu je park, prilično je mirno. Ulica je prometnica, ali ne intenzivna, pa se ljudi osjećaju sigurno i ovdje dolaze s djecom i psima - govori Saša. Ta živost ulice, kaže, ponajviše dolazi do izražaja u ovo ljetno vrijeme. S Booksom, koja im je susjed, ove su godine napravili sjajan potez i svoj program “Booksa u parku” s pet dana produžili na oko mjesec dana. Booksa je i inače mjesto na koje brojni ljudi dolaze raditi, ali i objekt koji ugošćuje razne izložbe, predstavljanja knjiga i drugih raznih projekata. U parku često imaju sajmove knjiga. Tako motivacija za odlazak u taj dio grada postaje puno veća od onoga “idemo popiti kavu”, dobiva dodatnu vrijednost i kulturnu dimenziju. U ovom kvartu nije važna samo konzumacija, nego i samo iskustvo. Atmosfera je kozmopolitska, pazi se na sve detalje, na unikatnost, održivost. To se vidi i u Sašinom Programu. Uređen je do najmanjih detalja; sa stropa visi disko kugla, kao i tkanina koja djeluje kao baldahin, zid je prekriven tapetom bajkovitog zimskog krajobraza. Izgled lokala sezonski se mijenja. Specifična je i karta pića. Ovdje će vam i Aperol Spritz poslužiti s kombinacijom svježe cijeđenog soka.

image
Projekt “Booksa u parku” produžen je na mjesec dana
Neja Markicevic/Cropix

- Terase su nam uvijek pune, što posebno dolazi do izražaja sada, kada je lakše i sigurnije raditi vani po novim protupandemijskim mjerama. Imam dojam da ljudi ovih dana puno više uživaju biti na otvorenom. Puno izlaze i druže se. Vjerujem da je to ostalo i od perioda lockdowna, kada nije bilo otvorenih lokala, pa smo svi stekli navike družiti se po parkovima, oko Džamije… Vjerujem i da je potres izvukao ljude iz strogog centra na ove malo otvorenije dijelove. Meni se potres već nekako izbrisao iz glave, krenuo sam dalje, ali redovito čujem ljude kako komentiraju i odlučuju sjesti na drugu stranu ulice, koja nije ispod zgrade, nego na otvorenom prostoru - kaže Saša i dodaje da trenutno imaju posla više nego u periodu prije koronavirusa.

U Programu, priča, većinom možete sresti stalne goste, koji ga posjećuju svakodnevno. Atmosfera je kućna.

- Mi smo poput dnevnog boravka. Znaš sve te ljude, daju ti povjerenje koje je sjajno i iz moje ugostiteljske perspektive jer garantira određenu sigurnost kada je riječ o prometu. Svi mi govore da centar trenutno kiksa, to komentiraju i dobavljači. A to je i logično jer dugi period nije bilo tranzita, nema ni turista, svega onoga što centar čini živim. Mi smo blisko vezani uz kvart i u ovoj situaciji se to pokazalo sjajnim.

Design District

U oblikovanju kvarta puno je, smatra, pomogao i projekt Design District.

- On je doprinio oživljavanju Martićeve u ovom smjeru u kojem ona ide sada. Održavao se tri ili četiri godine, no nažalost se radilo o projektu koji je bio teško isplativ i trebao je velika sponzorstva, a zahtijevao je veliki trud i posao. No, ostavio je naslijeđe, nakon toga je Booksa nastavila s programima u parku, sajmovima knjiga i slično - priča Saša, koji je i sam stanovnik ovoga kvarta.

- Ne bih ga mijenjao ni za što na svijetu. Ovo je urbani kvart, pri čemu ne smatram samo mlade urbanim ljudima. Dolaze nam kavu ljudi od 80, pa čak i 90 godina. Popiju kavu ili pivu s mlađarijom, što je predivan prizor. Meni su takva spajanja najveća pobjeda na svijetu. Imam osjećaj da je Martićeva poput malenog Pariza.

image
Martićeva ulica
Neja Markicevic/Cropix

Priča nam i priču o Čaroliji, čijeg vlasnika naziva “institucijom kvarta”. - To je bila radnja s lampama koju je vodio stariji gospodin, rekao bih da je imao blizu 90 godina. Prodavao je i popravljao stare lampe i druge kućanske uređaje. No, nažalost se povukao, otišao je u mirovinu prije nekoliko godina - priča Saša, pa nabraja ostale susjede: cijenjena cvjećarnica La Marco, nedavno otvorena pekarnica Korica, kafić Mr. Fogg, koji je najveća noćna oaza ovog dijela grada… - A moram vas uputiti i u novi concept store, koji samo što se nije otvorio - kaže, pa nas odvodi arhitektici Boški Bahtijarević, koju smo zatekli u posljednjim pripremama za otvorenje njezinog novog dućana Tvoje.

- Jedna sam od osnivačica ureda Arhitektri, koji i dalje radi, no ja sam odlučila krenuti novim putem. Po prirodi sam nestrpljiva pa mi je proces u kojem čekaš i po pet godina da vidiš produkt svojega rada postao predug. Posvetila sam se cvijeću pa sam odlučila otvoriti ovaj svoj prostor, koji je kombinacija cvjećarnice i concept storea - priča nam Boška, dodajući da je dugo tražila prostor jer je znala da ga želi naći isključivo baš u ovome kvartu.

- Ovaj se prostor nekako sam od sebe zonirao, počeo je privlačiti arhitekte, umjetnike, one koji se bave interijerima, a tu su se grupirali i dobri ugostiteljski objekti - priča nam, ističući da joj tu živi i radi puno prijatelja te da je uvijek dobra atmosfera. Fascinira ju i činjenica da je ovaj dio grada, iako ga neki već i u razgovornom govoru zovu Design Districtom, zadržao svoj kvartovski duh.

image
Boška Bahtijarević vlasnica je concept storea Tvoje
Neja Markicevic/Cropix
image
Tvoje u Martićevoj
Neja Markicevic/Cropix

- Otkad sam došla, ljudi mi samo ulaze u lokal, pozdravljaju, pitaju kako ide uređenje, kada će biti otvorenje… Podrška je velika, a čini mi se da se to rijetko događa, pogotovo u dijelu koji smatramo širim centrom Zagreba.

Prije nje u tom lokalu bio je dućan s odjećom, a prije toga agencija za putovanja, ali prvotno se tu nalazila cvjećarnica. - Tako da mi je drago da sam prostor na neki način vratila osnovama - kaže. U dućanu će uz cvijeće nuditi i dizajnerske tkanine, dekorativne predmete, svijeće, ali i svoje dekoraterske i interijerske usluge.

Zdrav život

Iz Martićeve odlazimo u Bauerovu ulicu, u dućan Terra Organica. Uvjeravamo se u priču da su u ovome kvartu doista na cijeni održivost i zdrav život. Ne biste očekivali da će u pola sata, koliko smo proveli tamo, kroz ovakvu trgovinu proći gotovo desetak ljudi, koji svi odreda znaju po što su došli: djevojke koje kupuju dispenzer za eterična ulja kao poklon prijateljici, gospođa koja uzima suplemente koje daje psu, gospodin koji je došao po vitamine… Svi dolaze već pripremljeni, s preciznim zahtjevima, i vidi se da su ovdje često.

image
Terra Organica dućan je specijaliziran za fitoaromaterapiju
Neja Markicevic/Cropix
image
Terra organica u Baureovoj
Neja Markicevic/Cropix

- Specijalizirani smo za fitoaromaterapiju. Bavimo se biljkama i eteričnim uljima te suplementima: vitaminima, mineralimai… - priča nam prodavačica Meri, inače nutricionistkinja, koja ovdje radi posljednje dvije godine, Dućan radi osam godina.

- Imamo dobru suradnju s ljudima iz kvarta, dolaze kod nas po savjete. Kvart je doista živnuo u posljednje vrijeme. Trgić je postao frekventniji, imam osjećaj da se ljudi puno više druže vani. Bude mi doista divan prizor vidjeti koliko ljudi uživa u suncu kada dolazim na posao. Mislim da je to i do potresa, da se ljudi zbog toga možda miču iz strogog centra grada - govori, dodajući da je radna populacija njihova najčešća klijentela.

- Radi se o najčešće o obiteljima s djecom. Dolaze s raznim problemima, poput dermatitisa, alergija… Ali i traže dodatke za prehranu, ulja koja mogu koristiti za izradu kozmetike i slično - kaže.

Na dan kada smo obilazili novi zagrebački centar, koji ne obuhvaća isključivo Cvjetni trg, Trg bana Jelačića i popularnu Tkalču, ovaj dio grada dobio je još jedno mjesto koje će sigurno postati nezaobilazna točka onih koji ovdje potegnu radi kulture - prvu Frakturinu knjižaru, smještenu u Ulici kneza Mislava. O tome je li hrabro otvoriti svoju jedinu knjižaru na mjestu koje nije strogi centar, pričali smo s urednikom Frakture Seidom Serdarevićem.

- Ovaj dio grada dobro vibrira. U posljednje vrijeme se centar, kao što je t, bio slučaj 80-ih, širi na veći potez, na relaciju od Trga dr. Franje Tuđmana do Kvatrića, a volio bih da to bude i šire. Da centar grada nije samo na Cvjetnom trgu, kao što je to bilo neko vrijeme - priča, dodajući da su u blizini nove knjižare i drugi kulturni objekti, poput HDLU-a ili Kuće arhitekture Oris. A, ako je suditi po posjećenosti otvorenja, Fraktura će se vrlo brzo ucrtati na mapu kreativaca koji po dozu kulture dolaze u ovaj dio grada.

Nedavno otvoreni

- U blizini su nam i srednje škole pa se nadam da ćemo uspjeti privući i neke mlađe čitatelje - kaže Serdarević.

Nešto dalje od Frakture, u Ulici Franje Račkog na broju 11, došli smo i do nedavno otvorenog restorana Has. Iako se radi o ugostiteljskom objektu, i ovdje je jasno da cilj nije samo da to bude mjesto gdje ćete nešto pojesti, nego gdje će vam servirati cijelu priču, dati doživljaj Zagreba kakav je bio nekada i podsjetnik na vaše bake.

image
Ana i Anton Hotko vlasnici su restorana koji su nazvali Has
Neja Markicevic/Cropix

- ‘Hasati’ je stari zagrebački izraz za ‘jesti’, od tuda naziv restorana. Baziramo rad na lokalnoj priči. Imamo mali meni, na kojem je uvijek sve friško i á la carte. Uzimamo povrće od prijatelja s OPG-a iz Bjelovara i po tome slažemo jelovnik. Svaki dan smo na tržnici, mesnici ili ribarnici - priča nam Ana Hotko, koja je restoran otvorila sa suprugom Antonom, koji i kuha. Jedan od većih hitova su im trenutno šnenokle.

- Gosti su nam stalni, vraćaju se i dolaze preko preporuke, a rjeđe slučajno zalutaju - kaže Ana. Objašnjava da u Hasu paze na detalje.

- U ovom je prostoru davno bio foto Badrov, a kasnije neki dućan s naočalama, no lokal smo zatekli prazan kad smo se vratili iz Portugala i odlučili ga uzeti u najam. Sređivali smo ga više od godinu dana. Sama sam šivala kožne ‘postelje’ za pribor za jelo, sami smo dizajnirali stolove, lustere, reciklirali kartonske kutije, dizali ogradu, izrađivali znak na kojem piše ime restorana… Ugradili smo i high tech ventilaciju da mirisi ne idu susjedima. Nema milimetra u ovom prostoru u kojem nismo mi. Imamo i zid slavnih. Anton je kuhao Richardu Gereu, kao i Gerárdu Depardieuu, a ovdje je nedavno Zdenka Kovačiček slavila rođendan - otkriva dok nam poslužuje osvježavajući čaj od ašvagande, dodajući da vikendom u restoranu imaju i svirke - ništa napadno, tek kakva akustična gitara kao pozadina.

- Ekipa je šarena. No, češće nam dolaze žene. Djevojke se valjda više vole počastiti u restoranu, a momci radije odu na ćevape - smije se Ana, koja je živjela po cijeloj Europi prije nego što su se ona i Anton posvetili svojem restoranu.

- Drago mi je da se održava kvartovska priča. Često se ovdje osjećam kao da sam u Berlinu - kaže.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. rujan 2022 02:53