Jutra su mi najteža - kao da sam u noćnoj mori. Nikada više, da mogu birati, ne bih živjela na tavanu. Nikada, nikada ne adaptirajte tavane u stanove, to je glupa investicija, rupa bez dna i kad je sve kao u redu. Bojim se da više neću moći stanovati u svom stanu - susjedna kuća je i dalje nestabilna, zid i dalje prijeti rušenjem na moj krov. Stan mi izgleda kao gradilište. Više mi nije ni do spašavanja uspomena na obitelj, a toliko sam toga čuvala...
Neka cijela prošlost nestane. Tijelo mi je paralizirano od straha kad se popnem gore... Svatko ima svoju točku pucanja. Kad si mlađi, drže te nada i snaga sami po sebi. Kasnije, kako koga, meni je baš teško. Nismo svi isti. I nemamo ista iskustva, a i građeni smo od raznih materijala. Netko je King Kong, a netko zečić. A netko...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....