Djelatnici Hitne pomoći stigli su u zgradu u Ulici Josipa Slavenskog u zagrebačkom naselju Prečko, a na ulazu ih je dočekao stanar koji ih je pozvao jer je njegovoj majci pozlilo. Molio ih je da požure i krenuo stepenicama na osmi kat.
Zadihani, stigli su do stana i nakon kratkog pregleda shvatili da žena mora u bolnicu. Stavili su je na krevet, ali nisu znali kako je spustiti. Dizalo ne radi već mjesec dana, od one noći kada je eksplodirala bomba. Drugog izbora nije bilo, shvatili su da je moraju nositi. U pomoć su pozvali još jednu ekipu i počeli sa spuštanjem. Jedna ekipa nosila je pacijenticu četiri kata, a iduća četiri druga, dok se prva odmarala. Cijelo su je vrijeme, spuštajući se prema prizemlju, nosili ukrug oko lifta omotanog crveno-bijelim plastičnim vrpcama.
Sto stepenica
Stanar Pero još se sjeća tog dana kada je došla Hitna. Njegova majka sada je dobro, ali treba ići dalje na dodatne pretrage. Nažalost, s obzirom na njezino stanje, izuzetno joj je teško spustiti se stotinama stepenica koje ju dijele od automobila na parkiralištu.
- Morali smo odgoditi pretrage dok se lift ne popravi. Kada će to biti, nitko ne zna - kaže Pero.
Život bez lifta težak je i ostalim stanarima zgrade. Djeca, stari, osobe s invaliditetom, svi su u ovim sparnim, ljetnim danima osuđeni na stubište i zagušljivi haustor. Tu je i problem sigurnosti. U zgradi i dalje postoji opasnost od padanja stakla ili žbuke, zbog čega se jednim dijelom stubišta mora hodati uza zid, a drugim, pak, uz ogradu. Uz sve to, među stanarima vlada i strah jer napadač još nije ulovljen. Naime, prije nešto više od mjesec dana nepoznati je počinitelj aktivirao eksplozivnu napravu na zadnjem katu spomenute zgrade.
Silina detonacije uništila je vrata i prozore stanova na osmom i devetom katu, oštetila stubište koje vodi do vrha zgrade te u potpunosti onesposobila lift. U međuvremenu su vrata i prozori zamijenjeni, stubište je donekle sanirano, no dizalo će biti izvan funkcije još najmanje dva mjeseca, zbog čega su neki stanari osuđeni da u sparnim ljetnim danima prevale više od sto stepenica kako bi došli do stana.
Penjemo se po stubama i na drugom katu susrećemo stanarku Slavu i njezinu kćer, koje idu na osmi kat. Već su sada uspuhane.
- Ponekad se osjećamo zarobljeno u ovoj zgradi. Nemaš, jednostavno, volje spuštati se i penjati više puta dnevno stubama, pa naprosto ostaneš u stanu - kaže Slava.
Polako grabimo stepenicu po stepenicu, prolazeći na svakom katu uz upozorenja. Ona na prvim katovima kažu da se hoda uza zid jer pada staklo. Oni na vrhu pak traže da se hoda uz ogradu jer padaju komadi betona sa zida.
Veća pričuva
- Navodno ćemo čekati još najmanje dva mjeseca prije nego što poprave lift. Osiguranje nam je isplatilo samo 30.000 kuna, a popravak stoji 190.000. Nemamo više novca u pričuvi jer smo prije eksplozije ispraznili blagajnu za gradnju prilaza za invalide i uređenje zgrade, tako da smo morali uzeti pozajmicu od upravitelja zgrade - priča Slava.
Pričuva im je porasla sa 200 na 250 kuna, što je za neke slabijeg imovinskog stanja velik udarac. Neki se sjetno prisjećaju riječi gradonačelnika Milana Bandića, koji je odmah nakon nesreće izjavio da će im Grad pomoći u rješavanju problema. Neki stanari kažu da su ga vidjeli, drugi da ne.
Svi su, pak, složni da im nije previše pomogao.
U odgovoru iz Grada su nam naveli da su postavili zaštitara koji povremeno obilazi zgradu, zatim da su radnici Čistoće pomogli u čišćenju prostora oko zgrade te da su preko Mjesnog odbora ponudili pomoć starijim stanarima oko dostave hrane zbog nedostatka lifta. Ponudili su, kažu, i mogućnost da zgrada prijeđe pod upravljanje GSKG-a, no stanari su to odbili.