Tog nedjeljnog jutra, u 6.24 sati, nebo se urušilo u zagrebačkoj Bazilici Presvetog Srca Isusova u Palmotićevoj ulici. Bio je to trenutak kada su se dva krila svoda urušila na pod crkve. Neki među isusovcima kažu da je zvučalo kao pad granate. Drugi pak opisuju oblak guste prašine koji ih je dočekao na vratima bazilike. U toj sivoj magli prvo su primijetili hrpu cigli na podu. Kada su podignuli pogled, primijetili su da nema ograde kora ni anđela koji su ih toliko godina sa svoda čuvali. Njihove aureole ležale su zatrpane u moru prašine i cigle, slomljene nemilosrdnom snagom potresa.
Od tog strašnog jutra prošlo je više od tri i pol mjeseca. Točnije, od dana potresa prošlo je čak 113 dana, no župa Presvetog Srca Isusova i dalje je u gotovo jednakom stanju kao što je bila 22. ožujka. Pitanje “Zašto?” postavlja se samo od sebe. Ono je na usnama vjernika koji svetu misu slušaju u dvorani pored bazilike, kao i u riječima korisnika društvenih mreža koji se i dalje čude ciglama koje umjesto vjernika stoje u hali crkve. Odgovor je, pak, dosta kompleksan i oko njega se još uvijek moraju dogovoriti isusovci, arhitekti, statičari i restauratori.
Stoljetna crkva
U priču o obnovi stoljetne crkve s palim anđelima i crvenom naljepnicom na vratima uvodi nas pater Damir Kočiš, voditelj obnove. Iz dvorišta u Palmotićevoj ulici odmah nas je odveo do sporednog ulaza u crkvu koji je otvoren za građanstvo. U tih par sigurnih kvadrata samo nas drvena ograda dijeli od tona cigli koje nepomično stoje od dana potresa. Uz miris topljenog voska i svjetlo sitnih plamena na lučicama počinje nam objašnjavati kako je počeo put obnove bazilike.
- Isprva je bio plan podignuti skelu i zaštititi preostale svodove, no nakon dodatnih konzultacija statičar je promijenio mišljenje i rekao da se ne usudi pustiti nikoga u baziliku jer i dalje postoji velika opasnost da se i ostala tri svoda sruše - priča pater Kočiš i prstom upire prema pukotinama na nebesko plavim freskama svoda. Tu nam pater priznaje da su na vlastitu odgovornost iznijeli dvadesetak klupa, maknuli pričesnu ogradu i zvučnike, svjesni opasnosti koja je vrebala iznad njihovih glava. Uskoro će ukloniti i lampe koje ponekad, uz svijeće, osvijetle tamnu unutrašnjost crkve.
- Iskreno, samo je čudo da se svodovi nisu srušili nakon svih tih silnih naknadnih potresa - kaže pater s pogledom i dalje uprtim tamo gdje su prije bili anđeli te nastavlja s pričom.
Kako nam objašnjava, projektant Josip Galić, izvanredni profesor na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu, je, nakon što je uvidio da ne postoje sigurni uvjeti za početak obnove, predložio drugo rješenje - rušenje preostalih svodova. Tu se pak otvara novi set pitanja na koje je potrebno dati odgovor. Za početak, nije još poznato kako će se svodovi srušiti i to je jedan od razloga zašto još uvijek nisu uklonjene cigle iz crkve.
- Kada dođe do skidanja svoda, potrebno je osigurati neku vrstu tampon zone koja će ublažiti udarac cigli na pod crkve. Jedna opcija je da stavimo sloj gume ili stiropora, no druga mogućnost je i da iskoristimo gomilu cigli koja je već sada u crkvi. Ta hrpa je, zapravo, već neka vrsta tampon zone i to je jedan od razloga zašto još uvijek nismo uklonili te cigle iz bazilike. Drugi razlog je, pak, pitanje sigurnosti, jer nitko ne može garantirati da dio svoda neće pasti dok mi imamo akciju čišćenja - objašnjava pater Kočiš.
Sada dolazimo do drugog problema koji jednim dijelom koči obnovu crkve. Naime, važno je zapamtiti da je bazilika zaštićeno kulturno dobro. Ona je druga najveća crkva u Zagrebu, odmah iza katedrale, i njen nastanak je povezan s planiranim ponovnim dolaskom isusovaca u hrvatsku metropolu. Izrađena je 1902. godine i to samo u godini dana, iako povijesne knjige kažu da su pripreme za gradnju trajale gotovo četiri desetljeća, s time da je na ukrašavanje bazilike potrošeno još jedno desetljeće. Zbog svog kulturnog značaja crkva se ne smije obnoviti na bilo kakav način, već sve mora biti usklađeno s uputama i zahtjevima konzervatora.
Skeniranje bazilike
Jedan od koraka koji je zato bilo bitno provesti jest i skeniranje bazilike, kako bi se kasnije mogla rekonstruirati na jednak način, pogotovo freske s anđelima na svodovima. Pater Kočiš nam ističe da je njima u planu napraviti iste svodove, ali zbog sigurnosti žele koristiti drugi materijal. I tu dolaze do još jednog problema.
- Ne želimo upotrijebiti staru metodu građenja svoda ciglom. To se tako nekada radilo, no danas postoje moderniji materijali, kao što su čelik ili karbonska vlakna. Ne smijemo zaboraviti da je Zagreb trusno područje i ako ponovno udari potres ovakve jačine, nama nitko ne može garantirati da svodovi neće ponovno pasti - veli pater Kočiš.
Drugi materijal
Ističe kako žele promijeniti materijal za gradnju svodova.
- Ponekad ovdje na misi zna biti i do 500 ljudi, što crkvu čini i stambenim prostorom. Zato je važno da učinimo sve kako se ovakva nesreća više ne bi dogodila. Poslali smo zahtjev konzervatorskom društvu i molbu da promijenimo vrstu materijala koji će se koristiti za gradnju svoda. Na odgovor, pak, još uvijek čekamo - kaže pater. S tim riječima odvaja nas od ograde s lučicama i vodi prema koru. U potresu su teško stradali zvonici i tornjevi te je prioritet da se prvo oni poprave, prije nego što se krene sa sanacijom unutrašnjosti crkve.
- Kad srušimo svodove i počistimo baziliku, nećemo odmah krenuti s gradnjom novih svodova. Taj dio je tek u drugoj fazi, a prva faza je obnova pročelja i tornjeva. Oni su dosta stradali i statički su nesigurni, tako da nam je prioritet da prvo njih osiguramo - objašnjava pater Kočiš.
Dok stojimo u sredini ovog kaosa, ostaje nam još nekoliko pitanja na koja treba odgovoriti. Prvo je cijena. Pater nam odmah napominje da još uvijek nema točne procjene, no kad se podvuče crta, neka neslužbena cijena obnove bila bi 80 milijuna kuna. Taj novac, dakako, nemaju, pa zato računaju na potporu Ministarstva kulture, ali i Grada Zagreba, kao i na pomoć donatora. Otvorili su već donatorski račun za pomoć u obnovi, no još ih čeka dalek put prije nego što stignu do potrebnog iznosa. Drugo pitanje je vrijeme, no ni tu pater Kočiš nema točan odgovor. Njihova prva procjena je bila da će crkvu otvoriti do kraja ove godine. Jednim dijelom i dalje vjeruju u to i nadaju se da će to i uspjeti ako sve bude išlo po planu. No, dani prolaze, a još se uvijek čeka na glavni projekt, kao i na odluku konzervatora. Stoga je realno reći da će proći godine prije nego što crkva bude ponovno sigurna za dolazak vjernika.
- Vjernici nas stalno pitaju kad ćemo krenuti s obnovom bazilike. Mnogo ljudi nas pita radimo li mi išta, kažu nam da su cigle još unutra, da se ne vidi da smo išta popravili. No, to nije tako jednostavno. Svakodnevno razgovaramo, ispitujemo i pokušavamo pronaći rješenja koja će biti sigurna. Tek kada to uspijemo, moći ćemo početi s radovima - ističe pater Kočiš. Dok taj dan ne dođe pokušavaju vratiti svoj život u normalu. Mise održavaju u dvorani samostana te i dalje vode ispovijedi.Što se tiče vjernika, Kočiš kaže da ih ima manje nego prije, no napominje da nisu odustali od svete mise.- To nam je poticaj da što prije obnovimo crkvu, no ne smije ništa ići bez dozvole i bez projekta. Želimo obnoviti baziliku da bude sigurna za sve buduće generacije - kaže Kočiš.