Posljednjih dana i u Ulici Republike Austrije pala je još jedna skela te je završena obnova povijesne zgrade na broju 20, gdje je Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine. Ta je zgrada dio Rudolfove vojarne, odnosno pješačkih vojarni “princa Rudolfa”, koje su se poslije, od 1918., zvale “Zrinjskoga vojarna” u Ulici Republike Austrije 14, 16, 18 i 20. Bila je glavna zgrada, zapovjedni centar nekad znatno većeg vojno-graditeljskog kompleksa od trinaest građevina koji je zauzimao čitav prostor današnjeg Trga dr. Franje Tuđmana.
Sagrađena je 1889. godine prema projektu Franza Grubera i Carla Wölcknera iz atelijera Gruber & Völckner iz Beča. Veći dio kompleksa porušen je 1978. godine. Od trinaest zgrada očuvane su samo četiri i u njima su danas spomenuto ministarstvo u 14 i 20, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje na broju 16 te Gradski zavod za prostorno uređenje na broju 18, a ostalo je park.
Kolodvor Južne željeznice otvoren je 1862. godine te je Zagreb uključen u željeznički sustav Habsburške Monarhije.
"U intenzivnoj višemjesečnoj raspravi predstavnika grada i vojnih oblasti napokon se utvrđuje konačna lokacija vojarni sjeverno od Južnog kolodvora... Izgradnja pješačke vojarne veliki je komunalni pothvat za koji se grad ozbiljno pripremao od 1879. godine, kada je donesen zakon o ukonačivanju kojim se gradovima jamči najamnina za adaptirane vojarne na petnaest, a za nove na dvadeset i pet godina", piše Snješka Knežević, povjesničarka urbanizma, u knjizi Zagreb u središtu.
To je za grad bilo i ekonomsko pitanje i zamah u građevinskoj djelatnosti. Ministarstvo rata odobrilo je projekt, a grad je za taj pothvat planirao uzeti manji zajam, ali je odustao zbog političkih previranja. Pa se ipak išlo prema vojarnama.
Do 1889. godine izgrađen je kompleks pješačke vojarne. Prilikom posjeta prijestolonasljednika Rudolfa Zagrebu u proljeće 1888. upriličena je svečanost polaganja kamena temeljca. Kompleks vojarni imenovan je prema princu Rudolfu, sinu Franje Josipa I. i Elizabete Habsburg
"Taj veliki građevinski pothvat, koji je naposljetku stajao mnogo više nego što se predviđalo, realiziran je u petnaest mjeseci zahvaljujući promišljenoj organizaciji, golemu trudu Gradskog građevnog ureda i njegova predstojnika, Ruperta Melkusa, te umješnosti glavnog poduzetnika Antona Schomanna iz Budimpešte i uglavnom domaćih obrtnika", piše Knežević.
Vojnih zgrada je, znači, bilo znatno više nego onih koje su danas sačuvane.
"Uz glavnu zgradu građenu u neoromaničkom stilu, čitav prostor nekadašnjeg kompleksa pješačke vojarne zaštićeno je kulturno dobro kako bi se očuvala cjelovitost i povijesna matrica tog prostora te postojeće kvalitetno zelenilo, neizgrađene površine i objekti nekadašnjih vojarni ambijentalne vrijednosti", piše Arhitektura Zagreba.
Ove se vojarne vide i u filmu Kiklop iz 1982. godine s Franom Lasićem u glavnoj ulozi.
Celovitu obnovu zgrade u državnom vlasništvu na lokaciji Republike Austrije 20 u provelo je Ministarstvo prostornoga uređenja i graditeljstva. Izvođač radova, odabran putem javne nabave, bila je GLOVIA d.o.o. Vrijednost radova iznosi 8.102.924 eura bez PDV-a, a sredstva za obnovu osigurana su kroz Fond solidarnosti EU, NPOO i državni proračun. Cjelovitom obnovom zgrade postigla se potresna otpornost nosive konstrukcije na zahtijevanu razinu 3. Zgrada ima pet etaža.
Najveći izazov, kako kažu u Ministarstvu, predstavljala je obnova fasade pročelja koja je bila dotrajala pri čemu je bilo potrebno restaurirati sve izvorne elemente, te nanovo ponoviti oštećene i dotrajale grbove koji se nalaze na tornju predmetne zgrade. Odabrana boja fasade je Rofix Botticino.
"Glavna zgrada Rudolfovih vojarni bila je namijenjena uredima časnika i školi. Tako je u podrumu bila kuhinja za časnike, u prizemlju uredi kotarskog zapovjedništva, uredski prostori, gostiona, čitaonica i knjižnica. Na prvom katu bili su smješteni uredi brigadirskog, pukovnijskog i kotarskog zapovjedništva, a na drugom katu škola za časnike i jedan kapetanski stan. U tavanskom prostoru nalazila su se spremišta. Rudolfova vojarna 1918. godine mijenja naziv u Vojarna Nikole Šubića Zrinskog ili Zrinjskoga vojarna.", odgovorili su nam o povijesti zgrade iz Ministstva.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata, od 1941-45. godine, u vojarni se nalazi zapovjedništvo domobranskog pješaštva (53. i 35. pukovnija). Nakon Drugog svjetskog rata, vojarnu preuzima Jugoslavenska narodna armija i u sklopu 5. armijske oblasti vojarna se koristi do početka 70-ih godina 20. stoljeća. Od 1973. godine Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu donosi rješenje o trajnoj zaštiti ostatka vojnog kompleksa i upis u Registar spomenika kulture.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....