Pljušte reakcije na jučer predstavljeno pobjedničko rješenje stadiona na Maksimiru. Prvonagrađeni rad arhitektonskog studija VG13 Architects Studio Associato iz Italije, arhitekata Tommasa Fantinija i Alberta Rossija odabralo je povjerenstvo u kojem su bili gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević, ministar turizma i sporta Tonči Glavina i predsjednik Dinama Zvonimir Boban.
Pitali smo oporbene članove Gradske skupštine što misle o predstavljenom rješenju. Trpimir Goluža (nestranački) smatra da je odabrano rješenje stadiona loše, kao i način kojim se do odluke i došlo.
- Sama procedura donošenja odluka nije bila najbolja, pogotovo ako se uzme u obzir da se novo vodstvo Dinama deklarira kao demokratski nastrojeno. Bilo bi puno bolje da su se uzeli u obzir Zagrepčani i članstvo Dinama. Stadion se gradi za ljude koji navijaju za klub, za ljude koji će ga koristiti.
Na pitanje o tome što ga posebno smeta u arhitekturi stadiona, navodi kako je to nekompaktnost građevine te stil koji ga podsjeća na „socrealizam“. Vjeruje kako će u slučaju realizacije ovog rješenja trpjeti atmosfera i bliskost navijača i terena.
- To je projekt za buduće generacije, treba biti u duhu vremena, a ne reinkarnacija propalog stadiona.
Utjecaj Boysa
Ipak, misli kako postoji mogućnost da do realizacije ne dođe, prvenstveno zbog nezadovoljstva građana, potom utjecaja navijačke grupe Bad Blue Boysa.
- BBB su u stanju to zaustaviti. Može se zaustaviti, a mjerodavne bih podsjetio da su se BBB obračunali i s puno jačim protivnicima, od Franje Tuđmana do Zdravka Mamića, kaže Goluža.
Tomislav Jonjić iz kluba Jedino Hrvatska! drži da je izgradnja novog stadiona na Maksimiru ozbiljan, dugoročan i skup projekt pa mu tako treba i pristupiti.
- O samom "dizajnu" ne bih posebno govorio jer se ukusi razlikuju, ali očito je da u javnosti postoji znatno nezadovoljstvo predloženim izgledom novoga zagrebačkog stadiona. Budući da cijeli projekt u konačnici financiraju građani Zagreba i Hrvatske, smatram da njihove kritike svakako treba razmotriti i uzeti u obzir, smatra Jonjić.
Kaže da hrvatska nogometna reprezentacija, sukladno svojim uspjesima i obljubljenošću u narodu, zaslužuje najbolje, kao i da treba voditi računa o isplativosti projekta, njegovoj eventualnoj komercijalnoj uporabi, pa i o ambicijama da novi stadion posluži međunarodnim sportskim i nogometnim natjecanjima.
- Nisam siguran da ovaj projekt koji nam je predstavljen zadovoljava sve te kriterije i potrebe, a sigurno se ne trebamo ravnati prema standardima pomalo atrofirane hrvatske nogometne lige jer se, između ostaloga, nadamo da je i to stanje "atrofije" samo privremeno, zaključuje Jonjić.
‘Već viđeno‘
Nezavisna Dina Dogan kaže da izgleda „otvoreno” i „već viđeno”.
- Ali ozbiljno, još 1998. godine smo vidjeli takav stadion u Zagrebu u FIFA igrici, samo što je u tom videu imao pleksiglas koji štiti navijače od vjetra i kiše, govori Dogan i pokazuje nam video iz popularne igrice.
- Iz aspekta ode brutalizmu je fora, ali meni se, kao građanki, ne sviđa. Mislim da je Zagreb zaslužio nešto praktičnije. Čudno mi je i što su natječaj dobili arhitekti koji nikad nisu projektirali stadion i pitam se koliko će još biti preinaka zbog propisa FIFA-e, komentira i dodaje da joj je tajming predstavljanja stadiona, koji dan prije štrajka u ZET-u i Holdingu, neprimjeren.
Mišljenje Zlatka Hasanbegovića iz Bloka za Hrvatsku, kako kaže, podudarno je s onim većine javnosti. – Dvojbeno mi je da su o tome odlučivale samo tri osobe, kao da je riječ o njihovoj djedovini. Ne ulažu oni svoj privatan novac u to, kazao je, dodavši da nema razloga da se na „plebiscitarno neraspoloženje” odgovara drsko.
- Naposlijetku, i Boban je preuzeo Dinamo po načelu 1 čovjek 1 glas. Ne znam zašto se nije posegnulo za tim instrumentom i u ovom slučaju, barem fakultativno, zaključio je uz opasku da ne želi obezvrijediti ničiji napor.
Mislav Herman (HDZ) kaže da kada je vidio prikaz odabranog rješenja, prvo što je pomislio bilo je: „Ovo mi nije nešto“. Štoviše, smatra da su mnoga druga rješenja bila bolja.
– A sudeći prema brojnim reakcijama, očito nisam usamljen u tom mišljenju. Iako u prvi plan dolaze Boban i Tomašević kada je riječ o odabiru, to je također stav struke i ne možemo ga ignorirati. Ali, ne smijemo podcjenjivati ni građane, kaže.
Međutim, nije uznemiren jer vjeruje da odabrani projekt neće biti konačno rješenje, prvenstveno zbog velikog pritiska javnosti. Smatra da prema tome ni Boban ni Tomašević ne mogu ostati ravnodušni.
– Najvažnije je da je projekt stadiona pokrenut i što ne bi bilo moguće bez pomoći Vlade. Drugo, nama Dinamovcima od rođenja posebno je bitno da stadion ostane na Maksimiru gdje će i ostati, ističe Herman.
‘Kutija za alat‘
Marija Selak Raspudić (Drito) komentira kako nema nikakve dileme da je Tomašević iznevjerio sva očekivanja i da predstavlja veliko razočaranje za većinu Zagrepčana.
- Gradonačelniče Tomaševiću, o ukusima se itekako raspravlja, pogotovo kada se estetika plaća javnim novcem! Ono što vi zovete „letećim tanjurima“, a na čemu se odigrava većina svjetskih utakmica, nisu projektirali infantilni arhitekti koji još uvijek maštaju o vanzemaljcima, nego ljudi koji su u prvom planu imali nešto što je svakom razumnom očito – funkcionalnost stadiona, zaštitu i povezanost gledatelja i navijača, zamjera Selak Raspudić.
- Otužno je vaše providno propagandno dociranje kojim ste zasuli medije o tome kako je izabrano rješenje jedino „urbano, zagrebačko, dinamovsko i neprovinicijalno“ i prilično agresivni pokušaj etiketiranja svakog koga ono nije bacilo na koljena kao primitivca koji ne razumije modernu arhitekturu. Tako smo od „očeva“ ovakvog rješenja čuli omalovažavajuće odbacivanje kritika predložene „odškrinute kutije“ objašnjenjem da su svi koji kritiziraju „očekivali generičku konfekciju“. Ne, nismo očekivali generičku konfekciju, ali smo je dobili, servirali ste nam pseudoavangardnu konfekciju, nastavlja u svom oštrom osvrtu, opisavši ga kao „malograđanski modernizam”.
Osim što predstavlja estetsku uvredu, ističe zastupnica Gradske skupštine, ne zadovoljava ni osnovne funkcije – od akustike do zaštite od propuha.
- Ako se već krenulo putem potrage za originalnošću stadiona, problem nije u tome što je on modernistički i avangardan, već upravo u tome što nije dovoljno avangardan pa ga se nalazi od Bauhausove kutije za alat (pri čemu mislim na arhitektonsku školu, ne na trgovački lanac) do igrice FIFA 98. Za grad koji ipak ima izvjesnu arhitektonsku tradiciju, uvreda bi bila konfekcijska bombon-arena, ali podvaljivati mu 2026. passé modernističku banalnost kao veliku avangardu koju eto Zagrepčani ne kuže dvostruko je uvredljivo, piše na svom Facebooku.
- U Hrvatskoj smo vidjeli kako je moguć paradoks režimskog pankera, a sada smo dobili i avangardu za provinciju, staromodno modernističko dociranje, koje je razvijeni svijet doveo u pitanje pojavom postmodernizma u arhitekturi prije više od pola stoljeća, zaključuje Selak Raspudić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....