Zagrepčanke Kristina Jakšić (41) i Una Zečević Šeparović (33) nedavno su na osobnom primjeru doživjele gotovo neizdrživo tešku situaciju u našem zdravstvu, ali nisu napisale ljutitu objavu na društvenoj mreži nego su odlučile pomoći konkretno.
Una je 4. prosinca s visokom temperaturom čekala pregled ispred Klinike za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević". Baš je padao prvi snijeg. Oko nje su bili ljudi u još lošijem stanju, stariji. Također su čekali i smrzavali se.
"Vitalne funkcije se provjeravaju na otvorenom. Rendgen se radi na otvorenom. Treba se skinuti na temperaturi oko nule i nakon toga čekati sat, dva do novog poziva liječnika. Nema nikoga da ti priđe, pomogne. Sve se odvija telefonski. Pozivom na mobitel pacijenta. Takva je procedura za sve - stare, mlade, djecu, invalide, starce", navodi.
Tri dana kasnije isto je ispred Zarazne prošao i otac Kristine Jakšić, 72-godišnjak, srčani i onkološki bolesnik. S upalom pluća izazvanom covidom sam je čekao pregled u šatoru. Nakon pet sati boravka na -3 stupnja i tri skidanja do gola, odvezli su ga kući.
- Kad je izlazio iz auta ruke su mu bile toliko smrznute da nije mogao otvoriti vrata. To je bilo strašno", prisjeća se Kristina. Sljedeću noć njezin je otac imao temperaturu 39,5 i jaku groznicu.
Una kaže kako je čekajući bolesna četiri sata na hladnoći razmišljala kako je nevjerojatno da se takvo što događa. Mislila je da ih je toga dana u bolnici zatekao prvi snijeg i da će ubrzo riješiti pitanje grijanja. Kad je nekoliko dana poslije na Facebooku pročitala da je i Kristinin otac doživio isto, shvatila je da je to stalno stanje. I to ju je zgrozilo.
Šokantni slučajevi
Naime, bolnički šatori zbog ventilacije moraju biti dijelom otvoreni, a to omogućava prodiranje hladnog zraka, što je zimi poseban problem. Imaju grijalice, ali nedovoljno za tako veliki prostor.
U šatoru se gotovo stalno izmijenjuju teško bolesni pacijenati od kojih neki ne mogu stajati na nogama, s velikim teškoćama s disanjem, ali cijelu proceduru, nažalost, prolaze na isti način.
Podsjetimo, problemi s prijemom u "Dr. Fran Mihaljević" na hladnoći izašli su u javnost početkom prosinca nakon što je Zrinka Ljevar na Facebooku iznijela šokatnu priču o svom ocu koji je s visokom temperaturom u ledenom šatoru čekao četiri sata.
"Tata mi ima tešku upalu pluća. Skidali smo temperaturu sa 39,5 da bismo otišli na hitni prijem u veliki, ledeni šator i tu čekamo već 4 sata. Ulaze samo preko veze, a svi ostali ljudi poluledeni šute u svoj toj tuzi", napisala je na svom profilu.
Napisala je i da su ljudima podijelili deke tek kad su ona i zaštitar "digli frku", a iz svog džepa je svima kupila čaj. Tek nakon što je dovoljno prigovarala dopustili su joj da svog oca sjedne u automobil i vozila se dok čekaju kako bi se barem malo ugrijali.
Alemka Markotić, ravnateljica Klinike za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević", ubrzo nakon toga je komentirala njezine navode.
"Uvijek se po nekoliko sati čeka na pregled. Infrastruktura je stara i nije dostatna, to nije ništa nova. Činjenica je da ćemo mi dati izvješće vrlo brzo. Gospodin nije proveo onoliko vremena koliko je napisano. Da je još hladno u tim našim improviziranim čekaonicama, jest", rekla je.
Una i Kristina nisu željele da sve ostane na ljutnji preko tipkovnice. Nakon svega doživljenog udružile su se i pokrenule opsežnu plemenitu akciju prikupljanja grijalica putem društvenih mreža kako bi pacijenti na hitnom prijemu u Klinici za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević" bili na toplom.
Sve su učinile u dogovoru s tehničkom službom bolnice.
Pomažu iako im je teško
Marin Medak i Robert Ivić su im uime ugostitelja, kojima je također teško zbog zatvaranja restorana i kafića, odmah priskočili u pomoć. Tako je brzo prikupljeno deset grijalica za Kliniku za infektivne bolesti, koje su stigle u utorak.
Una i Kristina zahvaljuju svim članovima Nezavisne udruge ugostitelja koji su osigurali plinske grijalice te dogovorili Croduxovu donaciju plinskih boca za idućih 60 dana.
"To je predivno od njih, ne znam što bih rekla. Ugostitelji ne žele da spominjemo njihova imena, a ponudili su se da će i dalje pomagati. Htjeli su nositi topli čaj pacijentima koji satima čekaju pred bolnicom, ali im je to zabranjeno jer nije po epidemiološkim propisima", rekla nam je Kristina.
Objašnjava da je posebno teško starijim pacijentima koji čekaju jer najčešće nemaju nikakvu pomoć sa strane. Neki se i loše služe mobitelom pa to još više otežava situaciju.
Obje napominju da ih ne zanima kritiziranje sustava, ideje o tome tko je i zašto trebao nešto poduzeti i osigurati.
"Znamo da doktori, sestre i svi medicinski djelatnici i pomoćno osoblje rade iznad svojih mogućnosti. Hvala im do neba. Mi samo želimo pomoći, odmah!" govore te divne žene uglas.
Kristina, kojoj je nakon oca i majka oboljela od koronavirusa i trenutačno je u KB-u Dubrava na Intenzivnoj njezi na kisiku, zna koliko je teško biti sam i bolestan.
"Teško mi je, ali nije važna moja priča. Meni je samo važno da se jedan sljedeći čovjek koji čeka svoj red zagrije i da mu je zbog toga manja nelagoda i strah. Ne mogu ni zamisliti kako je ljudima koji nemaju nikoga svoga, a nađu se u takvoj situaciju", kaže.
Sada žele pomoći i pacijentima u KB-u Dubrava.
Una nam kaže da su dobili informaciju da liječnici tamo spavaju u prostorijama u kojima je 8 Celzijevih stupnjeva, a da je hladno i u nekim sobama u kojima su pacijenti. Bitno im je da dođu do nekog odgovornog iz bolnice da im kaže potrebe pa će pokušati naći sponzore.
Nemaju ljude
"Ljudi nas ljutito zovu, pitaju zašto država ne riješi te probleme. Nama nije cilj blatiti nego nešto poduzeti. Mislim da u 'Franu Mihaljeviću' uistinu trenutačno nemaju čovjeka koji bi o tome mogao brinuti. Nemaju sad nikog tko bi se bavio grijalicama", kaže Kristina. Ističe da nema loše iskustvo sa zaposlenicima bolnica posljednjih dana, baš naprotiv.
"Zovem KB Dubravu i po četiri puta dnevno da čujem kako je mama. Zabrinuta sam. Svi su toliko susretljivi i dragi prema meni. Njima je zaista teško. I oni se svaki dan razbolijevaju, a opet predano rade".
Una i Kristina poručuju nam da ovo nije kraj, one će nastaviti pomagati jer znaju koliko je teško.
Iako je cijela ugostiteljska industrija u vrlo teškoj situaciji od početka ove pandemije, a osobito sada, Nezavisna udruga ugostitelja sa svojim članovima spontano je organizirala još jednu hvale vrijednu akciju. Dostavom finih jela i slastica u obliku paketa, htjeli su "dati snage" te dovesti tračak adventa i malo pozitive onima na "prvoj liniji", tj. u bolnice koje su trenutačno najpogođenije od svih.