Bio je spreman na najgore. Otišao je na Bundek i čekao da padne noć. Odabrao je i metodu. No, nešto u njemu ipak je htjelo nadići te crne misli. U tim tamnim trenucima razgovarao je sa zaposlenicom linije za hitnu psihološku pomoć. I ta je mlada žena, nakon što je završila poziv, biciklom otišla do jezera i pronašla ovog gospodina. Napravila je to vodeći se svojom humanosti, iako joj to nije stajalo u opisu posla. Nakon što je sjela do njega, dugo su razgovarali i odustao je od oduzimanja svog života. Pristao je i da se pozove Hitna pomoć kako bi ga se odvelo na sigurno.
Ispričao mi je to Tin Pongrac, predsjednik udruge Životna linija i predsjednik Hrvatskog saveza udruga za mentalno zdravlje. Bio je to samo jedan slučaj doslovnog spašavanja života koji se odvio zahvaljujući angažmanu nesebičnih članova udruge osnovane 2013. godine. No, SOS broj za pomoć suicidalnim ljudima koji je onaj unesrećeni muškarac toga dana nazvao već neko vrijeme nažalost nije u funkciji. A poziva nije nedostajalo.
- Iako je broj već godinama ugašen, neću odustati od borbe. Zalažem se za to da se u svih 27 članica Europske unije pokrene telefonska linija za emocionalnu pomoć koja je, uostalom, predviđena europskim pravilnikom. Trebao bi to biti broj 116 123, neke zemlje su ga usvojile, dok dio, uključujući i Hrvatsku, na to još uvijek čeka - govori mi Pongrac o univerzalnom broju koji je danas mnogima doista potreban.
Crna statistika
Da ljudi traže takav vid pomoći dokaz su i zemlje u kojima je taj broj dostupan, primjerice Danska, gdje je broj suicida nakon uvođenja linije u padu. Njegove najveće prednosti su anonimnost i dostupnost, a bitno je naglasiti i da osoba koja zove ne mora brinuti da će kasnije biti stigmatizirana. Uostalom, u trenucima takve krize nekad su malo podrške i topla riječ dovoljni da netko ipak ne digne ruku na sebe. Da promijeni perspektivu i shvati da se u životu neočekivano može dogoditi i nešto pozitivno, baš kao i ono negativno.
- Još uvijek nije stigao odgovor Europske unije, no strpljivo čekamo. Čak su mi neki europarlamentarci obećali pomoći, pa će uputiti službeno pitanje Europskoj komisiji, na koje moraju službeno reagirati - kaže Pongrac pa otkriva statistiku o kojoj se ne govori mnogo.
Lani je u našoj zemlji izvršeno 507 suicida, što je porast od 0,8 posto u odnosu na godinu ranije. Srećom, u dobnoj skupini iznad 65 godina, gdje je prije nekoliko godina Hrvatska bila rekorder u Europskoj uniji, broj samoubojstava je pao. No, alarmantan je skok u kategoriji do 25 godina.
- Broj mladih koji su si oduzeli život porastao je za čak 51,9 posto, i to s 27 zabilježenih slučajeva 2023. na 41 slučaj 2024. godine. Zašto? Morat ću se znanstveno ograditi, ali može se nagađati da djeca i mladi još uvijek osjećaju posljedice pandemije koja je uzrokovala prekid njihova normalnog razvoja. Poznato je i da je u školama i dalje puno problema zbog posttraumatskog stresa, stoga apeliram da im se doista pomogne - ističe Pongrac, koji je na čelu udruge već 13 godina, iako je po struci povjesničar.
Ugasili liniju nakon dvije godine
Još je tijekom studija na Filozofskom fakultetu primijetio da dosta njegovih kolega ima problema s anksioznosti i depresijom. Intelektualci su, kaže, skloniji promišljati svoje osjećaje, opterećeniji su nepravdom u svijetu.
- I uvidio sam da, ako se takve osobe povuku u sebe ili počine suicid, zapravo gubimo najsenzitivniji dio našeg društva. U trenutku kad sam počinjao, 2013. godine, nije bilo aktivista posvećenih ovom problemu, pa smo pokrenuli udrugu Životna linija kroz koju su do danas prošle tisuće ljudi - prisjeća se.
Telefonska linija koja se otvorila u siječnju 2014. godine bila je u funkciji samo dvije godine. Budući da nije bilo psihijatara izvan sustava, zaposlili su dvije socijalne radnice. Poziv je bio besplatan za korisnike, no ne i za samu udrugu.
- Teleoperaterima smo morali plaćati više od 80.000 tadašnjih kuna godišnje, što zahtjeva financijske resurse koje mi nažalost nismo imali ni tada, kao ni sada. Pokušali smo zamoliti da se taj iznos smanji, no ni država ni teleoperateri nam nisu izašli u susret, iako smo stvarno imali puno poziva - govori Pongrac.
A zvali su i stariji i mlađi. I žene i muškarci. Neki su broj okretali redovito, što je čest slučaj kod ovakvih linija. Jer, puno je okidača koji su ih navodili da si oduzmu život. Depresija, financijski problemi, egzistencijalne krize... Najgore je bilo u periodu oko blagdana, pogotovo Božića i Nove godine.
- Ono što hrvatsko društvo, a pogotovo vladajući, mora shvatiti jest da je traženje pomoći znak snage, a ne slabosti. I linija za pomoć nije jedina stvar za koju se borimo. Predsjednica Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske Katarina Komarica i ja početkom godine pokrenuli smo još jednu inicijativu, da HZZO financira ili barem sufinancira psihoterapiju za sve građane Hrvatske - otkriva.
Mladi emotivno tonu
Već su nekoliko puta bili na sastanku u Ministarstvu zdravstva kod državne tajnice Marije Bubaš, a to bi, naglašava, bila najbolja investicija u Hrvatskoj. Time se ne bi pomoglo samo onima koji nemaju novac za skupe psihoterapije, već bi se utjecalo i na to da se spriječe svi oblici nasilja. No, nažalost, nisu naišli na razumijevanje.
- Oni smatraju da psihoterapija nije zdravstvena djelatnost, pa su nas uputili na Ministarstvo socijalne politike. Ostaje nam samo nadati se da će s vremenom postati svjesniji ovog problema i otvoreniji za dijalog - navodi Pongrac bez prevelikog optimizma, no ipak ponosan jer su s malo resursa uspjeli pomoći gomili ljudi.
A kad je u pitanju pomoć, ne diskriminiraju. U prostorije Životne linije dolaze ljudi od 18 do 88 godina. Neki su anksiozni, neki depresivni, neki suicidalni.
- Svi su dobrodošli, a problemi ovise o osobnosti i vremenu u kojemu živimo. Mladi danas, nažalost, emotivno tonu. Sve ih je više koji nemaju riješena osnovna egzistencijalna pitanja. Teško je pronaći adekvatan posao, a golem je problem i stambeno pitanje. Sve im to uništava samopouzdanje - kaže i dodaje kako živimo u brutalnom društvu koje sve više nalikuje na nemilosrdnu borbu za život i smrt.
Era dehumanizacije
Žao mu je, ističe, što je Hrvatska otišla tim silaznim, dehumanizirajućim putem umjesto obrnuto.
- Zaposlenje, zdravstvo i stambeno pitanje nekad su se praktički smatrali osnovnim ljudskim pravima. Nešto što bi socijalna država u startu trebala osigurati građanima, a danas je sve, pa i zdravlje, postalo luksuz. No, vrijeme je da se ta dehumanizacija obrne. Moja će misija i dalje ostati da se borim za one koji to nisu u stanju učiniti za sebe - odlučan je Tin Pongrac, koji se nada da sve što čini uzrokuje lančanu reakciju dobrote.
Jedino je to, zaključuje, način da društvo postane bolje. Za nas i one koji tek dolaze…
Komentari
0